Sve češće se, a naročito na početku sezone grijanja, u javnosti spominje energetsko siromaštvo, ali i dalje se malo zna što točno obuhvaća taj pojam i koliko je građana energetski siromašno.
Dok Europa težeći tomu da postane klimatski neutralan kontinent provodi zelenu tranziciju koja nije jeftina, u Europskoj uniji raste energetsko siromaštvo.
Prema podacima Eurostata, postotak Europljana koji zimi ne mogu održavati svoje domove dovoljno toplima, narastao je sa 6,9 posto 2021. godine na 10,6 posto prošle godine.
Specifičnih podataka o riziku od energetskog siromaštva u Hrvatskoj nema, ali za pretpostaviti je da se preklapaju s podacima o općenitom riziku od siromaštva. A prema Državnom zavodu za statistiku, ta je stopa lani iznosila 19,3 posto.
Neki ne znaju što je topli dom
Ne moći si zimi priuštiti topli dom, jedna je od mogućih definicija energetskog siromaštva. U raznim dokumentima Europske unije navodi se i ona prema kojoj je kućanstvo u riziku od energetskog siromaštva ako troškovi za energiju čine više od 10 posto prihoda ukućana.
Miljenka Kuhar, izvršna direktorica udruge DOOR (Društvo za oblikovanje održivog razvoja) kaže, pak, da spomenuta definicija datira još iz 1970-ih i više se ne smatra pouzdanom jer cijene energenata neprestano variraju.
“I dalje nemamo definiciju energetskog siromaštva koja bi bila u potpunosti prihvaćena. Prema definiciji iz nove direktive Europskog ureda za okoliš (EEB) o energetskoj učinkovitosti, energetski siromašno je ono kućanstvo koje nema pristup osnovnim energetskim uslugama zbog čega nije na razini pristojnog života i zdravstvenog standarda. Pod tim uslugama misli se na odgovarajuće grijanje, toplu vodu, hlađenje, rasvjetu i općenito energiju potrebnu za napajanje kućanskih uređaja”, napominje.
Četvrt milijuna kućanstava u stalnom riziku
Energetsko siromaštvo, dodaje Kuhar, zapravo je kombinacija različitih čimbenika, a oni osnovni su cjenovna nepristupačnost energenata, nizak osobni dohodak, visoki izdaci za energiju i loša energetska učinkovitost domova. Vlaga i plijesan te neodgovarajuća temperatura u domovima posljedice su energetskog siromaštva koje se osjete na vlastitoj koži.
Kuhar kaže kako se procjenjuje da je u Hrvatskoj oko 250.000 kućanstava (od ukupno 1,43 milijuna) u stanju permanentnog rizika od energetskog siromaštva.
“To su ljudi koji si ne mogu priuštiti niti energetsku obnovu niti adekvatno grijanje svih prostorija. Značajan broj njih obuhvaćen je sustavom socijalne skrbi, pogotovo otkako je proširena kategorija ranjivih kupaca energenata, a iznos vaučera za energente povećan na 70 eura.”
Mapiranje siromašnih područja
Izvršna direktorica DOOR-a kaže kako se, nažalost na razini države ne prikupljaju kontinuirano podaci o energetskom siromaštvu.
“Mi smo kao organizacija prikupljali podatke za pojedina područja. Primjerice, za Sisačko-moslavačku županiju gdje postoje punktovi koji su i ranije bili siromašni, a dodatno su osiromašeni nakon potresa 2020. godine. Ta je županija i prije potresa bila mapirana kao jedna od izloženijih energetskom siromaštvu. Također i dijelovi dalmatinskog zaleđa. Mapirali smo i Zadarsku županiju gdje su dijelovi koji nisu priobalni puno siromašniji i izloženiji energetskom siromaštvu. Radili smo mapiranje i za Grad Zagreb koji je jedina jedinica lokalne samouprave koja je (prošle godine) izradila Program borbe protiv energetskog siromaštva. Rubni dijelovi Zagreba, suburbani prsten oko grada i sam centar grada najizloženiji su energetskom siromaštvu”, kaže Miljenka Kuhar.
Što (ni)je učinila država?
Što se tiče inicijativa na razini države, Vlada je, kaže, 2012. i 2014. godine donijela prve odluke u kojima je energetsko siromaštvo prepoznala kao problem.
“Potom je 2020. Ministarstvo gospodarstva zajedno s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost raspisalo prvi program za energetsku obnovu kućanstava u riziku od energetskog siromaštva. Nažalost, od 30 milijuna kuna koliko je bilo na raspolaganju, iskorišteno je samo 12 milijuna jer su prijave za taj program išle preko centara za socijalnu skrb koji jednostavno nemaju kapaciteta da se bave još i tim poslom. Bila je 2019. i ideja da se izradi nacionalni plan borbe protiv energetskog siromaštva, ali to do danas nije učinjeno. Lani je Vlada donijela zaključak da će do kraja godine (prošle, ne ove) napraviti plan za energetsko siromaštvo. Za to je bilo zaduženo Ministarstvo gospodarstva, ali no ono to nije napravilo”, kaže Kuhar.
Ona smatra da bi sve te nerealizirane dokumente mogao zamijeniti Socijalni plan za klimatsku politiku koji bi trebao biti usvojen do lipnja iduće godine i među ostalim sadržavati mjere za suzbijanje energetskog siromaštva.
“Ne znamo kakav je učinak vaučera”
Za to vrijeme, dojam je da su naknade za ugroženog kupca energenata, odnosno vaučeri u iznosu od 70 eura mjesečno koje sada prima oko 88 tisuća građana, najvidljivije i praktički jedine mjere u borbi protiv energetskog siromaštva.
“Vlada vjeruje da je to trenutno jedina adekvatna mjera za energetsko siromaštvo. A mi cijelo vrijeme upozoravamo da ne znamo učinak te mjere. Ne znamo uspijevaju li ljudi s tih 70 eura mjesečno zaista pokriti svoje troškove. Podaci koje smo prikupili na pojedinim područjima govore da, ako se grijete na struju (primjerice, u Dalmaciji), mjesečni troškovi iznose između 150 i 400 eura, ovisno o veličini kućanstva. Zapravo je pitanje kakav je učinak tih vaučera koje država daje”, rekla nam je Miljenka Kuhar, izvrša direktorica Društva za oblikovanje održivog razvoja.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!