Parlamentarni izbori održat će se 17. travnja, a N1 televizija je do tog dana pripremila pet debata u kojima sudjeluju članovi najjačih političkih stranaka. Naš Ilija Radić bio je urednik i voditelj današnje debate koja se bavila stanjem u zdravstvu.
Je li reforma javnog zdravstva započela? Kako smanjiti liste čekanja? Kako osigurati potrebnu skrb građanima? Imaju li recept za smanjiti nagomilavanje dugova ljekarnama? Zašto je zdravstvena usluga dostupna u privatnim klinikama brža i bolja nego u javnim bolnicama?
To su neka od pitanja na koja su u debati odgovore davali predstavnici, prema anketama, najjačih političkih opcija – Tomislav Dulibić (HDZ), Branko Kolarić (Rijeke pravde), Trpimir Goluža (Most) i Ivana Kekin (Možemo). Trebao je doći i Zvonimir Lovrić iz Domovinskog pokreta, ali nije.
Kako planirate smanjiti dugove bolnica?
KOLARIĆ: Javni zdravstveni sustav ne treba stvarati profit i još je jeftin, koliko god sustav bio u dugovima. Dakle, bolnice ne trebaju biti profitabilne, ali s njima se mora sustavno upravljati. Vizija ministra mora biti kako razvijati sustav. Ima puno načina kako se mogu racionalizirati troškovi.
GOLUŽA: Dugovi bolnica su na neki način virtualni jer je važno znati kako se formiraju cijene usluga i okvir u kojima bolnice rade. Ono što se treba promijeniti da bi bolnice prodisale, treba ih plaćati prema izvršenim uslugama. I te cijene treba korigirati, morale bi biti bar dvostruko veće. Ministarstvo zdravstva i zdravstvena administracija rade si alibi prikazivanjem dugova.
KEKIN: Moramo imati snažna financijska ulaganja u primarnu zdravstvenu zaštitu. Inače, gospodine Dulibiću, sramotno je što prozivate zagrebačku gradsku vlast jer Zagreb je najekipiraniji primarnom zdravstvenom zaštitom. Ali, time se ne hvalim, činjenica je da ostatak zemlje zjapi prazan. Bolnički zdravstveni sustav treba plaćati prema potrebama građana. Neke pretrage plaćamo i frenetično fakturiramo kako bismo dosegnuli limite, a neke pretrage, poput dječje adolescentne psihijatrije uopće nemamo. Zato ih ravnatelji ni ne uvode, ne bi im se isplatilo.
DULIBIĆ: Osim mene, nitko ni ne zna koliki su dugovi. Kad smo došli, bili su preko 365 dana, neke preko tisuću dana, a sad je prosjek dugovanja oko 120 dana. U idućem mandatu želimo to smanjiti na zakonski rok – 60 dana. Nikad nije bilo više zaposlenih, doprinosi nikad nisu bili viši, a povećali smo i plaće kako bi zdravstveni djelatnici ostali u Hrvatskoj.
KEKIN (replika Dulibiću): Podigli ste plaće, s time se svi slažemo, ali niste adekvatno podigli limite za bolnice, odnosno, doprinose za domove zdravlja. Trenutno imamo bolnice čiji limit je 80 posto iznosa za plaće. Oni doslovno s time ne mogu isplatiti plaće, a kamoli lijekove i ostalo. Domovi zdravlja su prošle godine svi bili na gubitku, upravo zato što se njih ne financira.
DULIBIĆ (odgovor na repliku): U postupku je donošenje mreža javno zdrastvene službe i ide novo ugovaranje, gdje ćemo značajno podići limite.
DULIBIĆ (replika Goluži): Ako ćemo plaćati po izvršenju, kako ćemo isplaćivati manjim bolnicama, koje ne mogu ispunjavati ta izvršenja?
GOLUŽA (odgovor na repliku): Trebaju se dijelom prenamijeniti, dijelom funkcionalno i organski spojiti, od pojedinih bolnica napraviti dijagnostičke centre… i time će se naći način za osigurati plaće.
Treba li dozvoliti bolnicama priziv savjesti i treba li abortus biti besplatan i dostupan u svim bolnicama?
GOLUŽA: Priziv savjesti je nešto što postoji u svim uređenim društvenim sustavima zapadnih i europskih zemalja. Omogućava profesionalcima da sačuvaju vlastiti integritet prilikom donošenja najtežih odluka. Što se pobačaja tiče, svi ćemo se složiti da je najveći sunovrat svakog čovjeka pojedinačno. Nisam za to da se u Ustav unosi pravo na njega, a što se tiče besplatnog pobačaja, ne slažem se da bude besplatan. Što se tiče dostupnosti pobačaja, treba biti dostupan na razini koju garantira određeni zakon.
KEKIN: Za početak bih primijetila da niste predložili koji biste zakon donijeli. Ne bih se složila da je najveći sunovrat svake osobe i rekla bih da treba biti dostupan i besplatan. Što se tiče priziva savjesti, naravno, samo treba vidjeti kako je tako živa, na 60 posto, a u Sloveniji tri posto. Svjetska zdravstvena organizacija sad preporuča da se pobačaj spusti na primarnu razinu jer on više ne mora biti kirurški, što znači da više ne mora biti u bolnicama. Time bi se riješilo i pitanje dostupnosti.
DULIBIĆ: Za priziv savjesti sam apsolutno, kao i da bude dostupan u svim bolnicama, ali ne i besplatan.
KOLARIĆ: Mora biti dostupan svakoj ženi, a što se tiče priziva savjesti, mora postojati ta mogućnost. Ali, nekad se kolektivno poziva na njega, usluga se mora osigurati građanima. Tako je i s pobačajem.
KEKIN (replika Goluži): Da ste u prilici, kakav biste zakon donijeli? Da li bi ostao dostupan ženama do desetog tjedna trudnoće?
GOLUŽA (odgovor na repliku): Prvo bih stao na loptu i trezveno razmislio. Učinio bih sve da ohrabrim žene koje su u dilemi obaviti pobačaj ili ne. Prije toga bih učinio sve da se educiraju kako bi znali što znači pobačaj, koliki su rizici… Što se tiče samog pobačaja, on je trenutno dozvoljen u specifičnim uvjetima. Do desetog tjedna može se bez ikakve medicinske indikacije, a ako postoji medicinska indikacija i nakon toga. Ta regulativa je dobra i ne treba je mijenjati.
GOLUŽA (replika Kolariću): Priziv savjesti je isključivo individualna odluka. Ako se svi liječnici pozivaju na priziv savjesti, onda je dužnost institucije da nađe način omogućiti izvršenje te usluge. Ako nije u mogućnosti, institucija je dužna raskinuti ugovor s HZZO-om.
KOLARIĆ (odgovor na repliku): Naravno da je to individualna odluka, ali nekako se često u Hrvatskoj dogodi da se svi pozove na priziv savjesti kad se zatraži pobačaj.
KEKIN: Ima primjera da se pobačaji obavljaju privatno, iako se tvrdi da to nije moguće u Hrvatskoj.
GOLUŽA (replika Kekin): Puno čujemo u javnosti da se nešto događa, a kad to treba argumentirati i dokazati, tad toga nema. Ako ste to čuli, vaša su dužnost i obaveza to prijaviti. Druga česta floskula je da pobačaj nije dostupan u Hrvatskoj, to nije istina. Ako imate dokaze da je nedostupan, onda je vaša dužnost upozoriti na to.
KEKIN (odgovor na repliku): Sugerirala sam da se to napravi. Što se tiče žena, neću ih ugrožavati. Dobili ste podatke iz Brežica, koliko pobačaja se tamo obavi, provedena su istraživanja.
GOLUŽA: (odgovor Kekin): To nije istina, nije istina.
