Sanja Sarnavka, aktivistica za ljudska prava iz Zaklade Solidarna, komentirala je nekoliko teških slučajeva nasilja u posljednje vrijeme. Nakon 30 godina bavljenja nasiljem kaže da su pomaci jedva vidljivi i da se ne čini da će slabiji uskoro postati zaštićeniji.
Govoreći o vršnjačkom nasilju u Dugom Selu Sanja Sarnavka je rekla:
“Otac djeteta žrtve čak u jednom trenu kaže da ne bi išao na policiju što je strašna poruka. Njihova je dužnost odraditi posao. S druge strane naša klima je takva da se govori da je bilo toliko slučajeva nasilja i nitko nije izašao u javnost. Otac kad je sam izašao, ipak je digao buku i on neće odustati, kako mi se čini.”
Napominje da institucije često ne reagiraju kako treba, ravnatelji se ograđuju da to nije u njihovoj domeni i slično.
“Najčešće se u tim zajednicama zna koja su to problematična djeca i treba vidjeti je li netko s njima probao raditi, jesu li bili kod školske psihologinje i s druge strane tu je odgovornost roditelja jer su to maloljetna djeca. Oni su dužni brinuti i paziti što rade jer ih većim dijelom odgajaju. Kod nas nasilje ide od komunikacije na vrhu, a pojedinci to slijede jer misle da je to društveno opravdano”, ističe Sarnavka.
Potom je prokomentirala slučaj u kojem je silovatelj dobio minimalnu kaznu koja mu je još dodatno smanjena jer je bio branitelj.
“Ništa me ne čudi”, kaže Sarnavka i dodaje: “Samo mi je tužno da se to događa nakon toliko godina. Kad sam još bila u Bababama, nisam mogla vjerovati presudama. U jednom slučaju smo imali maloljetnicu, štićenicu doma, dakle dijete bez roditelja, koju je silovao punoljetan muškarac i u presudi mu je kao olakotna okolnost uzeto to što je obiteljski čovjek i ima djecu. Je li to olakotna ili otegotna okolnost? Tih presuda, tako tužnih bilo je strašno puno, a danas mi je sinulo – nazvala sam odvjetnicu Sanju Bezbradicu i pitala je li ju Pravosudna akademija ikad zvala, a ona dobija presude na Europskom sudu. Rekla je – ma kakvi, nikad.”
“Gdje su sad braniteljske udruge, zašto nisu izašli i suprostavili se tome? Nisu branili domovinu da bi netko mogao silovati”, napomenula je.
Sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić danas je za N1 istaknuo među ostalim problem manjka izvjesnosti da ćete biti kažnjeni ako silujete i nadovezao se na Nevu Tolle koja je rekla: “Dok država ne počne kažnjavati nasilnike i predatore nad ženama tako da to bude šokantno, ništa se neće promijeniti!”
“U Francuskoj se za silovanje može dobiti 20 godina zatvora, a kod nas bi se suci srušili u nesvijest. Bilo je puno situacija u kojima se propitivao život žrtve. U Europi se odnos mijenja, a kod nas je konstanta. 30 godina se bavim nasiljem, ne vidim pomake. Čula sam da se muškarac zlostavljač žene i djece nakon izlaska iz zatvora vratio u zajedničku imovinu, kuću, i sad oni opet trebaju strepiti hoće li ih on opet prebiti. Ove godine sam razgovarala s muškarcem žrtvom nasilja, kad su se razveli, imali su isti krevet jer nisu imali sredstva za odseliti. Kod našeg pravosuđa definitivno nešto ne štima.”
Sarnavka je prokomentirala još jedan nedavni slučaj u kojem je žrtva silovanja rodila i zavoljela dijete, no njezin silovatelj sad nakon izlaska iz zatvora traži i polaže očinska prava.
“To je slično onome što imamo očinska prava viđanja djece nakon nasilja. Od dvije žene koje znam su tražili da im one pišu u zatvor kako su djeca. Od toga je jedan u zatvoru jer je pretukao vlastito dijete, ali našim institucijama on ostaje brižan otac. To je još bio težak zločin, on je nju držao zatvorenu, silovao više puta, prijetio joj da će ubiti njezinog brata ako nekome prijavi, to je monstrum od čovjeka koji treba dugotrajno liječenje. Po meni nikad ne bi smio vidjeti to dijete.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare