Subotnje uhićenje poznatog srbijanskog redatelja i učitelja glume Miroslava Mike Aleksića, kojeg je u šokantnoj ispovijesti za seksualno uznemiravanje optužila glumica Milena Radulović, izazvalo je pravu lavinu.

Na račun Aleksića stigle su optužbe još nekoliko djevojaka, a u međuvremenu je na Facebooku pokrenuta stranica “Nisam tražila”, u kojoj glumice iz Hrvatske i ostatka regije ostavljaju svoja mučna svjedočanstva na ovu temu.

Gnjusni komentari redatelja

“Jedan hrvatski filmski redatelj mi je u kafiću za sankom govorio gnjusne stvari poput: “A kako bi bilo da sad ti meni popušiš?” ili “Hajd da se kresnemo u wc-u” sve to nasrćući na mene i plazeći ispred mene u mom najintimnijem prostoru.Nakon što sam mu rekla da je dosadan, odvratan i da me ne zanima, dao si je za pravo da me slijedi van kada sam otisla udahnuti zraka. I na ulazu u kafić u jednom međuprostoru se pribio na mene i bukvalno mi uvalio svoj jezik u usta, nakon čega sam bila primorana da ga odgurnem od sebe. Glumica sam i zbog ovakvih ljudi i događaja sve više mi se gadi moj posao“, piše o svojem iskustvu jedna hrvatska glumica.

Omiljeni glumac iz dječjih predstava

Druga je mučno iskustvo doživjela još kao maloljetnica. Priča kako se sve dogodilo kad je imala 14 godina i igrala manju ulogu u matičnom kazalištu njenog oca.

“Na dan premijere, točnije sat vremena prije premijere, glavni glumac (oko 60-ak godina, igra uglavnom u dječjim predstavama), inače vrlo cijenjen među publikom, prišao mi je u garderobi dok sam se presvlačila. Garderobe su tada bile odijeljene samo zavjesama, ja sam bila u donjem rublju, navlačila sam hulahopke, sjedila sam na sjedalici. On me počeo dirati po ramenima, bilo mi je neugodno i stisnula sam se, onda je kao ovlaš prešao preko mojih grudi dok mu nije ruka završila u mojim gaćicama. Odgurnula sam ga nogom na što je on odgovorio “Ne daš se, je li?”. Brzo sam navukla haljinu i otrčala u šminkeraj gdje sam čekajući svoj red samo buljila u sebe u ogledalu, dok me jedna glumica nije pitala jesam dobro, u tom trenutku sam se raspala i počela panično plakati”, navodi ova žena, dodajući da je glumici ispričala sve što se dogodilo.

Njen odgovor ju je šokirao.

“Ona mi je na to rekla da je on vjerojatno mislio da sam ja sad kao dio ansambla, a tamo se svi međusobno tako pipkaju pa je valjda mislio da može i mene. Time me vjerojatno pokušala utješiti. Odigrala sam predstavu kao da se ništa nije dogodilo, gledala ga u oči na sceni, ponosna na sebe što sam tako izdržljiva. Nakon premijere sam se napila pa sam nekom starijem muškarcu, suprugu jedne od glumica, ispričala što mi se dogodilo (ne znam zašto sam njemu to išla govoriti, valjda sam tražila podršku i zaštitu od nekoga tko je isto stariji muškarac) on mi je rekao da bi mi i on rado stavio ruku u gaćice ali se suzdržava. Tek dvije godine kasnije sam rekla svojim roditeljima što se dogodilo i to u afektu u nekoj svađi, možda bi rekla i ranije ali sam htjela zaštiti svog oca od toga. Taj čovjek, koliko ja znam, nije sankcioniran na svom radnom mjestu, nastavio je igrati u dječjim predstavama. Kasnije smo obnavljali ovu predstavu i tužno je što sam ja zapravo cijelo vrijeme htjela njegovu pažnju i očito razvila neki blagi stockholmski sindrom, sjela sam s njim u kafić i on mi je dao sto kuna. Bezuspješno sam ih pokušala odbiti, pa mi je tih sto kuna gorilo u džepu sve dok ih nisam dala nekome. ne sjećam se više, mami ili prijateljima.

‘Pljeskao’ me po stražnjici

Također, taj me čovjek zna od kad sam se rodila. Mislim da je to sve skupa dosta utjecalo na moje nepoštovanje prema samoj sebi kroz seksualno sazrijevanje. Uvijek sam pričala o tome i mislim da me to održalo relativno stabilnom, s vremenom sam naučila poštivati sebe i sve manje dozvoljavam muškarcima da se odnose kao govna prema meni. Ali sam shvatila da mi s godinama samo raste agresija”, navodi.

“Profesor na Akademiji mi je stalno govorio da sam debela i kako bi potkrijepio tu tvrdnju, pljeskao me dlanom po stražnjici. Govorio je pred cijelom klasom “da sa mnom ovako debelom nijedan redatelj neće htjeti raditi i da sam dobra samo za scene pod plahtom.” – drugo je svjedočanstvo.

“Glumica sam već dugo. Mnogi su muškarci o mene “brisali ruke” početkom moje karijere: ruka oko ramena, tapšanja po leđima, pozivi na piće, štipkanja, prostote, nabijanje kompleksa manje vrijednosti, vrijeđanja i fizičke grubosti na sceni… No, ono čega se posebno užasavam su uspomene na mog razrednika u osnovnoj školi. Početkom 5. razreda imala sam 10 (!!!) godina i vrlo brzo me počeo pozivati u kabinet i gurati mi ruku među noge. Iako sam bila super odlična učenica, uspio me uvjeriti da sam za njegov predmet totalna truba, tako da mi je morao, navodno, “poklanjati” ocjene iz testova, a ja sam to plaćala dopuštajući mu da mi zavlači ruku pod suknjicu. To je trajalo do kraja 8. razreda. Nikad to nikome nisam rekla. Kasnije je poginuo u saobraćajki.” – napisala je svoje iskustvo njena kolegica.

‘Zabetonirala si karijeru’

“Redatelj mi je otvoreno rekao da ću dobiti ulogu, ali samo ako ja isto tako učinim nešto lijepo za njega. Dok je to govorio, stavio mi je ruku na bedro, a kad sam je sklonila i otvoreno rekla da ne mislim spavati s njim za ulogu, rekao je da sam si upravo zabetonirala karijeru u cijeloj regiji.” – piše u još jednom svjedočanstvu iz Hrvatske.

Svoja iskustva odlučile su javno podijeliti i glumice iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i drugih zemalja regije, ali sve su brojnije i priče onih žena koje nemaju vezu s glumom i kazalištem, već su seksualno uznemiravanje doživjele u školama, na fakultetima ili na drugim mjestima. Nije stoga nimalo pretjerano reći kako potresna kompilacija upisa na Facebook stranici “Nisam tražila” lagano prerasta u domaću verziju pokreta #MeToo.

“Na samom početku književne karijere imala sam jednu pjesmu koju sam htjela uglazbiti. Preko prijatelja sam dogovorila sastanak s jednim splitskim glazbenikom. Zanimalo me što on misli, je li pjesma uopće uglazbljiva i dobra kako su mi svi govorili. Našli smo se na kavi u gradu. Pročitavši moju pjesmu rekao je:”Odličan je to tekst, zaista. Ali ja ti ovako dobrih pjesama dobijem na stotine tako da… Ne znam baš… Možda ti i mogu pomoć da se to uglazbi, ako ti malo pomogneš meni”. Ja sam ga blentavo pitala kako mu mogu pomoći. Stvarno mi nije bilo ni na kraj pameti da bi tu moglo biti išta neugodno ili pogrešno. Kad je malo “pojasnio” brzo sam ustala i otišla osjećajući sram i gađenje. Do tog trenutka tog glazbenika sam jako cijenila i doživljavala kao dobrog čovjeka i odličnog umjetnika. Poznavala sam i njegovu ženu. Nikad više nisam ponudila pjesme nijednom muškarcu glazbeniku.”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.