Gotovo godinu i pol nakon potresa u Zagrebu obnova zgrada još uvijek stoji. Naš reporter Domagoj Novokmet obišao je gimnaziju u Habdelićevoj ulici na zagrebačkom Gornjem gradu.

Radni je dan, a na gradilištu nigdje nikoga, radovi stoje.

I ovaj primjer javne zgrade interesantan je jer je nakon potresa, u vrijeme Milana Bandića, na skeli visio natpis koji je obećavao završetak rekonstrukcije do početka ove školske godine. Međutim, kako su prošli lokalni izbori, tako su se i svi oni uključeni u obnovu bili spremni suočiti sa stvarnošću i skinuti natpise sa zagrebačkih škola.

Ostaje pitanje jesu li bili optimistični ili su svjesno zavaravali javnost, čekajući odluku zagrebačkih građana na lokalnim izborima.

Stanovnici se bore s nevjerojatnim preprekama. Ulazimo u hladniji dio godine, to za sobom nosi dodatne izazove ljudima, koji čekaju da im se obnove stambeni prostori. Od prvog dana građani upozoravaju Vladu s problemima s kojima su suočeni.

Na ovom gradilištu nema nikoga, a situacija je zanimljiva i iz toga što se mijenjala priča oko toga što se može, a što ne može obnavljati. Ovdje je riječ o tome da su na pola puta oni koji su upravljali obnovom shvatili da je potreban drugačiji, sveobuhvatni pristup obnovi.

Naime, slučaju da imate tu nesreću da ste vezani uz građevinu koja je kulturno dobro, onda ste u pravom administrativnom paklu, jer uz sve probleme koje imate nije moguće pristupiti segmentu obnove koji će država pokriti, nego je potrebna sveobuhvatna obnova. Sad zamislite scenarij da vam treba sveobuhvatna obnova vrlo stare zgrade koja je proglašena vrlo vrijednom, gdje je ogroman trošak taj koji na sebe trebaju preuzeti stanari, a u zgradi, recimo, živi pet ili šest obitelji ili ljudi različitog imovinskog stanja. Onda je jasno da je to kulturno dobro samim time što je proglašeno kulturnim dobrom u katastrofalnom položaju.