Nada Lovrić iz Sindikata hrvatskih učitelja i Gordana Kuterovac Jagodić, razvojna psihologinja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u Newsnightu su komentirale tragediju koja se dogodila u Beogradu. Učenik u dobi od 14 godina ušao je jutros naoružan u školu i počeo pucati, poginulo je osam učenika i zaštitar.
“Ovo je šokantan događaj koji se dogodio jako blizu. Kad se to dogodi djetetu od 14 godina, to nije nikad od jučer i nikad nije samo to dijete odgovorno”, rekla je Gordana Kuterovac Jagodić i dodala:
“Mislim da je čitavo društvo i okruženje dovelo do određenog nepoželjnog ponašanja, u ovom slučaju je to bio krajnji oblik vršnjačkog zlostavljanja. Što je prethodilo, teško je govoriti. Agresivna djeca ako nisu imala psihičkih poremećaja, do toga može dovesti da su sami bili žrtve nasilja, da su se osjećali usamljeno, da nisu imali podršku od odraslih i da je čitavo društvo to koje je pokazalo djeci kako se ponašati – neprekidno potenciramo da jedino jaki, snagom i udarcem natrag možemo sebe sačuvati, a da slabost ne smijemo pokazati. Djeca su u toj dobi jako idealisitična i kad vide u društvu da se gubi granica dobra i zla, oni se teško sami snalaze. Žrtva je i on sam, cijela škola treba kriznu intervenciju jer neće se biti lako vratiti u školu.”
Govoreći o situaciji u našim školama Nada Lovrić je istaknula:
“Naš obrazovni sustav je sličan kao u Srbiji, nemamo bolji odnos prema nastavnicima. Prema posljednjim istraživanjima učenik bi trebao imati potporu i roditelja i nastavnika zadnjih godinu dana 29 posto doživjelo je neki oblik verbalnog ili fizičkog nasilja roditelja, poslodavac šuti, to je nepojmljivo. Ponovno bih resetirala sustav i stavila stvari na pravo mjesto. Škole su mjesto nulte tolerancije na nasilje. U školi bi se djeca trebala vježbati za situacije u životu i imaju pravo na pogreške. Napravili smo takav pritisak na tu djecu… U naše vrijeme je bio jedan učenik s pet nula i svi smo se osjećali dobro.”
Prokomentirale su i generalno stanje u obrazovanju i školama.
“Čini mi se da se glas nastavnika jedino čuje kad je štrajk u pitanju. Ne čuje se potreba nastavnika da se popravi obrazovni sustav. Stalno ukazujemo na probleme. Sustav udara na autoritet nastavnika. Tko je kriv? Živimo u drugačijim vremenima u kojima je pritisak na obitelj ogroman. Ne završava se život jer se 15-godišnjak ne upiše u željenu srednju školu. Društvo koje traži od roditelja da radi više poslova, s poremećenim vrijednostima… Nemamo fizički vremena sjesti sa svojom djecom. Neke su vrijednosti potpuno poremećene. Naša djeca gledaju poremećene obrasce, oni što vide, to rade”, rekla je Lovrić.
Jagodić je dodala: “Važno je kod djece njegovati od malih nogu samopoštovanje i nepriklanjanje drugima. Djeca često ne vide put neke zvijezde, ne vide loše strane. Mozak se razvija do iza 20. godine. Mi u javnom prostoru eskalaciju nasilnog govora i ponašanja, i samo to izaziva pažnju. Ako ne želimo ovakve stvari, ne možemo tako. Treba imati na umu i da dostupnost oružja dovodi do ovakvih tragedija.”
Lovrić se još osvrnula na osobno iskustvo: “Osobno se sjećam učenika koji je izvršio suicid. Godinama me mučilo jesam li kao nastavnik trebala prepoznati tešku depresiju, a edukacije nisam prošla. Djeca trebaju mogućnost reći da im je teško. Ne znam jesam li ikad rekla kako je teško čuti dijete s obiteljskim problemima, a ti se kontroliraš. Ljutim se na sebe jer sam profesionalac, a bila sam u pozicijama kad kao čovjek ne znate što biste rekli. Biti u mogućnosti kontrolirati se i ne nositi to kući, jako je teško. Voljela bih da iz ove tragedije uistinu svi naučimo nešto. Roditelji i nastavnici nisu neprijatelji djeci.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare