Ako želimo znati zašto mnogi tinejdžeri svojom voljom odlučuju provesti 10 ili 20 sati tjedno igrajući igrice, umjesto da ih patološki promatramo, trebali bismo promotriti oko sebe, piše Guardian.
Prava, kompulzivna ovisnost koja mijenja život, bilo o video igrama ili bilo čemu drugom, naravno je pogubna za one koji su njome pogođeni.
WHO klasificirao ovisnost o videoigrama kao jednu od ovisnosti
Otkako je WHO ovisnost o igricama 2018. klasificirao kao poseban poremećaj (za razliku od ovisnosti o tehnologiji), specijalistički Nacionalni centar za poremećaje igara na sreću osnovan u Velikoj Britaniji liječio je nešto više od 1000 pacijenata. Srećom, brojke pokazuju da je rijetka, pogađa manje od 1% od 88% tinejdžera koji igraju igrice.
U članku se pitalo “zašto je toliko mladih ljudi ovisno o video igrama?”, što je bez sumnje pogodilo mnoge roditelje koji očajavaju zbog vremena koje njihova djeca provode pred računalima i konzolama.
Gen Z je najpomnije praćena generacija koja se ikada rodila.
Kritiziramo djecu i tinejdžere što ne izlaze van – ali istovremeno ograničavamo njihove slobode i zatvaramo njihove prostore. Roditelji će se prisjetiti kako su cijele dane provodili vani, vozeći se biciklom po susjedstvu, ali u isto vrijeme postupaju s pametnim telefonima svoje djece kao s uređajima za praćenje, zahtijevaju redovite provjere, infiltriraju se u njihove feedove na društvenim mrežama i prave baze podataka o njihovim aktivnostima i grupama prijatelja.
Pandemija je možda jenjala, ali djeca nisu bila zatvorena samo zbog karantena.
Kulturni sadržaj, dostupnost javnih površina
Prema Music Venue Trustu, svaki tjedan se zatvaraju dvije lokalne glazbene dvorane, opisuje britanski Guardian situaciju u Britaniji koja se može preslikati i na Hrvatsku. Industrija noćnih klubova je u slobodnom padu. Tinejdžeri se ne mogu “motati” po parkovima bez da pobude sumnju zaštitnički nastrojenih roditelja koji su odlučili da ova rijetka mjesta za rekreaciju pripadaju samo njihovoj djeci; gradski trgovi i skate parkovi te pješačke zone koje su nekada bile javne sada se privatiziraju.
Stoga ne čudi što se tinejdžeri povlače u svjetove online videoigara, posljednje prostore koji su potpuno dostupni, a koji njihovih roditelja ili drugih autoriteta – zadnja mjesta gdje su uglavnom izvan dosega kontrole odraslih. Možete provesti cijeli dan sa svojim prijateljima u Red Dead Redemptionu ili Minecraftu ili Fortniteu radeći što god želite, a da vas se ne pogađa ili prigovara ili da morate potrošiti 3 eura na kavu s mlijekom.
Ako si ne možete priuštiti terapiju, kao opcija se prirodno opuštanje uz utješne igrice kao što su Stardew Valley, Unpacking ili razgovarati sa svojim prijateljima u igrama. Možete putovati slobodno, i besplatno, u Elden Ring ili Legend of Zelda.
Nedvojbeno je istina da je provođenje cijelog dana u spavaćoj sobi nezdravo i otuđujuće. Ali možemo li kriviti ovu generaciju što je tjeskobnija i povučenija?
Nedavno su bili zatočeni u svojim domovima više od godinu dana. Postoji ogroman očaj i razočaranje u svijetu u kojem je posjedovanje nekretnine samo fantazija, gdje su stabilne doživotne karijere sve rjeđe i gdje se mlade ljude optužuje da su lijeni i samozadovoljni.
Osim igara, medijskim krajolikom dominiraju izvori vijesti koji ismijavaju i ocrnjuju mlade ljude kao mekušce, a istovremeno ih kriminaliziraju. Posljednji pokušaj torijevaca da dobiju potporu prije izbora bio je vraćanje državne službe za 18-godišnjake, piše Guardian, kako bi ih naučili poštovanju i javnoj svijesti. Slična situacija i u Hrvatskoj s planiranim uvođenjem obaveznog vojnog roka.
U međuvremenu, istinsku akciju u vezi s klimatskom vanrednom situacijom koče neučinkoviti političari koji se priklanjaju korporacijama koje zagađuju okoliš i teoretičari zavjere koji poriču da problem uopće postoji.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!