Postoje ljudi koji ne oklijevaju, ponajmanje kada se dogodi neka nesreća ili nepogoda u kojoj valja žurno priskočiti drugima u pomoć. Takvi su članovi humanitarne udruge Dobro dobrim (DoDo) iz Zagreba.
Udruga je počela s radom na inicijativu Radovana Žepeca, današnjeg dopredsjednika udruge, istoga dana kada se u ožujku 2020. dogodio potres u Zagrebu. Udruga se snažno angažirala i na Baniji nakon tamošnjeg razornog potresa gradnjom kuća, skloništa, a ponajviše štala i kokošinjaca.
Članovi udruge nisu oklijevali ni kada je u veljači 2022. otpočela ruska agresija na Ukrajinu. Smjesta su uz podršku veleposlanstva Ukrajine počeli prikupljati i otpremati pomoć tamošnjem stanovništvu.
Rat je počeo 24. veljače, a oni su već 25. ponudili pomoć
Pažnju nam je privukla vijest koju smo prije nekoliko dana pročitali na Facebook stranici udruge DoDo – da su tog dana put Ukrajine otpremili već 176. pošiljku humanitarne pomoći. U prosjeku gotovo dvije tjedno! A kada smo u petak tim povodom nazvali predsjednika udruge Senada Palića, čuli smo i najnoviju vijest: “Upravo smo otpremili i 177. pošiljku.”
“Od početka rata smo angažirani na pomoći Ukrajini. Nakon što je 24. veljače 2022. počeo rat, već sljedećeg dana smo otišli u veleposlanstvo Ukrajine i toplo se preporučili da nam, zbog iskustva koje imamo, daju agreman za organizaciju slanja pomoći. Potpisali smo memorandum i, svo, već dvije godine radimo”, kazao nam je Palić.
Palić usto ističe da imaju iskustva u humanitarnom radu, ali i u ratu, jer i on i Žepec su, a i većina članova udruge, bili branitelji u Domovinskom ratu.
“Današnja pošiljka otišla je u ratnu zonu”
DoDo je sada krovna udruga koja u Hrvatskoj objedinjava ostale civilne udruge koje pomažu Ukrajini, ali i ukrajinskim izbjeglicama.
“S današnjim danom, poslali smo 177 pošiljki pomoći. Osamdest posto toga bile su pošiljke prevezene 20-tonskim šleperima, a 20 posto transportnim kombijima. Ova današnja otišla je u Novu Kahovku, grad na Dnjepru u ratnoj zoni. Nekidan smo Radovan i ja vozili pomoć u Izjum, koji je također u ratnoj zoni. Ne idemo nas dvojica uvijek, češće to rade drugi volonteri”, govori nam Palić.
Žepec dodaje da su lani skrbili o 35 sirotišta.
“Za ta smo sirotišta osigurali sve što im je bilo potrebno. Naši volonteri bili su ondje tri tjedna i razvozili pomoć od jednog do drugog sirotišta. Cijeli pojas istočne Ukrajine su prošli.”
“Uvijek idemo do onoga kome je pomoć namijenjena”
Na pitanje nije li preopasno da volonteri odlaze do samih linija bojišta, Palić i Žepec uglas kažu da im je cilj “pomoć ugroženima ma gdje se oni nalazili”.
“To može biti na istoku gdje se vode borbe, na zapadu Ukrajine gdje je mnogo izbjeglica ili u Hrvatskoj gdje su pod zaštitom. Imamo skladište u Kijevu gdje istovaramo dovezenu robu i otamo je ciljano razvozimo dalje. Ako bi je dovezli samo do granice i isporučili nekome, ne znamo gdje bi i u čijim rukama završila, a to ne želimo. Dobro znamo da se u ratu uvijek događaju špekulacije s humanitarnom pomoći. Stoga smo odmah odlučili da idemo do kraja, do onoga kome je namijenjena”, napominju.
Nekad je to, kažu, dječji dom, nekad bolnica, a nekad neka općina.
“Samo smo jednom pošiljku ostavili na ničijoj zemlji, a to je bilo još prvoga tjedna rata kad nije ni bilo mogućnosti ući u Ukrajinu”, kaže Žepec dodajući kako su pomoć razvozili od Sumija na sjeveru do Odese na jugu i od Izjuma na istoku do Lavova na zapadu Ukrajine.
Donacije stižu iz tri izvora, nikad nisu “presušila”
Nije lako ni svakoga tjedna poslati pun šleper, čak ni manji kombi pun humanitarne pomoći. No, nikada im se nije dogodilo da skladište ostane prazno. Jednom su, kažu, na skladištu imali čak 300 paleta robe koje su onda nagurali u jedanaest šlepera i sve otpremili u tjedan dana.
“Tri su izvora donacija – tvrtke, ustanove i građani. Organiziramo prikupljanja pomoći u školama i na fakultetima, a svaki građanin koji želi nešto donirati može nas kontaktirati da se dogovorimo kada i gdje će to dovesti. Ako je veća količina, sami dođemo po to”, objašnjava Palić.
Prostorije udruge DoDo su na zagrebačkom Kaptolu, a skladište je u objektu Tekstilprometa u Ulici Grada Gospića 1a na Žitnjaku. Za robu koju treba držati na hladnom, imaju i hladnjaču na Veletržnici. Najam plaćaju samo za prostor u Gospićkoj. Druga dva su im ustupljena na korištenje.
“Većina naših volontera su branitelji”
Sve to što rade zahtijeva i veliku logistiku pa smo Palića i Žepeca pitali koliko udruga ima volontera.
“Koliko god treba. Uvijek imamo na raspolaganju barem njih tristotinjak. Većinom su to branitelji, oni su najaktivniji”, kaže Palić.
“Osim njih, volontira i mnogo izbjeglica iz Ukrajine jer žele pomoći svome narodu. Subotom obično sortiramo i pakiramo robu. Svaki komad odjeće pregledamo jer ne šaljemo ništa što sami ne bi odjenuli. Tu nam oni puno pomažu”, dodaje Žepec.
Žepec objašnjava da je udruga razvila logistički lanac od prikupljanja humanitarne pomoći do osiguravanja sredstava za troškove prijevoza, koji su ogromni, jer samo jedan šleper do Ukrajine i natrag potroši 1000 litara goriva. Iz tog razloga nastoje slati samo visokovrijednu robu poput medicinskog materijala i hrane. Palić kaže da su najveći donatori ovdašnje predstavništvo austrijsko-njemačke tvrtke Lochmann & Rauscher te domaći Infobip.
“Neki se naljute jer ne mogu dočekati red da voze”
Voziti humanitarnu pomoć u ratna područja znači nositi i vlastitu glavu u torbi. Palić i Žepec kažu da su nekoliko puta iznad njihovih glava letjeli projektili.
“Nije nas to posebno streslo jer smo to već proživjeli kod nas u ratu. Prihvatili smo rizik, znamo da ne idemo na Tenerife. Sve te opasne rute voze isključivo naši volonteri koji su u ratu bili branitelji u tom smislu su već “kršteni” Ima ih koji su 18 puta tamo vozili. Imamo i listu čekanja onih koji žele voziti. Neki se čak naljute pa pitaju jesu li nešto skrivili kad ih ne šaljemo. Nisu, doći će na red”, kazuju Palić i Žepec.
U Ukrajini volonteri DoDo-a ne moraju brinuti o smještaju.
“Imamo dogovor s Caritasom tamošnje Grkokatoličke eparhije pa su nam svi grkokatolički manastiri u Ukrajini otvoreni. Tamo jedemo i spavamo. Imamo brojeve svih eparhijskih vladika pa gdje god dođemo idemo ravno u manastir. Kad smo u Kijevu ili okolici uvijek se sretnemo i s našom veleposlanicom Anicom Djamić“, rekao nam je na kraju predsjednik udruge Dobro dobrim Senad Palić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare