Zatražili smo od DORH-a uvid u anonimnu prijavu koja je bila uvod u ostavku ravnateljice USKOK-a, a zanimalo nas je i kako je stigla i zašto ju je glavna državna odvjetnica shvatila tako ozbiljno, no nismo dobili odgovor, a ministar pravosuđa, Ivan Malenica, odgovorio nam je da anonimnu prijavu uopće nije vidio niti se njegovo ministarstvo bavilo njenom provjerom.
Tko je sve vidio anonimnu prijavu na temelju koje je glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek pokrenula postupak koji je rezultirao ostavkom ravnateljice USKOK-a Vanje Marušić? I što je to bilo tako presudno u njoj da ju je shvatila tako ozbiljno i promptno počela njezinu provjeru?
S obzirom da su Zlata Hrvoj Šipek i Vanja Marušić pozvane na tematsku sjednicu saborskog Odbora za pravosuđe na kojoj će se pokušati rasvijetliti svi detalji oko ostavke bivše ravnateljice USKOK-a, koja bi se trebala održati u utorak, 9. svibnja, slučaj koji je vrlo brzo potonuo u drugi plan hrvatskih političkih aktualnosti ipak još uvijek ne treba smatrati zaključenim.
Nova v.d. ravnateljica Uskoka, Željka Mostečak, već radi u tišini, glavna državna odvjetnica Hrvoj Šipek je u vrlo rezolutnom intervju u centralnom dnevniku HTV-a poslala Vanju Marušić u nevidljivu “drugu ligu”, a sama Vanja Marušić, nakon ostavke ne pokazuje se u javnosti, ne objašnjava niti daje odgovore koji bi mogli razjasniti što se točno zbilo.
No, unatoč svemu tome, i dalje strši slijed neobičnih postupaka. Sve je počelo misterioznom anonimnom prijavom koju je primila glavna državna odvjetnica, a ona osobno je ustvrdila da je upravo iz te prijave ona prvi puta saznala za prometnu nezgodu vozača ravnateljice USKOK-a, sve je to nekako ekspresno provjerila pa je zvala ravnateljicu Marušić, a Marušić je nakon toga odlučila podnijeti ostavku koju je prihvatila glavna državna odvjetnica, a onda i nadležni ministar pravosuđa, Ivan Malenica.
Prvo se spekuliralo da je vozač oštetio vozilo dok ga je koristio u privatne svrhe pa se spekuliralo o tome tko je bio s njime i što je zapravo radio – uspoređivalo se situaciju čak sa slučajem župana Vukovarsko-srijemske županije Damira Dekanića koji je po svemu sudeći osobno skrivio nesreću, a potom sve skupa lažirao i prikrivao, govorilo se da je bivša ravnateljica nešto zatajila, itd. U prvih nekoliko dana navodni krimen bivše ravnateljice narastao je i granao se u raznim smjerovima, a glasine su se sporo ili nikako demantirale. A onda se pokazalo da je prekršaj nastao kada je vozač koristio auto u službene svrhe i da nije bilo nikakvih dramatičnih zakulisnih igara ala Dekanić.
No, glavna državna odvjetnica u intervjuu na HTV-u svela je USKOK na rang županijskog državnog odvjetništva i tvrdila je da je ravnateljica trebala nju, odnosno DORH, obavijestiti o nezgodi vozača, a onda se još i odlučila kvalificirati prometni prekršaj vozača kao “krajnju nepažnju”, a intervju je zaokružila konstatacijom da je između nje i Vanje Marušić narušeno povjerenje i da je Marušić diskvalificirana za mjesto šefice USKOK-a, ako bi se – teoretski – ponovno i javila na natječaj. Iako je i profesorica Zlata Đurđević, predstojnica Katedre za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, upozorila na postojanje Odluke o pravilima korištenja službenih automobila Uskoka, na temelju koje bivša ravnateljica Vanja Marušić nije trebala obavještavati DORH o prometnom prekršaju vozača, sve je već bilo gotovo. Vanja Marušić je dala ostavku i ništa se više nije moglo promijeniti, no i dalje je ostalo mnogo nejasnoća.
Kakve su to anonimke koje odmah dospiju na stol šefice DORH-a?
I glavna državna odvjetnica i ministar pravosuđa spominjali su da je sve počelo nakon “anonimne prijave”, no nitko nam nije objasnio kako je ta anonimka izgledala i kako je dospjela do glavne državne odvjetnice. Je li joj stigla poštom ili mailom? Je li doista tako lako poslati anonimku šefici DORH-a, a da ona odmah skoči uvjerena da se radi o ozbiljnom dokumentu na temelju kojeg treba odmah postupati?
Naime, ovo nije prvi puta da slučajevi u DORH-u i USKOK-u počinju na temelju – anonimnih prijava. Zanimljivo je da je i slučaj razotkrivanja Dražena Jelenića kao člana masonske lože, što je bilo dovoljno za njegovo podnošenje ostavke, započelo anonimnom prijavom. U njegovom slučaju anonimna prijava je stigla na adresu tjednika Nacional, a kako je pisalo u inicijalnom tekstu koji je nastao na temelju prijave “koja je na adresu redakcije dostavljena anonimno”, bilo je tu i “precizno objašnjenje tko su izvori koji mogu potvrditi da se radi o autentičnim materijalima”. Već tada, u slučaju Dražena Jelenića, spekuliralo se da je anonimka poslana iz samog DORH-a, a i sada, nakon što je “iz izvora bliskih DORH-u” iscurilo da je sve počelo s anonimnom prijavom spekuliralo se da je sve bilo tako ozbiljno spakirano da se moglo smatrati da je i ova anonimka zapravo nastala unutar sustava. Naravno, u tom slučaju se postavlja i pitanje je li anonimna prijava oblikovana iz namjere da se rasvijetli neki suspektan događaj ili se možda radi o namjeri da bude alibi za neki postupak.
Zato smo i pitali DORH, glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj Šipek, je li moguće dobiti na uvid anonimnu prijavu – kad se već toliko spominje u javnosti – no, na žalost, nismo dobili odgovor. Ni na upit možemo li dobiti na uvid anonimku, odnosno njezinu kopiju (naravno uz obradu podataka u skladu s GDPR-om) nije bilo nikakve reakcije, ali nije bilo odgovora ni na set vrlo konkretnih pitanja o tome kako je anonimna prijava stigla, je li stigla poštom ili je zaprimljena tamo gdje se zaprimaju kaznene prijave ili je stigla mailom.
Nema sumnje da je stigla tako mudro odabranom linijom da je prošla sve instance provjere i da je stigla na stol glavne državne odvjetnice osobno.
Pitali smo i je li se pokušalo rasvijetliti tko je uputio anonimnu prijavu, postoje li protokoli za postupanje u takvim slučajevima, no, nije nam se ni na to odgovorilo ni nakon desetak dana.
Ministru pravosuđa Ivanu Malenici također smo uputili upit – s obzirom da je i on spominjao anonimnu prijavu i potvrdio razrješenje ravnateljice USKOK-a – je li on osobno dobio na uvid anonimku koja je izazvala ovaj dramatičan potres u sustavu. On nam je odgovorio i odgovor je negativan.
“Ministarstvo pravosuđa i uprave nije dobilo uvid u anonimnu prijavu niti je bilo koji dužnosnik ili službenik Ministarstva bio uključen u provjeru navoda iz anonimne prijave budući da ista nije zaprimljena u Ministarstvu niti je Ministarstvo imalo saznanja o navedenom”, odgovoreno nam je iz Ministarstva pravosuđa.
Drugim riječima, sve što se zbilo oko anonimke odvijalo se u “laboratoriju” DORH-a, a oni su nam posve zatvorili pristup informacijama o tom pitanju.
Malenica: DORH treba aktivnije komunicirati
Iz ureda ministra pravosuđa Malenice podsjetili su da je ministar u utorak, 18. travnja zaprimio Zahtjev Ravnateljice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, za prestankom s radom u Uredu na vlastiti zahtjev te da je “sukladno članku 10. stavku 4. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, budući da je riječ o prestanku rada na osobni zahtjev, ministar dao suglasnost na zaprimljeni zahtjev”. Također je naglašeno da se “pitanje prestanka rada bivše ravnateljice USKOK-a nije političko pitanje već interni proces neovisnog pravosudnog tijela.”
S obzirom da se ministar Malenica javno deklarirao kao borac protiv glasina i „curenja informacija“ iz istraga, zanimalo nas je kako komentira val glasina i poluinformacija za koje se tvrdilo da dolaze iz izvora bliskih DORH-u.
“Vezano za Vaš upit o curenju informacija iz izvora bliskih Državnom odvjetništvu, Ministarstvo pravosuđa i uprave podsjeća na ranije iskazane stavove o potrebi aktivnijeg komuniciranja rada Državnog odvjetništva. Aktivnijem komuniciranjem javnost bi ostvarila pravo na pravovremenu i provjerenu informaciju, nauštrb poluinformacijama, deiznformacijama i lažnim informacijama. Svako curenje informacija, neovlašteno pružanje informacija iz postupaka u kojima je javnost isključena, nedvojbeno je zabrinjavajući trend. Takav način komuniciranja, ne samo da narušava povjerenje građana u institucije, već i narušava prava pojedinaca što posljedično rezultira kreiranjem novih dezinformacija i neutemeljenih teza u javnom prostoru o istima”, navedeno je u odgovoru iz Ministarstva pravosuđa.
Dok Ministarstvo pravosuđa, teoretski, podupire veće otvaranje DORH-a u kominiciranju, oni su nam posve zatvorili pristup informacijama o anonimnoj prijavi.
Tako da i dalje ostaje misterij kako se u DORH-u i iz DORH-a ukazuju anonimne prijave, i to ne bilo kakve, nego tako snažne da je jedna skinula glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića – koji je tek nakon sudskog procesa uspio dokazati da je imao pravo biti mason te je i ostao unutar sustava, ali zauvijek obilježen kao onaj koji je “nešto imao” s masonima, a druga je upravo „skinula“ ravnateljicu Uskoka. Institucija koja bi trebala biti centralno mjesto borbe protiv korupcije, nepotizma, kriminala i muteži sve vrste, koja bi trebala okupljati profesionalce među kojima vlada visoko povjerenje i usmjerenost radu za javne interese, nakon ove već druge moćne anonimke ostaje poprište zakulisnih borbi u kojima jedni protiv drugih, ne nužno iz visoko moralnih pobuda – pucaju “anonimnim prijavama”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
