Cijeli svijet prati što se događa u Afganistanu. Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić komentirala je stanje u toj zemlji.
U intervjuu koji je dala za Večernji list, Pusić je govorila o tome što čeka Afganistan pod talibanskom vlašću, kako pomoći izbjeglicama i što Hrvatska može i mora učiniti.
Premijer Andrej Plenković i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović kažu da će učiniti sve da se izbjegne migrantski val. EU opet nema jasnu politiku prema izbjeglicama. Je li moguće izbjeći scenarij iz 2015.?
Ljudi koji sada bježe iz Afganistana sigurno nisu migranti! To su izbjeglice u punom i pravom smislu riječi, koji spašavaju živu glavu. Prva briga i država članica EU i SAD-a i svih drugih treba biti kako te ljude spasiti i pomoći im, a ne kako izbjeći neki tobožnji “migrantski val”. Nekoliko desetaka tisuća ih je već evakuirano iz Afganistana. Možda će ih biti 100.000, možda 200.000, ali to je taj red veličine. Na praktički cijeli svijet. Svi možemo i imamo odgovornost pomoći tim ljudima da se spase. I 2015. mogla se izbjeći ona situacija, ali došlo je do izvjesnog “prekida u komunikaciji” između EU i Turske, a radilo se i o milijunima ljudi u turskim izbjegličkim logorima. Ova situacija je drugačija i jasno je definirana međunarodnim pravilima o pravima i tretmanu izbjeglica.
Kako se Hrvatska treba postaviti u toj priči?
Hrvatska mora inzistirati na zajedničkoj NATO i EU politici prvo spašavanja i onda zbrinjavanja izbjeglica iz Afganistana. S američkim partnerima prvo treba osigurati spašavanje svih Afganistanaca koji su radili s našim vojnim i civilnim snagama u Afganistanu i prihvatiti ih u Hrvatsku. To nije mnogo ljudi i poznati su nam. Nakon toga treba sudjelovati u provedbi zajedničke politike, u kojoj mi, naravno, ne možemo igrati ključnu ulogu, ali možemo imati stav.
Hrvatska je također odigrala malu ali humanu ulogu u Afganistanu. Pomagalo se i za vašeg mandata.
Naši vojnici bili su vrlo cijenjeni, posebno od lokalnog stanovništva jer im raznolikost religija i kultura nije bila strana. Za vrijeme mog mandata u MVEP-u pokrenuli smo inicijativu “U obranu malih donatora”, za koju se zainteresirao i tadašnji glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon. Bili smo potaknuti upravo iskustvom u Afganistanu koje je pokazalo da se i s malim sredstvima mogu postići značajni rezultati ako su projekti dobri i ako se na njima može mobilizirati više zemalja. Gradili smo malo rodilište, knjižnicu uz školu za djevojčice, vodili projekt obrazovanja udovica za švelje u okviru kojeg je svaka na kraju dobila i šivaću mašinu. Pomagali smo manufakturu gdje su žene proizvodile tepihe i plasirale ih na tržište; financirali knjige afganistanskih pjesama na dva lokalna jezika i engleskom. Sve su to bili mali projekti velikih potencijala. Rukovodi smo se idejom pomoći društvu.
Cijeli intervju pročitajte u Večernjem listu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare