Dubrovački sud u petak je nepravomoćno odbacio tužbu Andre Vlahušića, Vida Bogdanovića i Jadrana Barača za utvrđivanje ništetnosti ugovora između grada i Društva prijatelja dubrovačke starine (DPDS) o gospodarenju dubrovačkim zidinama s godišnjim prihodom i do 200 milijuna kuna.

Općinski sud u Dubrovniku je odbacio tužbu SDP-ova gradskog vijećnika Barača i dvojice bivših gradonačelnika navodeći da nemaju pravnog interesa sudjelovati u sporu za utvđivanje ništetnosti ugovora, a na što su upozoravali zastupnici Grada Dubrovnika i DPDS-a.

Barač i Vlahušić najavili su žalbu i drugostupanjsko odlučivanje u ovom sporu. Kako ističe trojac tužitelja, osnovni razlog spora koji je počeo prije dvanaest godina jest taj što DPDS ubire novac s javnoga dobra u vlasništvu grada i to, kako naglašavaju, bez ikakve zakonske osnove i na temelju ugovora sklopljenog u vrijeme kada nije bilo turizma niti je bilo prihoda.

Jadran Barač ističe da djelatnost DPDS-a treba staviti u transparentne i racionalne okvire.

“Glavni motiv spora za poništenje ugovora između Grada Dubrovnika i DPDS-a jest da stavimo djelatnost gospodarenja zidinama i djelatnost obnove u zakonske transparentne okvire. Imamo situaciju da privatna udruga građana prihoduje na godišnjoj razini oko 200 milijuna kuna bez ikakvog službenog društvenog nadzora. Oni nisu obveznici ni fiskalizacije niti javne nabave što predstavlja fantastične uvjete za moguću zlouporabu i korupciju, kazao je za Barač za Hinu.

Bivši gradonačelnik Vlahušić ističe kako je 200 milijuna kuna, koliko je godišnje DPDS znao uprihoditi, više do prihoda Grada Dubrovnika. Ističe i kako DPDS, na primjeru iz 2019. potroši na obnovu kulturne baštine oko 30 milijuna kuna, 96 milijuna kuna pripadne Gradu Dubrovniku, a izgubi se oko 70 milijuna kuna.

“DPDS drži samo par ljudi, a ogromna količina novca je nefiskalizirana i nije javna. Nekolicina ljudi štampa ulaznice, kupuje informatički program za kontrolu i brojanje novca i odlučuje koliko će se novca ‘napraviti’. Rijetko podnose izvještaj svojim članovima, a kamoli građanima Dubrovnika i Republici Hrvatskoj – Ministarstvu financija i Poreznoj upravi”, ističe Vlahušić.

“Dubrovačke zidine glavni su identitet Dubrovnika. Bez zidina mi smo kao kornjača koju nitko živ ne prepoznaje. Nakon dvanaest godina hrvatska i dubrovačka javnost znaju da je apsolutno nepojmljivo da DPDS kao dio ‘agencije za brojanje novca’ izgubi godišnje naših 70 milijuna kuna”, kazao je Vlahušić.

S druge strane, u Društvu prijatelja dubrovačke starine nisu htjeli komentirati navode tužitelja ističući da je sudski postupak u tijeku. No, u ime tuženog Grada Dubrovnika, nepravomoćnu presudu prokomentirala je glasnogovornica Marijana Aksić Vitković.

“Grad Dubrovnik zadovoljan je ovakvom odlukom suda koju smo i očekivali. U ugovorima nema ništa sporno obzirom da su taj isti ugovor potpisivale sve ranije gradske administracije još od 1969., a posebno 1998. Vjerovali smo da je bilo što bilo nelegalno da bi već ranije nadležne institucije na to ukazale”, kazala je Aksić Vitković.