Jutarnje i popodnevne prometne gužve postale su zaštitni znak Zagreba, otprilike kao pucanj Gričkog topa u podne. A kad lije kiša, kao što je lijevala u četvrtak ujutro, prometni kaos je zajamčen.
“Jutros sam sat i petnaest minuta vozila do posla. Kad je uobičajena gužva treba mi najviše pola sata. Znam da se, kad pada kiša, moram naoružati strpljenjem, kako se to voli reći. Ali ovo je bilo strašno”, kazala nam je u četvrtak Zagrepčanka koja automobilom putuje na posao iz centra grada do radnog mjesta na Slavonskoj aveniji.
Slično, kaže, sudeći prema vremenskoj prognozi očekuje i u petak.
Prometnom “krkljancu” u četvrtak nije pridonijela samo obilna kiša zbog koje se inače vozi sporije, nego i nekoliko prometnih nezgoda poput one koja se usred jutarnje špice dogodila na slabo protočnom dijelu Ilice. Zagrepčani već znaju da su u to vrijeme dovoljne jedna ili dvije kvrcavice na nekoj od frekventnih prometnica pa da to, prema teoriji kaosa iliti leptirovom efektu, ubrzo izazove zastoje diljem grada.
U gradu je više od 360 tisuća automobila
Zagreb je još 2015. godine dosegao standard od jednog automobila po kućanstvu. Prema Statističkom ljetopisu Grada Zagreba za 2023. godinu (ovogodišnji će biti objavljen koncem godine) u gradu je 442.049 registriranih motornih vozila, a od toga su 364.924 osobna automobila. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, od 2020. naovamo u Zagrebu je više od 192 tisuće novoregistriranih vozila. I laičkom oku jasno je da gabariti prometne infrastrukture u gradu nisu prilagođeni tim brojkama, nego nekima od prije 15, 20 ili više godina.
Prometnog stručnjaka Marka Ševrovića, profesora na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti, pitali smo je li prekomjerni broj automobila razlog čestih prometnih gužvi i kolapsa u Zagrebu. On potvrđuje da je to glavni razlog, ali dodaje da nije jedini.
“Svake godine bilježi se porast broja automobila. Ali uz porast broja automobila, imamo i porast broja putovanja. Svi skupa puno više toga obavljamo automobilom nego što smo obavljali prije. Od najbanalnijih do neizostavnih stvari – vožnji do vrtića, škola, igraonica, šoping-centara… Puno je više tih putovanja koja smo nekad obavljali pješice ili javnim prijevozom, a danas ih obavljamo automobilom jer nema kvalitetne alternative”, tvrdi on.
“U 7 zauzeli traku na zelenom valu. Promet se oporavljao do 11”
Prometni kaos u Zagrebu događa se, po njegovom mišljenju, jer nema sustavnog upravljanja prometom.
“A kad toga nema, onda je promet osjetljiv i na najmanje promjene. Konkretno, jutros (četvrtak) u 7.20 na zelenom valu netko je selio iz stana ili ureda i kamion za selidbu zauzeo je jednu i pol od ukupno tri prometne trake. Pedeset posto kapaciteta su zauzeli! To je trajalo oko 40 minuta, a gradski promet zbog toga se nije oporavio do 10 ili 11 sati. Takve stvari trebalo bi drastično kažnjavati”, smatra.
Slično je, kaže, kada se usred prometne gužve dogodi manja prometna nezgoda, tzv. kvrcavica.
“Europsko izvješće o prometnoj nesreći kod nas ne funkcionira. Ljudi radije zovu policiju, ne žele maknuti vozilo s ceste pa nastane puno veći problem nego što bi trebao biti”, ističe Ševrović.
Zagrebačka obilaznica odavno premašila kapacitet
Problem su, kaže, i gradske “spavaonice”, odnosno dijelovi grada poput Blata, Svete Klare i sličnih.
“Do tih kvartova nema javnog prijevoza i svi koji tamo žive osuđeni su, nažalost, na korištenje automobila pa su gužve neminovne. Jednostavno, treba smanjiti pritisak automobila na grad”, dodaje.
Problem je i zagrebačka obilaznica za koju kaže da je prešla svoj projektirani kapacitet od 75 tisuća vozila dnevno.
“Taj kapacitet je premašen i obilaznica je u kolapsu pa je ondje dovoljna mala nesreća da se promet s obilaznici prelije u grad. Osim toga, tamo su česti radovi pa dio ljudi odlučuje umjesto obilaznicom voziti kroz grad. Nije, dakle, u pitanju samo jedan faktor, nego čitav niz”, kaže Ševrović.
“I s Jarunskim mostom za 10 godina bit će isto”
Niz je rješenja, a jedno je prigradska željeznica.
“Ljudi iz Velike Gorice, Zaprešića, Samobora, Dugog Sela i svih tih gradova u okolici Zagreba ne bi trebali automobilima dolaziti u Zagreb, nego u svojim gradovima imati parkirne terminale kod postaja prigradskog vlaka koji će ih dovesti u grad. Neki samozvani prometni stručnjaci, koji se prometom nikada nisu bavili, govore da je rješenje u izgradnji mostova. No to je kratkoročno rješenje. Da sada izgradimo Jarunski most, za deset godina opet ćemo imati isti problem. Ne Jarunski most i podzemna željeznica, to su gluposti. U funkciju treba staviti postojeću željeznicu na postojećem koridoru, izgraditi parkirne terminale, napraviti nova stajališta i uvesti kružne linije. To je jedino rješenje”, smatra Ševrović.
Kao primjer navodi autobus koji iz Velike Gorice vozi na terminal kod zagrebačkog Glavnog kolodvora vozeći paralelno uz željezničku prugu. I sličan primjer dvokolosiječne pruge koja ide usporedo s Avenijom Bologne kojom iz Zaprešića i obrnuto voze autobusi javnog prijevoza.
“Da vani vide kako gradski autobusi voze paralelno uz željezničku prugu, pucali bi si u nogu. To se ne bi smjelo dogoditi u javnom prometu. Ali, kada bi javni prijevoz bio dobra alternativa automobilima, problema ne bi ni bilo”, kaže.
“Taksije smo učinili konkurencijom javnom prijevozu”
Vraćajući se na glavni problem, broj automobila u Zagrebu, Ševrović kaže da je službena brojka nerealna. Drugim riječima – još je i veća.
“Imamo velik broj lažnih prijava prebivališta i mnogo neprijavljenih podstanara s automobilima. Ukupnu brojku automobila znamo, ali garantiram da u Hrvatskoj nitko ne zna točno koliko u kojem gradu ima automobila. Dovoljno je proći Zagrebom i pogledati registracije. Ima ulica u kojima su zagrebačke registracije u manjini. U mojoj ulici ima podstanara koji voze automobile njemačkih registracijskih oznaka, a to je zabranjeno. To je carinski prekršaj”, ističe.
Na koncu je naveo apsurdnu situaciju vezanu uz taksije kojih, prema spomenutom lanjskom Statističkom ljetopisu, u Zagrebu ima 3.172, a u međuvremenu vjerojatno također još više.
“Svojedobno smo radili istraživanje pa smo pitali ljude koji se voze jeftinim taksijima koji su oblik prijevoza koristili prije nego što tih taksija nije bilo u gradu. Čak 60 posto odgovorilo je da su koristili javni prijevoz. Te ljude praktički se izvuklo iz tramvaja i stavilo u taksije. Pozdravljam liberalizaciju taksi tržišta, ali taksije smo učinili konkurencijom javnom prijevozu. To je tek pucanje samome sebi u nogu”, zaključuje.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!