Anamaria Drožđan Kranjčec, voditeljica pravnog tima u Ženskoj sobi, u Novom je danu istaknula najveće probleme s kojima se žrtve seksualnog zlostavljanja susreću kao i probleme s prijavama.
Kroz rad u specijaliziranom sustavu Anamaria Drožđan Kranjčec kaže da njihov posao nije samo pružanja pomoći i podrške žrtvama takvog nasilja, nego i upozoravanje na potrebne promjene i probleme u praksi.
“I dalje je nužno raditi na izmjenama u smislu kaznenog djela seksualnog zlostavljanja. Osim izmjena zakona važno je implementirati propise koje imamo”, istaknula je i dodala:
VEZANE VIJESTI
“Kad govorimo o seksualnom nasilju, jedna od osnovih postavki je da su to kaznena djela koja se najčešće prijavljuju s velikom odgodom. Zato stalno postavljamo pitanje zastare, jedino nemamo zastaru u odnosu na teška kaznena djela u smislu zlostavljanja djeteta. Kod djece zastara kreće od 18. godine. Često imamo slučajeve da je osoba proživjela nasilje u djetinjstvu i nikad, dok se nama nije obratila, nikome nije rekla. To su česti slučajevi u praksi. Naš prijedlog je ukidanje zastare za procesuiranje spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece te vidjeti što je sa zastarama kod kaznenog djela protiv spolne slobode.”
Međutim, žrtve su često u situaciji da ostaju u podređenom položaju prema zlostavljaču, primjerice na poslu ili fakultetu, ili jednostavno i dalje dijele prostor.
“Samo spolno uznemiravanje i zakonska definicija govori što je to. Radi se odnosu nadređenih prema podređenima, tu su slučajevi fakulteta, ali i škole, tvrtke, gdje god imamo odnos moći. Nije samo pitanje hijerarhije vezane uz radno mjesto, to je često odnos moćnih muškaraca prema ženama i kad su na istim funkcijama. Važno je vjerovati osobi kad se obrati, poduzeti sve potrebno da joj se pruži pomoć i podrška.
Kad gledamo kako je seksualno uznemiravanje dosad tretirano… Tek smo ga 2013. uveli u kazneni zakon. Kazna je bila do godinu dana zatvora i progoni se po prijedlogu. Sa 1. 1. 2020. uveli smo izmjene, zatvorska kazna do dvije godine i progon po službenoj dužnosti u odnosu na osobe osjetljive na dob.
Tu vidimo percepciju zakonodavstva i šire javnosti da je to lakše kazneno djelo. Iz iskustva možemo reći da je to djelo koje ostavlja teške posljedice, to nije jednokratan čin nasilja, utječe na egzistenciju. Osobe se teško odluče prijaviti i često umjesto da dobiju pomoć i podršku, sankciju počinitelja, traže se modeli da ih se izmjesti na drugo radno mjesto, a imali smo slučaj da se nude novci da šute o tome što se dogodilo.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!