U novom sazivu Sabora 50 je žena naspram 101 muškaraca, što je jedva trećina od ukupnog broja i mali korak unatrag u odnosu na prošli saziv kada je u Saboru bila 51 zastupnica.
O tome koliko je žena u Saboru i iz kojih su političkih stranaka pisali smo nedavno, spominjući također kako se i broj žena u Vladi prepolovio – bile su četiri, sada su dvije.
No, podzastupljenost žena u najvišim tijelima vlasti preslikava se, i to još lošije, na lokalnim razinama – u županijama, gradovima i općinama.
Dvadeset županija, a samo dvije županice
Od 20 županija, samo dvije vode žene, obje iz HDZ-a, koji je uostalom na vlasti u 13 županija pa je i to rezultat “velikih brojki”. Martina Furdek-Hajdin županica je Karlovačke županije, a Antonija Jozić na čelu je Požeško-slavonske županije.
Svi župani i županice imaju svoje zamjenike i zamjenice, najčešće dvoje, ponegdje samo jednoga ili jednu, a rjeđe troje. No, samo u devet od 20 županija zamjenice su žene. Ističe se Bjelovarsko-bilogorska županija gdje su dvije zamjenice župana žene. Zamjenice župana ili dožupanice još su u Krapinsko-zagorskoj, Karlovačkoj, Varaždinskoj, Sisačko-moslavačkoj, Primorsko-goranskoj, Ličko-senjskoj, Šibensko-kninskoj i Istarskoj županiji. Požeško-slavonsku županiju, spomenusmo već, vodi županica s muškim zamjenicima, što znači da u vodstvima preostalih deset od 20 županija nema ijedne žene.
Od 128 gradova samo 18 vode žene
Spustimo li se korak niže u administrativnom ustroju Hrvatske, stižemo do 128 gradova. Samo 18 ima gradonačelnice – što je mizernih 14 posto.
Najveći grad sa ženom na čelu je Sisak koji vodi SDP-ova gradonačelnica Kristina Ikić Baniček. Preostalih sedamnaest gradonačelnica na čelu su sve redom manjih gradova ili onih srednje veličine: Čakovca, Delnica, Iloka, Komiže, Korčule, Malog Lošinja, Novske, Ozlja, Pakraca, Pazina, Petrinje, Pleternice, Samobora, Slunja, Supetra, Varaždinskih Toplica i Zlatara. Šest njih su iz HDZ-a, pet iz SDP-a, tri su nezavisne, a po jedna gradonačelnica je iz redova HNS-a, Možemo!, Fokusa i HSLS-a.
Osijek nikad nije vodila žena, Split i Rijeku samo jednom
Od četiri najveća grada u Hrvatskoj, na čelu Osijeka nikad nije bila žena. Split je imao samo jednu gradonačelnicu, Gordanu Kosanović, i to od 1987. do 1990. godine, a i Rijeka također davno – Nedu Andrić od 1969. do 1974. godine. Zagreb je u svojoj povijesti prvu gradonačelnicu imao od 1996. do 2000. godine – HDZ-ovu Marinu Matulović Dropulić.
Od 2002. do 2005. Zagreb je vodila Vlasta Pavić, ali ne kao izabrana na izborima, nego postavljena na tu dužnost nakon što se Milan Bandić povukao s dužnosti zbog skandala kada je vozeći u alkoholiziranom stanju bježao policiji. Vršiteljica dužnosti gradonačelnika Zagreba kratko je bila i Jelena Pavičić-Vukičević nakon što je 2021. godine, nedugo prije lokalnih izbora, gradonačelnik Bandić iznenada preminuo.
Imamo 428 općina, a samo 41 načelnicu
Spustimo li se još stepenicu niže u administrativnom ustroju, dolazimo do općina kojih je čak 428. Tamo se tek u punom svjetlu vidi slaba zastupljenost žena. Od tih 428 općina tek 41 ima načelnicu, što je još mizernijih 9,57 posto.
Slika stanja vidi se i u vodstvima četiriju najvećih političkih stranaka. Od 30 članova Predsjedništva HDZ-a samo su četiri žene. Sličan je omjer i u HDZ-ovom koalicijskom partneru Domovinskom pokretu, u kojemu su od 21 člana Predsjedništva tek tri žene. U SDP-u je udio žena u vodstvu veći – sedam ih je među 17 članova Predsjedništva, a dvije su potpredsjednice stranke. Jedino su u Možemo! žene zastupljenije od muškaraca. U Upravnom odboru stranke ih je devet od ukupno 17 članova, a stranku ravnopravno, kao sukoordinatori, vode Sandra Benčić i Tomislav Tomašević.
“Ili im ne daju ili one nemaju interesa”
Govoreći nam o lošoj zastupljenosti žena u politici, psihologinja Mirjana Nazor kaže kako imamo činjenično stanje, koje je loše, ali nemamo jasne pokazatelje zašto je tomu tako. Prva pomisao je uvijek da glavni razlog i dalje leži u patrijarhalnosti ovdašnjeg društva i prevladavajućem mišljenju da je politika “muški posao”.
“Moguće je da negdje, uvjetno rečeno, ne daju ženama da idu na neke više političke pozicije. No može biti i da žene nemaju interesa, da se njima samima ne da i da bavljenje politikom doživljavaju kao gubljenje vremena ili kao ulazak u neko “prljavo” područje čija pravila igre ne žele prihvatiti. Teško je reći brani li netko ženama da se u većem broju uključuju u politiku ili ih to naprosto ne zanima”, kaže Nazor.
Zašto je više žena na lijevom spektru?
Ipak, činjenica je da su žene zastupljenije u lijevim strankama, nego u desnima.
“Moguće je da orijentacija desno-lijevo utječe na percepciju politike i bavljenja poltikom. Moguće je i da žene iz lijevih političkih opcija imaju veća očekivanja i više vjere u vlastite sposobnosti u smislu da bavljenjem politikom mogu nešto učiniti, a da to neće biti gubljenje vremena. Očito se u desnoj političkoj sferi žene rjeđe odlučuju suprotstaviti muškarcima”, smatra psihologinja Nazor.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!