Hrvatski narod junačke Cetinske krajine porazio je godine 1715. osmanlijsku vojsku, koja je u osvajačkom pohodu pokušala osvojiti Sinjsku tvrđavu, značajno uporište koje Turskom Imperiju osigurava nesmetan prolaz u srce Europe.
Neposredno nakon veličanstvene i slavne pobjede, a potpuno svjestan njezine povijesne veličine, narod Cetinske krajine osnovao je vitešku igru Sinjsku alku kao vječitu uspomenu na junaštvo pradjedova, ali i kao poticaj naraštajima da čuvaju kako ratoborni duh branitelja protiv neprijatelja, tako i natjecanja u plemenitosti, poštenju i radu. Igra je to koja se tijekom višestoljetne tradicije utkala u narod, postala njegov nepobitni činitelj, nositelj narodnog ponosa, nadahnuće i izvorište stvaralaštva u pričama i pjesmama, slikama, skulpturama i skladbama.
U znak priznanja za poticanje domoljublja i očuvanje povijesnih, kulturnih, etnografskih i drugih vrijednosti, Sinjska alka je po međunarodnim mjerilima proglašena pokretnim spomenikom kulture najviše kategorije godine 1979., navodi se na stranici Alka.hr.
Što je Alka?
Alka je viteško natjecanje alkara u kojem alkari jašući na konjima gađaju kopljem alku. Alka se održava jedanput godišnje, u nedjelju prve trećine kolovoza, tako da se i Bara i Čoja održe u istom mjesecu.
Alka se održava samo u Sinju i samo na stazi zvanoj Alkarsko trkalište, gdje se priređuje sve od svog osnutka. Alkarsko trkalište počinje od Biljega, na raskrižju s cestom Split – Vrlika kod Velikog mosta na Gorućici, a završava podno Petrovca.
Alkarski kolut
Alkarski je kolut od kovanog željeza, napravljen od dva obruča sa zajedničkim središtem. Mjereći njihovu unutrašnju stranu veći obruč ima promjer od 131,7 mm, a manji 35,1 mm. Obruči su međusobno povezani trima kracima koji idu od jednog obruča prema drugom i dijele prostor između obruča na tri jednaka dijela. Obruči i krakovi debeli su 6,6 mm i imaju oštar rub s one strane s koje se kopljem gađa u alku. Petlja za vješanje alke nalazi se na polovici jednog od tri jednaka luka većeg kruga alke.
Alkarsko koplje
Alkarsko koplje je od drveta. Dugačko je 290 do 300 centimetara, promjer 32,9 milimetara, a na njegovu vrhu je željezni šiljak dug 30 centimetara. Nešto ispod polovice dužine koplja nalazi se jabuka, nepomičan drveni obruč koji štiti ruku od udarca alke. Na dnu koplja nalazi se bat, zadebljanje u koje se stavlja olovo zbog uravnoteženosti koplja prilikom gađanja.
Koplje je obojeno sivom bojom.
Alkarska povorka
Alkarska povorka sastoji se od vojvode, čete alkara, čete momaka i pratnje. Alkarska četa sastoji se od alkara natjecatelja sa zapovjednikom alajčaušom. Četu momaka sačinjavaju alkarski momci na čelu s arambašom.
Pratnja se sastoji od:
- Alkara koji ne sudjeluju u natjecanju i to: barjaktara, njegovih dvojice do šestorice pratilaca i vojvodina ađutanta,
- Dvaju momaka koji vode konja Edeka, jednog momka štitonoše i dvaju buzdovandžija,
- Trojice bubnjara
Svi alkari jašu na konjima, a momci i ostali dio pratnje idu pješice. Namještač alke, njegov pomoćnik, trubač i pucač mačkula sastavni su dio Alke, ali ne sudjeluju u povorci.
Na čelu su momci u dvoredu, između prve dvojice momaka ide arambaša, a na kraju između dvojice zadnjih momaka ide zamjenik arambaše. Slijede trojica bubnjara,
zatim slijedi barjaktar koji u ruci nosi barjak Društva u pratnji dvojice do šestorice pratilaca sa isukanim sabljama, svi na konjima, štitonoša, držeći štit uspravno na prsima, između dvojice buzdovandžija, slijede dva momka koji vode konja Edeka, držeći ga svaki sa strane za uzdu, vojvodin ađutant na konju s isukanom sabljom, vojvoda na konju, ostali alkari na konjima u dva reda držeći koplje uspravno u desnoj ruci, zadnji na konju jaše alajčauš držeći koplje uspravno u desnoj ruci.
Alkarsko trkalište
AlkaA se održava samo u Sinju i samo na stazi zvanoj Alkarsko trkalište, koja se nalazi na staroj cesti Sinj – Split, na prostoru od Velikog mosta (preko Gorućice), odnosno od spomenika alkaru, prema staroj funtani (česmi) – Petrovcu, kako bijaše izabrano još prilikom osnutka Alke.
Dužina trkališta, na dijelu odakle alkar otpočinje trku i gdje završava, iznosi oko 300 m. Širina trkališta je najmanje 5 m. S obje strane trkališta nalazi se čvrsta ograda visine oko 1 m, a iza ograde su tribine (palke) za gledatelje.
Viteško alkarsko društvo
Tko može biti član?
Svi punoljetni žitelji rođeni u Cetinskoj krajini koji osjećaju ljubav i privrženost prema domovini i užem zavičaju, koji uživaju društveni ugled u narodu, a voljni su promicati ciljeve Društva mogu postati članovima Viteškoga alkarskog društva.
Cetinski kraj, kao stari alkarski kraj, obuhvaća područje ograničeno selima: Zelovo, Potravlje, Maljkovo, Laktac, Bitelić, Bajagić, Gljev, Korita, Otok, Voštane, Kamensko, Tijarica, Budimiri, Nova sela, Bisko, Ercegovci, Dicmo, Osoje, Sušci, Lučane i Zelovo.
Alkarsko natjecanje
Početak i tijek natjecanja
Kad je sve spremno za natjecanje, alajčauš dolazi pred alkarskog vojvodu i obraća mu se riječima: “Vojvodo, sve je spremno za početak prve trke (redni broj) Alke, očekujem tvoju zapovid!”, na što vojvoda naređuje: “Neka otpočne prva trka”.
Primivši naredbu alajčauš odgovara: “Na zapovid, vojvodo”, istodobno pozdravljajući vojvodu koji mu otpozdravlja.
Poslije toga alajčauš rukovodi natjecanjem; nadzire je li pravilno zategnut konopac; je li namještač propisno namjestio alku. Kad se uvjeri da su ispunjeni uvjeti za trku svakog alkara ponaosob, naređuje trubaču da odsvira poziv za trku. Pred kraj trke alajčauš odlazi na početak trkališta, a njegovu ulogu preuzima zamjenik.
Ako alkar protrči, pogodi i odnese alku, vraća se pred alkarsku ložu pokazati sucima u što je pogodio. Zatim spušta alku s koplja, pozdravlja, a koplje odbacuje svom momku i tada obojica odlaze u gornji dio trkališta. Alkar koji ne odnese alku ne vraća se.
U čast pogotka u sridu oglašava se glazba i mačkule s Grada. Poslije toga na isti način protrče svi alkari. Poslije završetka prve trke četa momaka i četa alkara u povorci odlaze na početak trkališta, gdje alkari ostaju, a momci se vraćaju na svoja mjesta. Ovo se ponavlja i nakon završetka druge trke.
U drugoj i trećoj trci natjecanje se provodi kao u prvoj. Usljed mogućih nezgoda ili nepogoda vojvoda može skratiti kretanje povorke.
Punti i pogoci
Alkaru koji pogodi u jedan od četiri razdjela na alci i kojem pritom alka ostane na koplju punti se računaju ovako:
- pogodak u sridu ili u mali obruč donosi tri punta
- pogodak u gornji razdjel koji se nalazi u okomici sride donosi dva punta
- pogodak u ostala dva razdjela, koji se nalaze pobočno od okomice sride donosi po jedan punat.
Ako alkar pogodi i odbaci alku, a zatim u zraku pogodi u bilo koji od razdjela i alka mu ostane na koplju, tada mu se na broj punata dobivenih pogotkom dodaju još tri dopunska punta.
Proglašenje slavodobitnika
Na kraju natjecanja vojvodin ađutant izvješćuje vojvodu koji alkar ima najviše punata.
Vojvoda mu naređuje da ga dovede.
Kad ađutant doprati alkara pred vojvodinu ložu, vojvoda ga proglašava slavodobitnikom, a na koplje mu postavlja hrvatsku trobojnicu – plamenac. Taj svečani čin popraćen je pucnjima mačkula s bedema starog Grada. Kao trajan poklon slavodobitniku pripada i zlatna alka, a njegovu momku srebrna. Slavodobitnikovo i ime njegova momka upisuje se u svečane spise potomstvu na znanje.
Poslije proglašenja slavodobitnika svi sudionici alkarske povorke istim putem kao i pri nastupanju, napuštaju trkalište i prolaze preko glavnog trga, prate najprije vojvodu do Alkarskih dvora, zatim slavodobitnika i alajčauša, a potom se razilaze.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare