Cjelodnevna škola, koju Hrvatska uvodi kao eksperimentalni model, općeprihvaćena je u zemljama Europske unije. Iako boravak u školi od 8 do 17 sati donosi usklađivanje školskog dana s radnim danom roditelja, ostaje pitanje hoće li takvo produljenje radnog dana hrvatskih učenika i njima donijeti dobrobit ili će ih dodatno opteretiti, povećati stres i pogoršati mentalne probleme s kojima se djeca danas sve više suočavaju.
Skandinavski primjer
Svoju sumnju u opravdanost uvođenja novog modela iskazala je na svom Facebook profilu zagrebačka psihologinja Sena Puhovski iz Psihološkog centra za djecu i obitelj »Brigojedac«.
“Umjesto da skratimo radno vrijeme odraslima, ajmo produžiti školu. Ajmo lijepo svi provoditi živote u institucijama i na radnim mjestima. Jer ovo s cjelodnevnom školom je upravo to, život djece se svodi na formalno obrazovanje, a odraslih na neprekidan rad. Cjelodnevna škola minimizirat će zajedničko vrijeme obitelji, jer budimo realni, pritisak »slobodnih aktivnosti« neće se smanjiti, kao ni pritisak za peticama i radom kod kuće (što je jako lijepo vidljivo kroz činjenicu da djeca koja idu u produženi boravak upravo s ciljem da im ništa ne ostane nakon škole, redovito rade doma, svakodnevno). Nula dosade, nula slobode, nula igre i razonode, nula kvalitetnog obiteljskog vremena, nula brušenja socijalnih vještina na igralištima bez nadzora odraslih. Ukratko, smanjujemo iz dana u dan zaštitne faktore i povećavamo rizične. Sretno nam bilo, napisala je psihologinja Puhovski.
U Udruzi roditelja Korak po korak nešto su pomirljiviji prema novom modelu škole, ali nisu posve sigurni da će cjelodnevna škola, u hrvatskoj režiji, biti na korist učenika, piše Novi list.
“Cjelodnevna nastava načelno je dobra ideja, možemo to vidjeti na primjerima raznih zemalja, osobito skandinavskih, koje imaju tu praksu. Ideja da se školski dan izjednači s radnim danom roditelja otvara jedan prozor i prostor za kvalitetnije obiteljsko vrijeme, da djeca ne dolaze kući opterećena nakon nastave. Ideja da se tu uklope i izvannastavne i izvanškolske aktivnosti zvuči kao dobra ideja. Međutim, imam prilične sumnje vezano za izvedivost, ističe Silvija Stanić, izvršna direktorica udruge.
Riječki model
Bilo bi dobro da se kod uvođenja cjelodnevne škole u Hrvatskoj u obzir uzmu i modeli dobre prakse s domaćeg terena, kakav je primjer cjelodnevne nastave u Osnovnoj školi »Nikola Tesla« u Rijeci, smatra izv. prof. dr. sc. Petra Pejić Papak s Katedre za obrazovne znanosti Učiteljskog fakulteta u Rijeci. Riječki model cjelodnevne nastave postoji već 40 godina, dobro je koncipiran, a to potvrđuju generacije zadovoljnih učenika, roditelja i učitelja, pa bi bilo dobro da se i njega uzme u obzir prilikom kreiranja cjelodnevne škole, ističe riječka profesorica.
“To je jedan od modela na kojemu bi trebalo graditi smjernice budućeg razvoja, jer se tijekom dugogodišnjeg iskustva pokazalo da ima više prednosti u smislu organizacije obrazovnog rada i aktivnosti organiziranog slobodnog vremena djece boravkom od 8 do 16 sati u školi”, ističe Pejić Papak.
Riječki je model, međutim, donekle različit u odnosu na nacionalni – u nastavi se izmjenjuju dvije učiteljice, a slobodno vrijeme u kontekstu je promjena radnih aktivnosti.
“Učenici imaju malo obrazovnih aktivnosti, malo organiziranog slobodnog vremena, tako da za djecu ovaj obrazovni rad nije opterećujući, kao što bi bio da traje cijelo jutro. Pruža se i velika mogućnost terenske nastave, povezivanje sa zajednicom, uključivanje u projekte. U suradnji su dva učitelja koji dijele zaduženja, planiraju, dogovaraju aktivnosti, a svaki od njih pola dana boravi s učenicima. To je dobro jer učenik ima dvije učiteljice s različitim pristupom radu, različite modele. To je tematski integrirano poučavanje, i bilo bi dobro da se uzme u obzir kod planiranja modela cjelodnevne škole”, smatra Pejić Papak.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare