Ministar socijale Marin Piletić bio je gost Točke na tjedan s Natašom Božić.
Roditelj-njegovatelj nakon smrti djeteta odmah gubi sva prava te mora na burzu. Ministre, zašto je burza rada rješenje i spas za majku koja je izgubila dijete, majku-njegovateljicu, a za Gabrijelu Žalac, Ljubicu Lukačić ili sutra vas, kad izgubite mandat, nije spas burza rada, nego imate pravo još šest mjeseci primati punu plaću?
“Dakle ovako, ovo je zaista delikatno privatno pitanje i nikako ne bih htio da oko ovog pitanja politički polemiziramo kao što su se neki u to već upustili. Ja, pustili ste izjavu majke iz Novske, gospođe Gračaković, itekako suosjećam s njezinom boli. U taj se slučaj uključila čitava lokalna zajednica, koja je od prvog trenutka kada je obitelj Gračaković shvatila da imaju dijete s teškoćama pomagala na sve moguće načine. I to smo činili 20 godina u kontinuitetu. I nije bilo lako doći na pogreb obitelji i izraziti sućut. Ne želim opravdavati nikoga niti uspoređivati bol majke i oca koji su izgubili dijete s nikakvim pravima nikome ovdje u državi. Međutim, rekao sam i tim roditeljima-njegovateljima s kojima smo na izravnoj vezi, sa svim udrugama koje žele doći u Ministarstvo, koje su iznijele ovaj problem koji sam saslušao više puta, da ćemo taj problem – u slučaju gubitka djeteta prestaje i pravo primanja naknade – riješiti kroz sljedeće izmjene i dopune Zakona o socijalnoj skrbi koje idu ove godine. Upravo na njihov prijedlog, dijela te populacije, mi smo u devetom mjesecu u hitnoj proceduri promijenili i rekli da su sljedeće opsežne izmjene na redu ove godine i da ćemo riješiti sva pitanja koja ih tište.”
Znači, vi ćete to promijeniti?
“Mi ćemo to promijeniti i rekli smo i u razgovoru s roditeljima da ćemo vidjeti koje je to razdoblje, ne želimo nikog u tuzi slati na burzu.”
To nije ovo što je rekla Lukačić…
“Zastupnica Lukačić samo je rekla koji je trenutno pravni okvir. Jasno je rekla koje su mogućnosti, da kad roditelj izgubi pravo ima mogućnost od 30 dana javiti se na Zavod za zapošljavanje primati tamo novčanu pomoć na koju ima pravo. Nije rekla da je to njen osobni stav, stav Vlade ili vladajuće većine, samo je opisala postojeći okvir. Svjesni ovog pitanja, ne želim politizirati oko toga, smatram da tim roditeljima treba pomoć i da će država reagirati, kao što smo već puno puta reagirali. U mandatu ove Vlade je udvostručena naknada roditeljima njegovateljima.”
Od vaših prethodnika zadnja koja je bila ovdje bila je Nada Murganić koja je također rekla da će to biti riješeno. To je bilo 2017. godine. Možete li vi sada punom rečenicom obećati da će od 1. siječnja 2024. roditelj-njegovatelj imati naknadu još neko vrijeme nakon smrti djeteta?
“Upravo tako, to sam rekao, ponovio predstavnicima udruga, da ćemo to pitanje regulirati na najdostojanstveniji mogući način na koji možemo kao država, kao zakonodavac. Da upravo ne dolazimo i dovodimo u pitanje da netko tko ima pravo na neku naknadu u trenutku kada izgubi dijete, zato sam rekao da ne želim ulaziti u političku sferu ulaziti niti davati nekakva obećanja, nego da ćemo to upravo riješiti izmjenama zakona koje sam rekao najavio nekoliko puta.”
Roditelji neće gubiti pravo na dan smrti djeteta?
“Kad otvorimo zakon, bit će pozvani da s nama definiraju najbolje moguće rješenje. Takvih slučajeva, na sreću ili na žalost, nema toliko da bi država zbog toga oskudijevala ili rekla da nema dovoljno sredstava”.
Čitav niz godina upozorava se na problem koji se odnosi na možda nekoliko desetaka ljudi. To nije novac koji će državu opteretiti.
“Apsolutno nije. Obećao sam čim sam stupio na dužnost da ćemo taj problem regulirati. Želimo omogućiti roditelju koji je izgubio svoje dijete apsolutno puno pravo na dostojanstvo. To je najkonkretnije što mogu reći. Vidjet ćete prijedlog, moći ćete komentirati, ja to želim iskomunicirati. Prvenstveno kada definiramo prijedlog s roditeljima-njegovateljima i ponuditi im to kao rješenje. Ne mogu odgovarati za 2017. niti 1991. Prvog dana kad sam preuzeo Ministarstvo, među prvim razgovorima bio je onaj s određenim udrugama i rekao sam da ćemo to pitanje ispraviti.”
Nepravedno je, jel da, da vi ili kolege ministri, zastupnici, primate naknadu, a oni ne?
“Rekao sam da uopće ne želim patnju tih roditelja, koje mnoge znam, uspoređivati s niti bilo kojim drugim pravom u Republici Hrvatskoj.”
Ali, političari imaju to pravo, oni nemaju.
“Niti je pravedno niti želim sada okarakterizirati takav slučaj koji je dosad bio. Sve što budem mogao kao ministar kome je povjeren ovaj resor, učinit ću sve što mogu da ti roditelji budu zadovoljni.”
Vidjet ćemo, ali o ovom problemu pričamo godinama, nepovjerljiva sam.
“Imate pravo biti, ali ja o tom problemu govorim…”
Ne mogu shvatiti da svo ovo vrijeme nije postojala volja.
“Ja isto ne mogu shvatiti, ali želim da shvatite i vi i javnost da Ministarstvo priprema izmjene zakona i pravo će biti regulirano, ne na način da oko toga polemiziramo nego da zaista tim roditeljima izađemo u susret jer oni na to imaju apsolutno pravo.”
Osobna asistencija
Izašao je Zakon o osobnoj asistenciji. Jedna od preko 1280 primjedbi iznesenih u ravnoj raspravi tiče se toga da djeca s teškoćama i osobe s invaliditetom koji imaju roditelje-njegovatelje neće moći imati osobnu asistenciju.
“Zakon o osobnoj asistenciji također je nešto što se godinama očekuje u Hrvatskoj. Iako je mogao biti sastavni dio Zakona o socijalnoj skrbi, dogovor je svih udruga, saveza, svih koji zastupaju osobe s invaliditetom da to bude zaseban zakon. Prvenstveno da Vlada i Hrvatska iskažu da itekako skrbe o tom dijelu naše populacije i da tu bude jasno definirano što osobna asistencija jest, tko na nju ima pravo i, naravno, koje pogodnosti osobama s invaliditetom stoje na raspolaganju kroz uslugu asistencije. Ta usluga asistencije se već godinama eksperimentalno razvija. U ovom prethodnom razdoblju usluga je bila projektno osmišljena i novci osigurani iz Europskog socijalnog fonda na način da je 170 udruga diljem Hrvatske, koje su pružale tu uslugu projekte prijavljivalo Ministarstvo koje je odobravalo sredstva, a onda su oni zapošljavali osobne asistente i pomagali osobama s invaliditetom da se uključe u život zajednice.
Sad smo došli o toga da s aktivnostima nastavljamo dalje iz europskih sredstava, ali ne želimo da osobna asistencija bude mogućnost, ako se neka od udruga prijavi, ako netko osigura europske ili nacionalne novce i omogući da se netko zaposli, rekli smo da želimo da to bude pravo. A netko će utvrđivati ima li osoba na to pravo, reći u koje obuhvatu, koliko sati tjedno i tko sve može koristiti uslugu osobne asistencije. To smo dimenzionirali kroz nacrt prijedloga zakona i poslali u javno savjetovanje gdje je, točno, bilo 1280 komentara. Čisteći sam tekst zakona u potpunosti ili djelomično prihvatili smo 500 komentara, iako se mnogi ponavljaju. Najviše je komentara bilo na članak 10. koji je propisao tko sve može koristiti uslugu i najviše polemika u javnosti izazvalo je da smo rekli, s obzirom da koristimo europske novce i u dogovoru s Europskom komisijom roditelj-njegovatelj i osobni asistent podrazumijevaju više-manje istu vrstu usluge, da ne bi bilo prihvatljivo da onda roditelji-njegovatelji ne bi mogli to koristiti. Komunicirajući s pravobraniteljicom, udrugama i savezima napravili smo dodatan iskorak i stavili u prijedlog zakona koji će skoro ponovno biti objavljen i nakon izvješća ide na Vladu pa u saborsku raspravu, da omogućimo da uslugu osobne asistenciju mogu koristiti osobe s invaliditetom i roditelji-njegovatelji ukoliko se radi o dvočlanom domaćinstvu i oni koji imaju više osoba s invaliditetom u obitelji. Dodatan iskorak smo napravili i to je konstruktivan rezultat razgovora. S 13.000 prvih potencijalnih sada omogućujemo da će najmanje 14.100 ljudi biti u evidenciji.”
U komentarima se često ističe zašto ograničenje na 16 sati? Neki trebaju doslovno 24-satnu pomoć? I što vikendom?
“To sada komentirate prvotni prijedlog zakona, mi smo to u suradnji s udrugama i pravobraniteljicom analizirali, idemo u smjeru da će broj sadi ne ići 4-8-16 sati, nego sada predlažemo da netko tko ostvari pravo na uslugu osobne asistencije ima pravno na od 10 do 80 sati tjedno. Glavno pitanje hoće li biti i vikendom, to ćemo prepustiti pružateljima usluge osobne asistencije, ovih 170 udruga. To je individualno pravo i raspored ovog radnog vremena bit će rezultat dogovora poslodavca i korisnika te usluge. Netko neće koristiti vikendom, bit će s obitelji, netko neće određeni dan u tjednu… Mi trenutno imamo prosjek sati 20 sati tjedno, sada idemo na 80.”
Koliko će to oni koji mogu, koji su zaposleni, plaćati? Zakon je spominjao participaciju?
“Govorili smo da će cijena plaćene usluge opće asistencije biti minimalna i simbolična i da će to biti riješeno podzakonskim aktom. Propisali smo tako s obzirom da Zakon o socijalnoj skrbi koji je na snazi govori da se usluge moraju sufinancirati. Ne možemo rušiti temeljni zakon. Cijena se predviđa na sljedeći način – u obzir idu samo prihodi korisnika, ne obitelji, ne cenzus. Ukoliko ta osoba ima prihode, socijalne naknade ne ulaze u prihode, veće od prosječne hrvatske neto plaće u protekloj godini, cijenu usluge plaća 1 posto, to će biti maksimalno do 200 kuna. Ukoliko ima prihode veće od dvije prosječne neto plaće, plaća 2 posto.”
Koliko će država od toga zaraditi?
“Neće zaraditi.”
Procedura vještačenja mogla bi biti veliki problem u praksi. Vještačenja se već sad čekaju mjesecima. Novih 14.000 dovelo bi do ogromnih lista čekanja.
“Svi koji će imati pravo na uslugu već sad su više-manje izvještačeni i neće mora ponovno. Nova vještačenja neće biti potrebna.”
Zabilježbe države na imovinu
Veliku buku digle su zabilježbe na imovinu najsiromašnijih korisnika socijalne skrbi. Brzo ste reagirali na javne kritike i obećali promjene.
“Sve ono na što je zapisana zabilježba od veljače 2022. kad je zakon stupio na snagu, bit će izbrisano. Taj način zabilježbe na nekretnine za korisnike socijalne naknade traje od 1991. godine. 2011. kratko je nestao. 2013., s 1.1. 2014. se vratio pa suspenzije pa opet izmjene 2015. i vratio se 2022. u zakonski okvir. Nakon parlamentarne većine prošli tjedan, konsenzus je sada postignut. S obzirom da smo najavili izmjene Zakona o socijalnoj skrbi, definitivno prvu nekretninu u kojoj je stanovao korisnik nećemo uzeti u obzir za zabilježbu. Imali smo aktiv svih područnih voditelja centara gdje sam to stavio kao 1. točku. Rekao sam da idemo u izmjenu zakon, a ako korisnik zajamčene minimalne naknade premine, rekao sam da ne aktiviraju tražbinu, da ne idu u postupak naplate duga, ovrhe duga. Dok je zakon na snazi uvjetovat će se i morat će se potpisivati, ne mogu savjetovati ljudima da krše zakon, ali rekao sam da daju do znanja svim korisnicima da ne odustaju od naknade.
Sad onda svi vama moraju vjerovati na riječ da će se jednom zabilježba obrisati, ali sad ljudi moraju potpisati to da bi dobili ne samo naknadu nego i energetski dodatak?
“Dodatak koji se zove naknada za ugroženog kupca energenta. Nemam mandat niti bi to bilo u redu, da ministar djelatnicima kaže da krše zakon. Rekao sam da postoji procedura da se ne aktiviraju naplate putem tražbine i da u slučaju kad korisnik premine se ne pokreću naknade tražbine iz upisanih teretovnica. Ja nemam mandat reći ne poštujte zakon. Ja ne mogu drugačije nego reći da svi izazovi koji su akumulirani godinama i detektirani će biti, barem ove teme, riješeni kroz izmjene zakona.
Hoće li 1. srpnja Zakon o osobnoj asistenciji biti na snazi? Kasni li se u procesu?
“Upravo jer je tema itekako osjetljiva ovo pitanje komunicirali smo sa svim zainteresiranim stranama, peglali do u detalj. Uskoro bude i izvješće. Sasvim sigurno neće ići idući tjedan na Vladu zbog donošenja novih mjera, ali možemo kroz dva tjedna očekivati da bude. Želimo da novi tekst zakona bude najbolje moguće definiran i onda s tim idemo van. Vjerujem da će Sabor usvojiti Zakon o osobnoj asistenciji koji može stupiti na snagu 1. srpnja.”
Gdje ćete naći još 10.000 asistenata, s kojim plaćama i uvjetima rada ćete privući te ljude?
“Kada se 2017. počela razvijati usluga ‘Zaželi’ malo tko je vjerovao da se može razviti. Bio sam jedan od prvih koji je prijavio takav projekt i u lokalnoj ga zajednici razvijao. Nije bilo previše povjerenja niti od korisnika niti zainteresiranosti od strane tržišta rada. Danas je situacija da nema lokalne sredine koja ne želi provodi ‘Zaželi’. Nemate problema oko snalaženja zainteresiranih koji će raditi.”
Ovo ipak nije isto, tražit će se ljudi za teži posao, koji moraju biti educiraniji?
“Nije isto, ali kroz program ‘Zaželi’ smo tim ljudima nudili i dodatno obrazovanje i usavršavanje. Veći dio provoditelja projekta su usavršavali žene za njegovateljice, za jedno takvo zanimanje jer Hrvatska, kao i Europa, ima problem starenja. Na taj način smo htjeli kroz taj program da omogućimo i skrb za starije, ali da će te žene – u novom programu moći će raditi i muškarci – da budu osposobljeni za njegovatelje.”
Plaća? Trenutno je 25 kuna sat osobnom asistentu?
“Mi planiramo da cijena te usluge bude minimalno 80 kuna. To nije cijena sata, nego cijena usluge koju ćemo mi kao naručitelj pružati korisnicima socijalne udruge. Za sat vremena asistencije mi ćemo pružatelju – udrugama – dati 80 kuna, a oni će iz te cijene plaćati asistenta. Vjerujemo da će biti dovoljno da se razina značajno poveća. Ako vidimo da ne bude dovoljno, naravno da se mora ponovno reagirati.”
Može li se doći do toga da se razne vrste socijalnih usluga indeksiraju kao mirovine?
“Razmišljamo o tome u svim okvirima gdje država treba osigurati neko materijalno pravo. Sretnije rješenje je kontinuirana indeksacija jer je to dobar model upravo prikazan na mirovinskom sustavu. Nema još, da ne bi bilo dilema, konačnog rješenja. Nešto na tu temu predlagali su i sindikati, ali još nema konsenzusa.”
Smještaj djece bez adekvatne roditeljske skrbi
Nedavno je u javnosti završio čitav niz dopisa iz područnih ureda bivših centara koji upozoravaju na ozbiljnost problema sa smještajem djece bez adekvatne roditeljske skrbi. Centri koji imaju sudske odluke koje više mjeseci ne mogu izvršiti jer ne mogu naći adekvatan smještaj za dijete koje u svojoj obitelji doživljava rizik. Što mislite, s kojim stresom na posao ide socijalni radnik koji je donio stručno mišljenje da neko dijete ne treba biti u obitelji, a ono je i dalje tamo jer nema smještaj?
“Naši djelatnici sasvim su sigurno izloženi svakodnevnom stresu, rade s obiteljima, osobama koje se nisu htjele naći u sustavu socijalne skrbi. Međutim, ja i kad razgovaram s djelatnicima kažem da to nije radni odnos, to je poslanje, poziv koji su prihvatili. Mi moramo učiniti sve što možemo da ih zaštitimo. Puno smo postigli, ali ima prostora za još.
Dio naših ustanova ima slobodna mjesta koja su pod navodnicima rezervirana. A nema rezervacije mjesta. Mi moramo kad sud nalaže izdvajanje dijete izdvojiti. Ondje gdje definitivno nemamo kapaciteta, intenzivno rješavamo mjesecima da omogućimo ustanovama, dječjim domovima da pojačaju kapacitete za žurni smještaj do šest mjeseci. Iznajmljuju se dodatne ustanove i prostori gdje će se organizirati smještaj. Osiguravamo ono što kao osnivači moramo.”
