U domaćoj javnosti često se čuje da umirovljeni branitelji iz Domovinskog rata uživaju mnoge povlastice i imaju visoke mirovine. I da žive bolje u odnosu na druge umirovljenike.
Mnogi umirovljeni branitelji već su posvjedočili da nije baš tako. Štoviše, mnogi žive teško, s ispodprosječnim mirovinama i sa snažnim osjećajem da ih je država za koju su se borili u najboljim godinama svojih života, gurnula na marginu i prepustila ih preživljavanju.
Jedan od njih, Ivica Beširović iz Karanca u Baranji, ispričao nam je svoju priču.
“Bio sam dragovoljac, uzeo oružje još 1990.”
Inače rodom iz Čepina kod Osijeka, Beširović je bio dragovoljac u Domovinskom ratu. Kazao je to nekoliko puta tijekom razgovora želeći naglasiti razliku između dragovoljaca i branitelja.
“Oružje sam uzeo još krajem 1990. godine. Mi iz 1990. i oni koji su 1991. i 1992. godine išli u rat, dragovoljci smo. Ovi ostali su branitelji koji su bili mobilizirani da brane Hrvatsku kada se provodila popuna postrojbi”, ističe.
Početkom rata, kako sam ironično kaže, bio je “milicioner”. Prethodno je u JNA kao pripadnik “Titove garde” prošao specijalnu obuku. A svima koji su je prošli, po odsluženju vojnog roka u JNA bilo je ponuđeno da odmah postanu policajci, točnije milicajci. I on je tako.
“Bio sam gardist, prošao specijalističku obuku, a čim ste bili u gardi, po povratku ste mogli postati policajac, odnosno milicajac. Tako sam i ja. Poslije sam postao i policijski instruktor, završio sam Školu ljudskih prava i međuljudskih odnosa, imam diplomu na engleskom, bilo gdje u svijetu mogu obučavati policajce za mirnu reintegraciju”, govori nam Beširović, a onda ogorčeno dodaje… “a eto, sad imam braniteljsku mirovinu od 406 eura. Nekidan sam bio u ljekarni u Belom Manastiru po lijekove za terapiju – 46,90 eura sam dao za njih i još sutra moram po jedan lijek koji košta 35 eura.”
“Nekad ne popijem lijek da izguram do iduće mirovine”
Alergičar je i dijabetičar, penicilin ne smije primati pa je osuđen uvijek imati lijekove uza sebe.
“Kad kupim osnovni set lijekova koje koristim, to je skoro 80 eura. Ta količina lijekova dostatna mi je za tri tjedna, ne za cijeli mjesec. Pa ih “razvlačim” nekako. Kad mi je malo bolje, ne popijem lijek da bih izgurao tih tjedan dana do iduće mirovine pa da opet kupim. Podstanar sam, plaćam minimalnu stanarinu, ali pola mirovine mi ode na lijekove, stanarinu i režije. Ostane mi 200 eura mjesečno. Pa ti živi s time, jedi, snađi se, idi nekamo”, kaže.
Ponekad pomogne nekome odraditi nešto pa zaradi neki euro neki, ali samo onoliko koliko mu zdravlje dozvoljava.
Tisuću dana na prvoj crti
Stradao je početkom rata pred policijskom postajom u Čepinu.
“Nastradao sam na radnom mjestu, u uniformi, samo što to nije bilo na prvoj crti bojišnice. Da jest, dobio bih status ratnog vojnog invalida. Glava mi je bila razbijena. Zašili su me na brzinu i poslali natrag. Kasnije sam tek osjetio probleme Padao sam u nesvijest jer su ugrušci ostali u glavi i šetali do mozga sve dok mi u Zagrebu to nisu očistili”, kaže.
Na prvim crtama bojišnice oko Osijeka proveo je 1004 dana. Zato je ponajviše i ogorčen mirovinom koju sada ima.
“Osnovica najniže braniteljske mirovine je 339 eura. Na to se dobije dodatak za dane provedene u ratu, u borbenom sektoru. Trebate imati 100 dana u borbenom sektoru i 65 godina ili da ste osoba s inavliditetom da bi dobili braniteljsku mirovinu. Ja imam 1004 dana provedena u borbenom sektoru. Na to dobijem dodatak od 0,493 lipa po danu. I na tom su nas potkradali, zašto nije moglo biti 50 lipa ili jedna kuna? Pa sad u eurima na tih 339 eura osnovne mirovine dobijem još dodatak od 70 eura. Dakle, 406 eura mi je mirovina. A samo lijekove koje moram piti plaćam 80 eura”, govori s gorčinom u glasu.
“Prva mirovina 904 kune, a stan i režije 1000”
Sam si potom postavlja pitanje zašto se ponižava dragovoljce Domovinskog rata i odmah odgovara na njega.
“Mi policajci smo prvi branili Hrvatsku. Mi smo osnivali “zenge” (Zbor narodne garde, preteča Hrvatske vojske, nap.a.), a kad smo onakvi blatnjavi i promrzli došli s prvih linija iz Laslova, Orlovnjaka i drugdje, u kancelarijama su sjedili novi šefovi s nekim “čvarcima” (činovima) na uniformama, likovi koji sada imaju debele mirovine. Sve smo to vidjeli. Oko tri tisuće dragovoljaca moje klase počinilo je suicid uprvo zbog te nepravde. Trpjeli su, ali nisu željeli štetiti svojoj državi, nego su se radije ubili”, govori nam Beširović.
