Dok traju pripreme Vatrenih za lov na drugu broncu na svjetskim prvenstvima, kod kuće se već vodi prava utakmica. Stadione treba obnoviti ili izgraditi. Problem je novac, ali i model kojim će se graditi i upravljati.
Kao i za vrijeme svakog nogometnog prvenstva, izgradnja stadiona vruća je tema. Od ideje hrvatskog Wembleyja se odustalo. Vladajući imaju ideju obnove nekolicine stadiona te poručuju kako su sredstva za sufinanciranje već spremna. Zainteresirani gradovi trebaju se prijaviti, a u projektu uz Vladu i gradove sudjeluju UEFA, FIFA i Hrvatski nogometni savez.novac, ali i model kojim će se graditi i upravljati.
Ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac kaže: “Vlada sufinancira izgradnju. Sredstva su po prvi puta osigurana u državnom proračunu za 2024. i 2025. godinu.”
Plan je rušenje stadiona u Maksimiru i gradnja potpuno novog stadiona u Zagrebu te obnova stadiona Poljud. Splićani jedinstveni, ne žele jedan nacionalni stadion već reprezentaciju koja igra diljem Hrvatske pa tako i u Splitu.
VEZANE VIJESTI
Tek neke od izjava Splićana su: “Stadion bi u Zagrebu sigurno trebalo izgraditi. A stadione poput Poljuda obnoviti”, “Mislim da je pitanje treba li nam uopće nacionalni stadion jer imamo stadione koji nisu iskorišteni kao i mnoge slične sportske objekte”, “Mi znamo kako to ide. Bilo je i prije 4 godine i 8 godina, međutim obećanja se nisu ispunila.”
Za mišljenje smo pitali i naše legende koji nema gdje nisu igrali. Ivica Šurjak je isprobao čari brojnih stadiona, a Hrvoje Vejić je na Poljudu kao kapetan Hajduka podignuo posljednji pehar osvajača prvenstva.
Bivši nogometaš Šurjak kaže: “Igrao sam na Poljudu prije 40 godina. Ništa se promijenilo nije. Po meni je Poljud primaran, a Maksimir treba renovirati jer ne izgleda na ništa kad reprezentacija igra.”
“Bilo bi loše graditi stadion koji bi bio nacionalni stadion, ali izgradnja stadiona u Zagrebu da, tako da reprezentacija može igrati svugdje”, zaključuje Vejić.
Glavni problem u obnovi stadiona je novac, ali i model kojim će se sportska infrastruktura obnoviti i sagraditi. Javno-privatno partnerstvo kojim su građene rukometne dvorane nije se pokazalo uspješnim. Pravi primjer za to je Spaladium arena koja je zatvorena zbog ogromnih dugova.
Za mišljenje smo pitali i sportskog novinara Zdravka Reića: “Platili smo veliki ceh i platit ćemo veliki ceh za Spaladium arenu jer je ona najljepše uređena i najfunkcionalnija dvorana. Platit ćemo cijenu lošeg odabira izvođača radova.”
Novinar Edo Pezzi pak ističe: “”Komorni stadion s 30 tisuća sjedalica, da. Ali ići u megalomanske projekte kao prije i trošiti više nego što imamo, to su prošla vremena, past tense.”
Dok se priča megalomanski, realnost je drugačija. Na terenima poput ovog u Hrvacama stasali su mnogi naši nogometaši poput Luke Modrića, Marcela Brozovića, Josipa Juranovića ili Joška Gvardijola.
Predsjednik NK Hrvace Stipe Doljanin naposljetku komentira: “Imamo od Općine 800 tisuća kuna. Nama treba 3 milijuna kuna. Sve vam je jasno, tko uskoči. HNS je uzeo umjetnu travu, sad smo širili igralište uz njihovu pomoć.”
Iza velikih riječi i velebnih projekata, stoji pravo lice hrvatskog nogometa. Od prve do treće lige, realnost je sasvim drugačija od blještavila Katara.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!