DULIBIĆ (replika Kekin): Stalno se provlače takve teze da pobačaj nije dostupan. Ako imate ta saznanja, doći će inspekcija i povući određene korake.
KEKIN (odgovor Dulibiću): Vidjeli smo što se događalo gospođi Čavedi i kako su inspekcije i povjerenstva napravili posao. Vi očekujete da kolege iz sustava, čiji šefovi su postavljeni stranački, istupaju? To se neće dogoditi jer se ljudi ne osjećaju sigurno.
KOLARIĆ (replika Goluži): Znate li tko vodi visoki časni sud u Komori? Gospodin Turudić. U javnosti je dokazano da laže pa je teško imati povjerenja da osoba bude zaštićena kod prijave.
GOLUŽA (odgovor na repliku): Ako ne postoji povjerenje u institucije, to je tako. Ako bih imao neke spoznaje o kojima ovdje pričamo, prijavio bih ih.
KEKIN (replika Dulibiću): Pozivate da se vjeruje institucijama, a imali smo slučaj u Osijeku, gdje je žena nakon nekoliko tjedana shvatila da nije napravljen pobačaj. I imamo optužbe za silovanje, gdje optuženi i dalje radi jer proces nije počeo.
DULIBIĆ (odgovor na repliku): Kome će vjerovati ako ne institucijama? Pobačaj je dostupan u javnom sustavu.
Kako skratiti liste čekanja?
KEKIN: Moramo vidjeti uzrok njihovog nastanka. Prvi je u obezvrijeđenoj primarnoj zaštiti pa se u ambulantama ne može obaviti stvari koje bi se mogle tamo obaviti. Druga stvar je preventiva. Imamo izrazito loš odaziv na programe rane detekcije, rješenja problema s debljinom… Prvi smo po smrtnosti od bolesti koje se mogu spriječiti, pokazuje OECD.
DULIBIĆ: Mi smo ih skratili s 400 na 146 dana u bolničkom sektoru. Smanjit ćemo ih i ubuduće. Morate znati da postoje u svim državama svijeta.
KOLARIĆ: Svakako ih treba rješavati sustavno jer taj problem nije došao preko noći. Boljom primarnom zaštitom bi se napravio prvi korak jer se ne bi slalo pacijente za sve u bolnice. No, duge liste čekanja idu u prilog privatnim ustanovama.
GOLUŽA: Što je sustav manje organiziran, to su liste duže. Postoje načini motivacije kojima bi se smanjile, da ljudima plate prekovremene i rad vikendom, zatim preusmjeravanjem pacijenata gdje je manje opterećeno. Trajno rješenje je reforma sustava, od dna do vrha, od primarne do tercijalne zaštite. A ključna stvar u toj priči je bitka za ljude. Ako izgubimo djelatnike, nećemo imati mogućnost za opstanak sustava. Jako je važno dobro procijeniti koje su zdravstvene potrebe građana i prema tome organizirati kadrovski kapacitiranost sustava.
KEKIN (replika Dulibiću): Hvalite se da ste smanjili liste čekanja, ali ne da je to postignuto na način da se preusmjerilo javni novac iz HZZO-a u privatno zdravstvo.
DULIBIĆ (odgovor na repliku): Platili smo privatnicima, a platit ćemo opet jer su nam pacijenti najbitniji. Nažalost, zbog niskih cijena koje drži HZZO, malo je zainteresiranih privatnika.
Je li moguć istovremeni razvoj privatnog i javnog zdravstva?
DULIBIĆ: Naravno. U Hrvatskoj imamo slabo razvijeno privatno zdravstvo, a dosta je i neprofitabilno. Na razini Europske unije sudjeluje se s deset do dvadeset posto, a u Hrvatskoj je udio oko devet posto.
KOLARIĆ: Moguć je, ali ti sektori ne mogu biti kao spojene posude pa da se novac iz javnog prebacuje u privatni. Mi ćemo se svakako zalagati da država brine o jačanju i stabilizaciji javnog sustava.
GOLUŽA: Zdrava sinergija i simbioza javnog i privatnog zdravstvenog sustava je dobitna formula, ali moramo imati jednu stvar na umu. Ne smije se manipulativnim potezima s razine javnog sustava omogućavati privatni, na uštrb javnog. Inače ćemo doći u situaciju kad će zdravlje postati privilegija bogatih. Medikol je primjer manipulacije. Ne može privatna ustanova biti konkurencija javnoj…
KEKIN: Naravno, ali ne ovako. Moramo omogućiti sve usluge građanima kroz javni sustav, a privatni sustav bi trebao biti nadstandard koji se može platiti. Ova situacija, da dio privatnog sustava ne funkcionira na tržištu, dovodi do odljeva kadra, novca i pacijenata.
KEKIN (replika Dulibiću): Možete li objasniti vezu HDZ-a i Medikola? Kako je moguće da je vaš strateški partner čovjek protiv kojeg se vodi kazneni postupak zbog bespravne gradnje, koju je vjerojatno platio s lovom iz HZZO-a.
DULIBIĆ (odgovor na repliku): Jedva sam čekao ovo pitanje. Što se tiče gospodina Rajkovića, je li on osobno problem, zbog njega treba sve ukinuti? Što biste vi napravili, zatvorili Medikol?
GOLUŽA (replika Kolariću): Privatna inicijativa je dobrodošla jer vas potiče biti bolji u javnom sektoru.
KOLARIĆ (odgovor na repliku): Privatni sustav se može razvijati, ali ne preko javnog. Država ima dužnost brinuti se o javnom sustavu i omogućiti privatnom da se samostalno razvija.
BRZA PITANJA
Treba li privatna bolnica biti državni strateški projekt?
DULIBIĆ: Da, ali iz razloga izgradnje, ne da je država financira.
KOLARIĆ: Ne, sramotno mi je da to bude strateški projekt.
GOLUŽA: Ne, nijedan privatnik ne smije biti iznad države.
KEKIN: Ne. I sramotno je da u osam godina nije bilo projekta osim izgradnje Medikolove bolnice.
Treba li liječnicima uvjetovati da rade samo javno ili samo privatno?
DULIBIĆ: Ne. Treba biti sinergije. U javnom sektoru moraju odraditi svoj dio posla, a onda slobodno neka rade privatno.
KOLARIĆ: Ne treba zabraniti, ali ljudima treba omogućiti dovoljne plaće da ne rade privatno.
GOLUŽA: Protiv sam svih zabrana. Ali, država treba napraviti okvir koji će svim djelatnicima omogućiti da će kroz rad u javnom sustavu ostvariti što im treba.
KEKIN: Ne treba, ali treba stimulirati zdravstvene djelatnike da rade prekovremeno u javnom sustavu kako bi se smanjile liste čekanja.
Treba li smanjivati broj bolnica u Hrvatskoj?
DULIBIĆ: Ne treba, treba racionalizirati postojeće odjele.
KOLARIĆ: Neke treba spojiti i treba znati što se u kojo razvija.
GOLUŽA: Treba jer je ovaj broj prenesen iz sustava od kojeg se sve značajno promijenilo.
KEKIN: Potrebna je revizija bolničkog sustava pa da svaka od njih bude zadužena za jedan dio, a ne da sve rade sve.
Treba li specijalizantima uvjetovati ostanak u bolnicama nakon specijalizacije?
DULIBIĆ: Treba, ali transparentno, za iznos koliki su dobili tijekom školovanja i edukacije.
KOLARIĆ: Ne treba. Ljudi tijekom specijalizacije rade posao i zarađuju plaću. Na ovaj način radije idu van pa vraćaju dug.
GOLUŽA: Treba u potpunosti promijeniti koncept za specijalizaciju pa da nakon nje ti ljudi budu na tržištu i da se bolnice otimaju za njih.
KEKIN: Ne treba, treba ih stimulirati da rade gdje ih nedostaje ili nema.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!