Je li djetetu bolje u udomiteljskoj obitelji homoseksualaca ili u domu?
“Dakle, ja tu ne smatram da tu politika treba dati ikakav odgovor, nego treba struka. Socijalni radnik odlazi u obitelj, donosi rješenje za dijete smatrajući što je u njegovom najboljem interesu. Struka mora biti ta koja mora procijeniti gdje je djetetu bolje, ne politika, ne HDZ-ov, ne SDP-ov ministar.”
Slučaj Zambija
Ima li novih informacija u slučaju Zambija?
“Trenutno nema nikakvih novosti. Još jedanput ću ponoviti da smo u suradnji s Ministarstvom pravosuđa i uprave detektirali da smo imali prazninu za posvojenje iz trećih zemalja. S obzirom da su posvojenja unutar RH, ali i unutar zemalja potpisnica Haške konvencije poprilično dobro regulirana tu nije bilo nekakvih zakonskih nejasnoća. U posvojenjima iz tzv. trećih zemalja jasno je da sustav socijalne skrbi nije dosad bio uključen, to sam komunicirao i javno, da mi kao država i društvo ne možemo imati dvostruke kriterije za posvojenje, neovisno o tome otkud djeca dolazila, a posebice ako je to iz onih tzv. trećih zemalja, u ratnim sukobima, gdje su djeca izložena riziku gladi i raznim bolestima… Želimo posvojenja iz trećih zemalja u potpunosti izjednačiti s posvojenjima unutar RH i unutar zemalja potpisnica Haške konvencije. Propisali smo i to uskoro ide u saborsku proceduru kroz izmjene Zakona o međunarodnom privatnom pravu gdje je dosad bilo regulirano priznanje stranih sudskih odluka, da sud koji dobije stranu odluku neovisno o zemlji, mora provjeriti jesu li posvojitelji upisani u registar potencijalnih posvojitelja pri Hrvatskom zavodu za socijalni rad. Ako jesu i sud prizna stranu sudsku odluku da pravomoćno rješenje dostavi i nama u Ministarstvo, a Zavod za socijalni rad, bivši centri imali bi mogućnost mentoriranja, podrške obitelji kao što to čine šest mjeseci nakon domaćih posvojenja.”
Ne postoji nikakva mogućnost revizija posvojenja koja su već donesena? Provjerava li ipak Hrvatska jesu i li sva dosad posvojenja djeca u Hrvatskoj dobro?
“Nemamo razlog sumnjati. Djeca su tu, u evidenciji koja postoji u RH i imaju sva prava. Revizija u ovakvom slučaju kada nemamo nikakve pravomoćne presude koja bi bila pravni temelj da idemo u reviziju je nemoguća.”
Domovi za starije
Velik problem u sustavu su i kapaciteti domova za starije. Planira li se njihovo povećanje?
“Plan imamo. Raspisan je javni poziv za dostavu projektne dokumentacije svim JLS-ima, želimo preko NPOO-a iskoristiti preko 50 milijuna eura za izgradnju centara za starije osobe. Želimo da ti centri budu alternativa klasičnim domovima za starije i nemoćne, da pružaju što veći broj izvaninstitucionalnih usluga. Ne želimo graditi klasične velike zgrade gdje su stotine korisnika, nego da to budu uvjeti najprimjereniji onome što mi smatram dobrim, manje zajednice organiziranog stanovanja. To je plan, model, osigurali smo sredstva, a natječaj traje do 22. ožujka.”
Nove Vladine mjere za socijalno ugrožene, hoće li biti novih ili nastavljamo s onima koje su bile?
“U velikoj većini nastavljamo.”
Ukidanje kriznog poreza za branitelje. Jedan dio pita hoće li se vratiti uzeto?
“Nažalost, neće se vratiti. Ali smatram da ovime ispravljamo nepravdu. Netko je 2009. rekao, u doba kad smo se suočavali s globalnom recesijom, idem umanjiti povlaštena primanja. Mi planiramo ukinuti taj zakon o smanjenju mirovina.”
Zašto ne sad nego u izbornoj godini?
“Zato što moramo poštovati proceduru.”
Ne bude li 1. siječnja produžena naknada za roditelje njegovatelje, hoćete li se vi odreći prava na 6+6 na kraju mandata?
“Hoću.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!