Sociolog religije Ivan Markešić govorio je za N1 o kvaliteti čovječnosti u odgovoru društva na pandemiju covida, o značaju uskrsnog ponedjeljka, ali i o posvajanju i udomljavanju nezbrinute i zanemarene ili zlostavljane djece u obitelji koje ih doista žele, u svjetlu tragične pogibije dvogodišnje djevojčice koja je podlegla ozljedama koje je pretrpjela u domu bioloških roditelja.
Nešto prije Markešića, u programu N1 gostovala je Lana Petö Kujundžić, sutkinja s ogromnim iskustvom u slučajevima koji se odnose na djecu i mladež, a koja je rekla da dijete nije rodio i nije roditelj onaj tko je biološki roditelj, nego onaj tko podiže dijete uz ljubav i pažnju.
Markešić se s tom njenom izjavom apsolutno složio i istaknuo da je utoliko važnije udomljavati ugroženu djecu tamo gdje su ljudi koji djeci doista žele sve najbolje i to su im u stanju i pružiti.
“Država je iznad Crkve, jedne od sastavnica građanskog društva”
“Koliko god mi gledali statistiku da smo katoličko društvo, gdje imamo preko 87 posto ljudi koji se izjašnjavaju da su pripadnici Katoličke crkve, vidimo da se svaki četvrti brak razvodi, da ima jako puno djece koja su ostavljena, o kojima se nitko ne brine i da njima treba naći ljude koji će o njima brinuti”, kazao je.
Izdvojio je primjer Njemačke kao zemlje u kojoj se također došlo do poteškoća zbrinjavanja djece u domove onih koji će ih paziti, ali su tamo reagirale vjerske zajednice:
“Protestantske crkve na sjeveru Njemačke pozvale su i homoseksualne obitelji da udomljuju djecu.”
“Katolička crkva ne može prijeći preko toga da homoseksualne obitelji udomljuju”, primijetio je odmah i dodao:
“Pitanje je, tko donosi zakone? Katolička crkva ili demokratska civilna vlast u Republici Hrvatskoj?”
“Država je iznad Crkve. Crkva je jedna od sastavnica građanskog društva”, konstatirao je.
Obilježavanje blagdana uz ograničenja
Prethodno je objasnio zašto se u Katoličkoj crkvi slavi i ponedjeljak nakon Uskrsa:
“U Katoličkoj crkvi većinom se uzima jedan dan poslije velikog blagdana kako bi se obilježilo glavno slavlje koje je bilo jučer, uskrsnuće Isusa Nazarećanina, i kako bi se s te strane pokazalo da je on prema katoličkom vjerovnaju živ i da se s te strane upoznao s onima s kojima je bio prije svoje smrti, dakle svojim učenicima.”
“On je taj koji je prema kršćanskom vjerovanju prevladao smrt i nalazi se među svojima”, dodao je.
O Uskrsu je nastavio u kontekstu najvećeg kršćanskog praznika koji se, suprotno onome što smo očekivali prošlog proljeća, i ove godine odvija uz ograničenja zbog pandemije:
“Smatrali smo da će to vrijeme proći, da ćemo sljedeće godine živjeti normalno. Međutim, nastavila se (pandemija), živimo u vremenu u kojem je i dalje uskraćeno mnogo toga što smo imali prije pandemijske krize.”
“Utjecala je na svakodnevni ljudski život. Na obitelj, pojedinca, osjećaj sigrunosti. Rekli bismo da se ništa nije promijenilo, osim što sada imamo nekakvu nadu, da su znanstvenici pronašli cjepivo”, istaknuo je Markešić što je drugačije i dodao:
Ljudi više ne pitaju treba li se cijepiti
“Ljudi ne postavljaju više nikakva pitanja o bilo kakvim prigovorima savjesti, treba li se ili se ne treba cijepiti, nego jednostavno traže način kako doći do cjepiva i biti među onima koji su sigurni da mogu biti među svojima. Vidimo da se stalno govori ljudima da budu solidarni, da paze na sebe ali i na druge.”
“Zdravlje dolazi u prvi plan, da su upravo zdravi ljudi oni koji trebaju iznijeti sustav, posebno zdravstveni sustav o čemu je papa govorio, ali isto tako je upozorio da treba obratiti pažnju na starije, nemoćne, ranjive. a i pronaći načina kako onima koji su izgubili svoje najbliže, kako ih utješiti. Važno je spomenuti, u godinu dana jako je puno ljudi izgubilo radno mjesto, o tome je Papa također govorio, da se povećalo siromaštvo među ljudima, mladi ljudi nisu u stanju međusobno komunicirati, ići u školu. Povećalo se čak i za 40 posto nasilje u obitelji. Iako mi mislimo da bi u ovom vremenu trebalo biti mogućnosti da se ljudi popravljaju, moramo biti svjesni i bunta među ljudima”, kazao je.
Snishodljiva poruka Plenkovića Bozaniću
“Ljudi gube povjerenje, nemate instituciju u koju bi imali povjerenje da će se ovaj problem riješiti. Vidjeli ste u uskršnjim porukama naših predstavnika vlasti, predsjednika Vlade, države, Sabora, nitko ne govori budite građani bez brige, mi smo tu, mi smo država, mi smo ti koji ćemo omogućiti da se cijepite, da budete zdravi”, kritizirao je Markešić:
“Ne treba snishodljivo ići i tražiti, kao što je to tražio predsjednik Vlade Plenković kod Bozanića, i govoriti da će nas zajednička molitva spasiti. On kao predsjednik Vlade treba biti ona orijentirna točka koja će omogućiti da ljudi steknu povjerenje da će ova država i ova vlast omogućiti da se ljudi cijepe, da dođu do zdravlja i da mogu normalno funkcionirati. Nitko od njih u ovoj zbrci nije govorio o siromašnima, o nestanku radnih mjesta, o načinu kako organizirati život, da prestanemo biti ‘novo normalno’ nego da postanemo ono ‘staro nenormalno’ da bismo se mogli zajedno družiti.”
“To su stvari koje treba rješavati država, a ne, da tako kažem, oslanjati se na to što će reći određena religijska skupina ili se pouzdavati u molitvu”, dodao je.
Dodvoravanje Katoličkoj crkvi
Govorio je u jednom dijelu i o Nacionalnom stožeru civilne zaštite:
“Ljudi koji se nalaze na čelu jedne tako značajne institucije… trebali bi se pridržavati onoga što sami govore, a ne da imamo jednu situaciju da ljudi sjede u Stožeru, kažu da ne bi trebalo sudjelovati u masovnim okupljanjima, a nakon toga vidimo da se nalaze na crkvenim slavljima, čitaju poglavlja iz Poslanica. Možemo vidjeti da imamo snishodljivo dodvoravanje Katoličkoj crkvi, jedan vid nedosljednosti u ponašanju kako se nositi s ovom krizom i kako ljudima uliti povjerenje.”
“Stavovi Crkve, posebno kad je riječ o stavovima koji dolaze iz Vatikana od samoga Pape, oni su uistinu OK. Sve je upereno prema zdravlju. Ali kad to spustite na lokalnu razinu kao što je hrvatska razina, onda vidite da je tu u pitanju pokazivanje mišića, tko će upravljati krizom, je li to Kaptol ili Nacionalni stožer civilne zaštite”, primijetio je.
Markešić je rekao da u početku jest bilo lutanja u pogledu dopuštenog broja vjernika na misama, ali to se, kaže, promijenilo:
“I ljudi u Crkvi su postali svjesni da liturgijski čin nije toliko bitan, koliko je bitno sačuvati zdravlje ljudi.”
Povrh svega toga, Markešić je govorio i o značaju i mogućnostima da proglašenje Porfirija Perića za patrijarha srpskog, odnsono suradnje i odgovora i iz drugih vjerskih zajednica, pomogne zalječenju brutalnih rana iz prošlosti na ovim prostorima iz međuetničkih krvoprolića tijekom ratova.
Izaći iz okvira “božice nacije” i biti kršćanin i oprostiti
“Pitanje je koliko ima kršćana unutar Katoličke crkve i unutar Srpske pravoslavne crkve da mogu izaći i napustiti božicu naciju, dakle srpstvo i hrvatstvo, i onda se pojaviti kao kršćani, gdje bi mogli tim činom traženja i davanja oprosta jedni drugima, dakle obostrano omogućiti da se krene dalje zajedno između ta dva, kako je papa rekao, bratska naroda, dakle Srba i Hrvata, ali isto tako i dviju sestrinskih denominacija, religija, pravoslavlja i katoličanstva”, kazao je:
“Ako se pozivaju na Isusovu rečenicu: ‘Oče, oprosti im, ne znaju što čine’, hoće li netko doći u Jasenovac i kazati npr.: ‘Oče, oprosti ustašama za zločine koje su počinili ovdje’ i hoće li netko od katolika doći u Vukovar i reći: ‘Oče oprosti ovim Srbima i JNA koji su počinili zločine na Ovčari’?”
“Koliko je moguće iz zdravorazumskog stava, kojega nitko zdravog razuma ne može osporiti, koliko ima tog vjerničkog, duhovnog, koje može izaći iz tog okvira da idemo dalje?”, ostavio je otvorenim Markešić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare