U emisiji Izvan okvira s Mašenkom Vukadinović gostovali su psihologinja u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, Tea Brezinščak i sociolog Bruno Šimleša, autor niza knjiga iz područja popularne psihologije.
Koronavirusna pandemija donijela je puno konfuzije i revolta, podijela na cijepljene i necijepljene, donijela je i puno dezinformacija i neizvjesnosti, utjecalo je to sve skupa na raspoloženje, osjećaj sigurnosti, mentalno zdravlje. Zbog svega toga važna je psihološka podrška i zaštita najosjetljivijih. Naši večerašnji gosti imaju u tome puno iskustva.
Odgovarajući na pitanje jesu li institucije podbacile u slučaju dječaka u Krapinskim toplicama nakon što su se roditelji pobunili što mora nositi masku u školi, Tea Brezinščak je rekla:
“Ta situacija je zahtjevna, ali su se svi brzo aktivirali. Situacija potencijalno ostavlja traga i na drugoj djeci. Imali smo prilike vidjeti suradnju i napor i trud u suočavanju s nečim zahtjevnim. Pandemija traje već godinu i pol, svi smo umorni, psihološki resursi su nam na rubu. Bili smo u stresu, izgubili smo puno toga što nam puni baterije – druženje, aktivnosti… Zahtjevno je bilo i roditeljima. Imali smo roditelje koji vjeruju da rade najbolje za svoje dijete. I roditelji prolaze kroz krize. Treća stvar je to što psiholozi znaju koliko je teško promijeniti stav.”
“Djeca jesu žrtve naših uvjerenja kakva god bila…”
Bruno Šimleša se nadovezao: “Uvjeren sam da roditelji misle da najbolje rade za svoje dijete. No dokle poštovati volju roditelja, rade li doista najbolje? Mislim da imamo slobodu uvjerenja, ali postoji pitanje kad treba uključiti institucije, kad ta uvjerenja imaju razlaz sa stvarnošću.”
VEZANE VIJESTI
Na pitanje jesu li roditelji zloupotrijebili dijete zbog uvjerenja kaže: “Djeca jesu žrtve naših uvjerenja kakva god bila… Roditelji gotovo nameću uvjerenja, a ona kako odrastaju mijenjaju stavove. Koliko god vjerujem da roditelji nisu htjeli namjerno naškoditi, problematično je hoćemo li svako uvjerenje smatrati jednako validnim za borbu.”
Šimleša ipak smatra da je bijesni upad u školu nešto neoprostivo:
“Dogodilo se nešto neoprostivo. Kad bijesni ljudi uđu u školu, spremni obračunati se s nekim, to je velik problem za djecu. I njima treba pužiti pomoć da se opet osjećaju sigurnima. Nije u redu ugrožavati djecu zbog vlastitih uvjerenja. Generalno ne možemo govoriti o ispravnim uvjerenjima, ali kad postoji velika većina konsenzusa u znanstvenoj zajednici, trebalo bi biti jasno kome vjerovati i tu ne možemo izjednačiti dijametralno suprotna uvjerenja.”
Djeci će zbog svega trebati podrška i psihološka pomoć. “Apsolutno”, rekla je Brezinščak i dodala: “Daljnja događanja ovise o tome kakvo će vodstvo imati djeca od strane odraslih. Dijete je rastrgano između onog što čuje od roditelja i vršnjaka te nastavnika. Može se osjećati rastrgano. Imamo i ostatak razreda, škole… Ne znaju kako se ponašati. Osjećaj sigurnosti je prošle godine jako narušen.”
“Psihološka otpornost se može jačati”
“15% djece ima simptome i koja trebaju pomoć. Pravo na mentalno zdravlje je jedno od osnovnih prava, trenutno sustav ne može odgovoriti na potrebe djece. Hrvatska ima 1300 škola u kojima ukupno djeluje 700 psihologa. Oni ni približno ne mogu odgovoriti na potrebe djece”, otkrila je.
Kako se snaći u svemu tome i pandemiji, Šimleša naglašava: “Sve smo imali i prije, a onda još zadnjih 18 mjeseci je potencirano. Korona je promijenila naš život, no ne vidi se kraj, ne znamo kad će završiti, postoji dugoročna neizvjesnost koja pojačava osjećaj nesigurnosti, pa ostala opterećenja da budemo savršeni, to stvara enorman presing. Promijenjen je način na koji funkcioniramo. Logično je da je ljudima osjećaj sigurnosti iščašen, cilj je napraviti sve moguće da se vrati što veća doza normalnosti. Jedna od dobrih stvari jest to što se skinula stigma s traženjem psihološke pomoći. Imamo različite mehanizme, neki ljudi imaju više sigurnih psiholoških luka, neki manje. Svatko od nas ima slabe dane. Godinu i pol smo izloženi intenzivnim pritiscima.”
No, kako prepoznati da dijete treba pomoć? “Kad govorimo o roditeljima i djeci taj trenutak je različit. Kad roditelj uoči promjene da je djetetu dugo teško ili je intenzivno, dijete ne funkcionira, ne svladava gradivo iako je sve išlo OK, ili s druge strane da je nešto teško roditelju. Ne treba bježati od toga da se potraži pomoć. Često je to samo savjet roditelju kako pristupiti problemu, jedan razgovor. Psihološka otpornost se može jačati. Prije se vjerovalo da se čovjek rađa s tim, danas znamo da se ona sastoji od niza čimbenika. Najveći zaštitni čimbenik su naši odnosi, bliski odnosi – supružnici, prijatelji, obitelj, to su stvari koje nas čine jačima. U pandemiji smo ostali sami i izgubili veliki resurs. Sad se ponovno treba posvetiti odnosima”, kaže psihologinja.
“Nisam vidio jednu empatičnu izjavu Stožera”
U pandemiji nastao je društveni fenomen koji ide u više slojeva. Od skeptika manjih ili većih do antivakserskih grupacija, puno je dezinformacija i manipulacija kojima se šire neutemeljena uvjerenja.
VEZANE VIJESTI
“Ne postoji jasna granica između vaksera i antivaksera, ali važno je što je u nečijoj pozadini iza tog stava, koliko je on čvrst ikakko oblikovati poruku da ona to čuje. Imamo ljude koji negiraju da pandemija postoji – to je poznat psihološki mehanizam, kad je stvarnost previše uznemirujuća, lakše je ugasiti dio stvarnosti, to je obrambeni mehanizam. Imamo ljude koji potcjenjuju opasnost za sebe, pa one koji više cijene individualističke vrijednosti – njima argument zaštite zajednice ništa ne znači; imamo one koji su zabrinuti za slobode pojedinca”, naglašava Brezinšča.
Šimleša je dodao kako Stožer nije nijednom pokazao empatiju:
“To nije homogena skupina ljudi, od najzagriženijih teoretičara zavjera s kojim je nemoguće komunicirati. Njima će biti teško nešto poručiti, ali ima jako puno ljudi koji osjećaju nesigurnosti, zbunjeni, umorni, uplašeni, ali stavovi nisu dio njihovog identiteta i oni mogu slušati. Komunikacija zadnih mjeseci – vi ste krivi ako se ne cijepite – tu poruku nema smisla ponavljati. Njihova komunikacija je bila idealna prvih mjesec-dva kad je cijeli svijet bio u kaosu. Nisam vidio jednu empatičnu izjavu u ovih 18 mjeseci, ni političara ni Stožera. Vidio sam puno dobrih izjava, ali na krivi način. Oni bi trebali reći – ljudi znamo da vam je teško, da djeca i poslovi pate, žao nam je zbog toga. Stožer treba stvoriti empatiju u komunikaciji. Ljudi žele da ih netko shvati.”
“Opasno je puno posramljivati”
“Slažem se da je dosadašnja komunikacija bila manjkava. Postoje ljudi koji se bave ljudima, komunikacijom”, rekla je psihologinja i dodala: “Gdje god postoje podjele, postoji veliko nerazumijevanje, negiranje da druga strana ima motive, osjećaje, strahove, demonizira se druga strana i pojednostavljuje. Opasno je kad se puno posramljuje, tako nitko neće promijeniti stavove.”
“Često se govori o diskriminaciji ljudi koji nisu cijepljeni, ali tu ne možemo govoriti o klasičnoj diskriminaciji jer su odabrali biti necijepljeni. Biraš ne cijepiti se i onda snosiš posljedice odabira, to nije diskriminacija. Nema vlade na ovom svijetu koja nije počinila grešku u ovih 18 mjeseci. Hrvatska ima jedne od najblažih mjera. Ne bismo zato trebali svi biti presretni, mnogo smo toga izgubili i to treba respektirati”, rekao je Šimleša.
Bruno Šimleša i supruga Maja hodali su ove godine u sklopu humanitarnog projekta za psihološku podršku oboljelima od raka.
“Hodali smo 5.155 km, većinom planinskih putova, uključilo se nekoliko tisuća ljudi i u 22 dana skupilo se 310.000 kuna za besplatnu psihološku pomoć oboljelima od raka. Sljedeće ljeto je nastavak”, rekao je.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare