Vojni analitičar portala Obris.org Igor Tabak komentirao je u Novom danu situaciju s ponudom za kupnju okolopnih vozila Bradley koju Hrvatska ima od strane SAD-a.
“Nema tu previše novoga, razgovori o tome poslu traju već neko vrijeme. Hrvatskoj je 27.11. došla konačna ponuda i ona je na razmatranju u ministarstvu. Očito je na sastanku našem ministra obrane s delegacijom američkog veleposlanstva bilo riječi i o tom poslu. Rečeno je da Hrvatska o tim vozilima razmišlja već nekoliko godina. Rok za odluku je, sad je jasno rečeno s američke strane, do kraja siječnja iduće godine. To je osnovna stvar. Jasno da je Hrvatska preuzela neke obveze prema NATO-u i da nam treba dodatna oprema”, govori Tabak dodajući da je u pitanju situacija u kojoj “Amerikanci ponavljaju rok, poručuju da ovo nije nešto što traje bez kraja, a Hrvatska se koleba”.
“Hrvatska već ima oklopna vozila na gusjenicama u koja nije pretjerano ulagala”, govori Tabak.
vezane vijesti
“Tek zadnih mjeseci počinje se pričati da se radi analiza američke ponude. Prillično je nejasno koliko je to prioritet i vidljivo je da se RH čas želi, čas ne želi obvezati, čas prihvaća NATO standarde, čas nam nije jasno kako ih nismo ispunili. Tu nema problema s američkom stranom, to su hrvatski problemi na djelu”, govori.
O tome zašto je ova tema toliko važna predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću kaže: “Nije sporno, ta nabava je već neko vrijeme u ustima mnogih političara, bila je uvrštena i u proračun, ali su novci za 2022. maknuti iz proračuna. Predsjednika je posebno smetalo je činjica da su SAD naš najvažniji strateški partner. Dok ministar to ponavlja kao frazu, Milanović je istaknuo da se s takvim parterom ne može igrati. Mi od njih dobivamo stalno neke ponude za suradnju, opremu i onda odabiremo nekog drugog. To može jednom, ali teško je svaki put davati košarkicu najvažnijem strateškom partneru.”
O tome postoji li alternativa kupnji Bradleya kaže: “Postoji više opcija, ali većina toga što se gleda su nova vozila i naravno da su i cijene odgovarajuće različite. Nije ni čudo da se o ovome s američkom stranom govori kao o financijskoj injekciji koja će nam pomoći da izađemo na kraj. Do prije koji dan se pričalo o 25 milijuna dolara, a sad su ti novci povećani na 40 milijuna dolara. Za neko moderniziranje tih vozila, to bi bio veliki posao. Amerikanci spominju da bi ga se radilo u Đuri Đakoviću. Tu ima dosta za promisliti i u trenutku kad je Hrvatska ušla u kuponju borbenih aviona, teško je preuzeti opet bez problema milijardu kuna tešku obvezu s Bradleyima. Cijela ta dilema nije slučajno na stolu, i nije slučajno da se RH sama dovela u to da smo tražili, prihvatili razgovor, odabrali fond vozila i sad odjednom se čeka do kranjeg roka i priča o vlastitim analizama koje ako budu pozitivne onda možda nešto bude. Ta nesigrunost je predomišljanje je najveći uzrok nedoumica.”
Na pitanje što će biti sa strateškim partnerstvom ako Hrvatska ne kupi Bradleye kaže: “Američki dokument ističe da je ova ponuda već duže na stolu i da se ne može produžiti nakon siječnja sljedeće godine. To je deadline koji tjera na odluku i to je ono što je postavljano pred javnost. Američki i hrvatski odnosi nisu od jučer, imaju dubinu, ali činjenica je da odbijanje raznih ponuda po redu nije najbolji signal za slati partnerima. Hrvatska je počela smanjivati i svoje djelovanje u misijama, otišli smo iz Afganistana prvi. Treba odvagnuti sve te stvari u odnosu prema službenom Washingtonu i treba znati da treba dvoje za ples. To je ono što Milanovića posebno brine, dok Vlada ima dojam da je to zadana, fiksna stvar, koja će ići sama o sebe pa se ne treba previše baviti tim partnerstvom.”
Odnos Rusije i Ukrajine
Govoreći o odnosima Rusije i Ukrajine, Tabak je usporedio odnos tih zemalja s onim što se događalo u našoj, ne tako davnoj, povijesti.
“Ruska federacija nije Srbija, to je vojna sila u usponu koja je reformirala vojsku i njima nije strana intervencija u inozemstvu. Ovo pitanje Ukrajine, Krima, ratišta oko dvije pobunjene pokrajine, to je krizno žarište koje traje i koje se nije riješilo. To je veliki problem i naravno da su iskustva mirne reintegracije korisnija nego spominjanje Oluje kao vojnog rješenja. Partnerstvo Moksve i Minska diže kosu na glavi i nije čudo da je NATO izašao s tim snimakama gomilanja vojnika na granici”, govori.
“Moskva je i silila telefonske razgovore s američkim predsjednikom, očito se pokušava postići neke vanjskopolitičke cijeva. Puno je vojske i tehnike u pitanju, ali ne mislim da je to dovoljno za izaći na kraj s državom kakva je Ukrajina. Teško je očekivati da je samo šaptom pala, a Moskvi ne bi odrovaralo ni ono što je Biden rekao, da bi agresija otvorila jačanje NATO snaga”, zakljčuje Tabak.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
“
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!