S prvim danom Nove godine Hrvatska je pristupila zoni Schengena i uvela euro kao sredstvo plaćanja. No već i s "hrvatskim" eurom u džepu, još uvijek neće prestati nagađanja i dvojbe, je li to dobro ili loše za građane Hrvatske.
Kod pristupa Schengenu je mnogo manje dileme, ali i tu su očevi ujedinjene Europe morali brzo shvatiti kako u tom njihovom plemenitom idealu ima i mračnih strana, piše Deutsche Welle. Jer kako god je lako građanima putovati diljem kontinenta, to je istovremeno raj i za kriminalce svih vrsta. Jedan satirički njemački list je svojedobno izazvao maltene diplomatski spor ciničnim oglasom: “Posjetite Poljsku! Vaš auto je već tamo.”
Još lakše dolazi do svađe među državama oko problema koji će teško ikad više nestati: Oko migranata i ne osobito dosljedne odredbe o “pravilu prvog ulaska u EU”. Lako se mogu očekivati još očajniji pokušaji ulaska u Europu bez granica preko duge međe Hrvatske.
Nostalgija za njemačkom markom
Kod uvođenja eura, građanima Hrvatske slaba utjeha može biti to što je i u Njemačkoj prije 20 godina bilo mnogo više skepse i nepovjerenja nego nekakvog veselja zbog zajedničkog europskog novca. Ali, dok se njemačka ljubav prema njemačkoj marki (DM) još mogla razumjeti, kod protivnika uvođenja eura u Hrvatskoj su sve do posljednjeg trenutka najglasniji bili oni iz posve desnog političkog spektra kojima se uglavnom može i zahvaliti naziv dosadašnjeg hrvatskog novca.
S druge strane, rasprave o uvođenju eura u Hrvatskoj nikako da prestanu i zato što su argumenti zagovornika podjednako tanki i neuvjerljivi. Još prije pet godina su Vlada premijera Plenkovića i Hrvatska narodna banka objavili “strategiju” uvođenja eura i neprestance se ponavlja kako se Hrvatska obvezala uvesti euro već pristupom u EU-u. Točno i netočno: Jedino Danska i svojedobno Velika Britanija nisu imale tu klauzulu, ali su i u EU-u dovoljno pragmatični da baš nigdje ne piše kad se to treba dogoditi.
Drugi argument je kako ionako svi “u glavi” računaju u eurima, što je teško vjerovati kad se kupuje kila jabuka. No to je onda i priznanje vlastitog poraza i nesposobnosti da se stekne i međunarodno povjerenje u domaći novac. Tu se onda tvrdi i kako će s eurom i krediti biti povoljniji, što zapravo manje ima veze s vrstom novca nego s kalkulacijom dobiti i povjerenjem banaka u (prezadužene) Hrvate.
Stroga pravila za stabilnost eura
Često se čuo i argument kako će s eurom sve biti jednostavnije za strane investitore i turiste, ali se ne govori što građani Hrvatske imaju od toga što je stranim tvrtkama i trgovačkim lancima tako još jednostavnije obrati vrhnje od poslova u Hrvatskoj. Što se tiče ‘furešta’, kad budu vidjeli da je kava i u nekoj hrvatskoj rupi na razini cijene luksuzne kavane europske metropole, tu bi još moglo biti neugodnih iznenađenja u već ionako problematičnoj potrošnji turista.
Najraširenije objašnjenje za uvođenje eura je uglavnom bilo: Euro imaju svi pa ćemo i mi. To je baš cool, pogotovo kad još puknete Nikolu Teslu na kovanice da se naljute susjedi.
Možda i jedini argument koji ne spada u dječji vrtić jest kako je Hrvatska previše malena i na vjetrometini kojekakvih utjecaja da bi si mogla priuštiti novčanu samostalnost. Članice Unije (i zone Schengena) Poljska ili Mađarska su bitno veće i samodostatnije tako da si one, barem još neko vrijeme mogu priuštiti luksuz svojih zlota i forinti, piše DW. Ali ‘malima’ i gospodarski slabima nije lako, možda je čak i još teže u strogim okvirima stabilnosti eura. Doduše već u doba korone – a pogotovo sad dok divljaju cijene energenata – čini se da su gotovo svugdje odletjele kroz prozor baš sve granice novčane discipline – 2 posto inflacije, 3 posto novog zaduženja i državni dug najviše 60 posto BDP-a. No kako će nas rado podsjetiti stanovnici Grčke, Španjolske ili Portugala, kod ‘malih’ će mnogo prije pokucati čuvari eura i ‘savjetovati’ koje troškove treba rezati: školstvo, zdravstvo, mirovine, tu su i branitelji, a država plaća i Crkvu…
Rješavanje problema u hodu
Vjerojatno će u Hrvatskoj još dugo biti rasprava o euru, ako ne u Vladi i medijima, onda svakako kod kuće i među prijateljima. Ali i vatrene pristaše i ogorčeni protivnici će se lako složiti u jednom: Euro sam po sebi neće riješiti niti jedan problem koji muči Hrvatsku. Odnosno hoće jedan i nipošto malen: Solventnost novca kojeg će građani Hrvatske imati u svom džepu, ali to je problem za koji se Zagreb zaklinje da uopće nikad nije niti postojao. Neučinkovita državna uprava nesposobna za brza i pragmatična rješenja, gigantska mreža lokalne samouprave gdje glavnu riječ ionako vode lokalni moćnici iznad svake sile i zakona… Popis stvarnih problema je veoma dug.
Jedino se može raspravljati, hoće li s eurom doći i novi. Ali po starom običaju će se i oni rješavati ‘u hodu’ i ‘po sluhu’. Građani Hrvatske su već više puta dokazali da su sposobni progutati gotovo sve, a i Bruxelles ima dovoljno drugih problema. Sad valja vježbati šarmirati i Europsku središnju banku u Frankfurtu, zaključuje DW.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!