On je najprije otišao u invalidsku mirovinu, a tek kasnije prebacio se, jer je to omogućeno, na braniteljsku. Bilo je to još prije 2000. godine.
“Otišao sam kao policajac u invalidsku mirovinu koja je bila 904 kune, a samo stan i režije tada su me koštali 1.000 kuna. Išao sam svugdje raditi, što god je trebalo.
Prošao administrativnu kalvariju da bi dobio mirovinu
Kada je prije tri godine, tada s invalidskom mirovinom od 1.906 kuna odlučio iskoristiti mogućnost prelaska na braniteljsku mirovinu, koja je bila veća za oko tisuću kuna, prošao je pravu administrativnu kalvariju.
“U vojnom odsjeku predam papire, sutra već dobijem one koje mi trebaju. Odem u policijsku upravu, ponesem sve papire od mirovine. Znao sam da će trebati, ali i da uvijek fali jedan papir. A tamo mi kažu da fale svi papiri, da me nema “u kompjuteru”. Vi ne postojite, kažu. Nađem ja onda u podrumu sve ostale papire, odnesem, a tada mi kažu da moram ići na priznavanje radnog staža iako sam već godinama primao invalidsku mirovinu. Taj postupak trajao je 30 dana, a onda je u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj moj je slučaj stajao 11 mjeseci. Kada sam napokon dobio papire, odnio sam ih u Mirovinsko. Tamo nisu znali kako da me prebace iz invalidske u braniteljsku mirovinu pa je sve trajalo još šest mjeseci, tako da 17 mjeseci nisam koristio braniteljsku mirovinu. A onda sam dobio zaostatke. Znate za koliko? Za tri mjeseca! A zašto? Pa eto, tako to ide. Odvjetnik me nagovarao da se žalim i da ih oderem za zatezne kamate, ali rekao sam da neću, da ne želim više te ljude vidjeti”, ispričao je u dahu.
“Nakon rata nitko nije htio zaposliti dragovoljce”
U drugim zemljama, kaže, svaki umirovljeni vojnik prima mirovinu preko ministarstva obrane, ne preko mirovinskog sustava kao u Hrvatskoj. Rješenjem smatra da se sva pitanja i poslovi vezani uz branitelje prebace u nadležnost jednog odjela Ministarstva obrane, a da se Ministarstvo branitelja ugasi.
“Braniteljsku mirovinu čovjek mora čekati do 65. godine života, a radi se o ljudima koji su u vrijeme rata imali 20-25 godina. Počinjali su raditi i imali malo radnog staža kada su otišli u rat. A kada su se vratili firme su im bile ili porušene ili propale ili prodane. Skoro nitko nije htio uzeti dragovoljce natrag na posao. Govorili su da su to “prolupani zenge”. Tako su prošli.i mnogi koji su dali svoje zdravlje za ovu državu”, kaže.
Pogađa ga i kad vidi kako danas izgledaju posljednji ispraćaji umrlih dragovoljaca i branitelja.
“Vidim da se smanjuju počasti jer one koštaju. Dođu tri vojnika da pucaju počasni plotun, ne dolazi više počasni vod i ne nosi se više vojna spomenica i ordenje umrlog. Štedi se na nama koji smo stvarali ovu državu”, dodaje.
“Otkud mi novac za drva za ogrjev?”
Ogorčen je i povećanjem saborskih i dužnosničkih mirovina, a za premijera Andreja Plenkovića kaže da “potkrada umirovljenike” jer se u Hrvatskoj za njih najmanje izdvaja od BDP-a u Europskoj uniji.
“Prosječna saborska mirovina za prošli mjesec bila je 2.020 eura i na to su usklađivanjem dobili još 135 eura. A koliko su dobili dragovoljci i branitelji na svojih 339 eura? Dobili su 7,4 posto. A oni koji su na opskrbnini dobili su – nula”, kaže.
Beširović je član Stranke umirovljenika i donedavno je bio vijećnik u Skupštini Osječko-baranjske županije. Iz tog kuta govoreći, smatra da Hrvatska stranka umirovljenika (HSU) te Sindikat i Matica umirovljenika svojim nagodbama s vlašću nanose štetu umirovljenicima i mirovinskom sustavu.
“Predsjednik HSU-a Veselko Gabričević u Sabor je ušao s liste HDZ-a, a dobio je 183 preferencijalna glasa. Ja sam bio nositelj liste političke platforme Umirovljenici zajedno u 4. izbornoj jedinici i dobio sam 958 preferencijalnih glasova. On nikada, ni kao bivše vojno lice ni kao predsjednik HSU-a, a ni sada kao saborski zastupnik nije postavio pitanje mirovina hrvatskih dragovoljaca i branitelja”, kaže ljutito.
Na koncu razgovora, vratio se svojim životnim nevoljama.
“Kako da si sad pred zimu kupim drva za ogrjev? Drva ovdje koštaju 65 do 70 eura metar, a rezanje je 10 eura. Ne mogu, dakle, proći jeftinije od 75 eura po metru, a treba mi deset metara drva. Otkud mi novac za to”, zapitao se.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare