U dvoboju u emisiji Točka na tjedan, iskustva s (ne)adekvatnosti usluga koje država osigurava za osobe s autizmom komentirale su Suzana Rešetar i Sandra Kolak, majke osoba s autizmom.
Javnost je potresao javno objavljen vapaj Valerije Kanđere, psihologinje zaposlene u područnom uredu Zavoda za socijalni rad u Novom Zagrebu. Ona je upozorila da se bliži kraj radnog vremena, a da nemaju gdje s djevojčicom od 6 godina, koja ima autizam, a koju je već odbilo smjestiti više od 30 ustanova. Nakon javnog istupa psihologinje, ministar Marin Piletić je poslao inspekciju. Ministarstvo smatra da njihova inspekcija ima svako pravo to istraživati dok struka poručuje: “Pokušavaju nas zastrašiti!”
Ministar uvjerava da nije riječ o odmazdi ni zastrašivanju nego želi provjeriti je li sve po proceduri. Upitana je li država tu za roditelje njegovatelje koji više ne mogu skrbiti o djetetu s teškoćama, Suzana Rešetar odgovara: “Ne bih se složila s ministrom. Ovo je klasični pokušaj ušutkavanja jedne osobe koja radi u tom sustavu, operativke koja iz prve ruke zna kako to u praksi izgleda, klasično pokazivanje mišića. Zanimljivo mi je da su gospođi Kanđeri poslali upravni nadzor, a kada mi roditelji zovemo upravni nadzor gdje stvarno uviđamo da se dogodilo kršenje ljudskih prava ili prava koja naša djeca zakonima ostvaruju, onda taj upravni nadzor ne zna što bi tražio tamo.”
Navela je i primjer privatnog pružatelja usluge u Slavonskom Brodu, kojem je upravni nadzor napisao da je sve u redu, a zapravo nisu ni znali što treba nadzirati. Tamo je bio slučaj da nije ostvaren poludnevni boravak u broju sati koje dijete zakonski ima mogućnost koristiti.
“Kao majka, stojim iza riječi da se nad djecom i odraslim osobama s autizmom vrši kolosalni zločin”, dodala je.
Kći Sandre Kolak prešla je 21 godinu, što je godina do koje, barem na papiru, osobe i djeca s autizmom imaju neka prava. Sandra se čitav niz godina bori za bolja prava.
Na pitanje vidi li pomake u onome što država radi u skrbi za djecu s teškoćama, odgovara: “U zadnje vrijeme u medijima imamo istupe o kršenju prava djece s autizmom. To su doslovno iživljavanja. Nisu im dostupne socijalne usluge, školovanje ni vrtići. Onda možete misliti kakav je odnos prema odraslim osobama s autizmom. Moja kćer ima 26 godina. Kada je izlazila iz sustava odgoja i obrazovanja, ja sam u Gradu Zagrebu tražila uslugu poludnevnog ili dnevnog smještaja. Tada su me odbili svi pružatelji usluga u Zagrebu. Zvala sam ih desetak. Odbili su me pod izlikom da nemaju prostora ni kadrovskih kapaciteta”, dodajući: “Da ravnateljica Centra za socijalnu skrb i sva ministrova delegacija koja se izredava po medijima govore neistinu, odnosno da kapaciteta nemaju, mogu priložiti dokaz. Obratila sam se pravobraniteljici i Gradskom uredu za osobe s invaliditetom i saborskim odborima. Dobila sam odgovor na četiri strane: Nakon 21 godine života, djeci nije osigurana gotovo nikakva daljnja sustavna podrška. Ukoliko je obitelj u mogućnosti skrbiti za svoje dijete, susreće se s problemom pronalaska odgovarajuće izvaninstitucionalne usluge, a ukoliko je zbog obiteljskih okolnosti, dobi i zdravstvenih stanja roditelja ili teškoća u funkcioniranju djeteta potreban smještaj, poznato je da mogućnosti smještaja za osobe s autizmom uglavnom nema.”
Pročitala je i odgovor pravobraniteljice na sve njene primjedbe vezane uz diskriminaciju njenog djeteta: “Svi pokušaji da se problemu autizma pristupi cjelovito, na društveno odgovaran način, nažalost su svedeni na sporadične pokušaje da se problem otkloni, a ne riješi, zbog čega smatramo da se u RH osobama s autizmom krše temeljna ljudska prava.”
“Temeljnih ljudskih prava ima 50. Od svih temeljnih ljudskih prava, moja Ana ima jedino pravo da glasa na izborima”, dodala je.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!