Epohalni iskorak - tim je riječima ministar Marin Piletić kod usvajanja opisao nove zakone iz resora socijalne skrbi. No unatoč brojnim pravima i socijalnim uslugama upisanim u te zakone, u praksi prečesto ona ostaju mrtva slova na papiru.
Obitelji u kojima žive djeca s teškoćama i osobe s invaliditetom ostaju jednako same sa svojim problemima kao i prije epohalnih iskoraka. Posebno ako se njihove teškoće – ne uklapaju u obrazac i posebno kada djeca postanu punoljetna. Priču jedne takve obitelji donosi iz Rijeke Nataša Božić.
Upoznajte Franca Stjepanovića. Godina – 18. Dijagnoza – gotovo jednako toliko. I jedna velika želja.
“Volio bih ići u srednju školu! Teta Nataša, volio bih ići u srednju školu…”, uzbuđen je Franco.
Francove dijagnoze ne uklapaju se u obrasce
Franco je uspio završiti osnovnu školu – no otad, zbog liječenja u bolnicama u Hrvatskoj i u Njemačkoj – Franco vrijeme provodi s mamom. I to 24 sata dnevno, 365 dana godišnje – naporno je i nestimulativno pa Franco ide u regresiju.
Pametan, pričljiv, zainteresiran – ovaj mladić treba mamu, ali i društvo vršnjaka, terapije, rehabilitaciju – napredak i neku perspektivu. No u Rijeci i okolici nema ustanove u kojoj bi to mogao dobiti.
“Zato što nema mentalni zaostatak u papirima, nema autizam i nema Downov sindrom – on se ne uklapa u obrazac. Moje mišljenje je zato što je Franco zahtjevno dijete, Francom se ne možete ne baviti”, kaže Nikolina Plejić, Francova majka.
Najnovije razočaranje za mamu Nikolinu i Franca je postupak Centra za rehabilitaciju Rijeka gdje je trebao ići u poludnevni boravak. Komisija iz Centra je bila u obitelji.
Odbio ga Centar za rehabilitaciju u Rijeci
“Oni su rekli da je Franco krasan dječak i da ga vide u Centru. Obećali su da će se tamo svašta događati, šalili se da tamo ima zgodnih cura, da će ići u zoološki vrt u Ljubljanu, da dolaze Šajeta, Damir Urban, da se tamo svira, da imaju rehabilitatora – izgledalo je kao dobra perspektiva, Franko se jako veselio”, prisjeća se Francova majka.
No onda hladan tuš – odbijenica. Centar za rehabilitaciju Rijeka tada je napisao:
Tražili smo načine i nastojali pronaći adekvatno rješenje za korisnika, te smo Franca uzeli i na probni prijem-opservaciju kako bismo ispitali postoji li ikakva mogućnost prilagodbe korisnika na našu Ustanovu, ali i prilagodbu njega i ostalih korisnika s intelektualnim teškoćama i autizmom, što su naše primarne dijagnoze za prijam.
Centar za rehabilitaciju Rijeka trenutno ima 256 korisnika s prethodno navedenim teškoćama, od čega je 136 korisnika na poludnevnom boravku te su u terapijskim grupama i naši korisnici iz Organiziranog stanovanja (njih 48).
Nažalost, kroz period opservacije u kojem je tim stručnjaka CZRR individualno radio s Francom, pritom ostavljajući bez potrebne i adekvatne usluge sve ostale korisnike, uočene su teškoće za koje Centar nije u mogućnosti pružiti adekvatnu skrb, te neophodna potreba za individualnim radom s korisnikom, o čemu postoji opsežna opservacijska dokumentacija.
Franco kuca na nova vrata i – ne odustaje
Ni prvo ni zadnje razočaranje u životu ovog mladog čovjeka i ove majke. Srećom, tu je Sanjin – čovjek koji im je ušao u život, kao partner i Francov asistent. No, Franco treba svoje vršnjake, znanje, budućnost. Pa obitelj sada kuca na nova vrata – ona Ekonomske škole u Rijeci.
“Moja opcija je bila da ga upišem u srednju školu. Ona slovi za jednu od boljih škola koja ima senzibilitet za djecu s teškoćama. Ima posebno odjeljenje.
Da li će to biti pravo rješenje za njega vrijeme će pokazati, puno sam se puta opekla, ja ću dati sve šanse.”
Nego što nego sve šanse, Franco ih zaslužuje i to ne samo od svoje majke nego i od grada i države u kojoj živi. Na tu šansu ima ustavno pravo.
I mi, Franco, i mi! Držimo ti palčeve da najesen sjedneš u školske klupe!
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!