Bez kvalitetne planinarske infrastrukture planinarskih puteva, kuća i skloništa veliki dio ljepota naše zemlje širokoj javnosti ne bi bio niti poznat niti dostupan.
Sretna je okolnost da se provedba projekta SOPI (Sigurne obnove planinarske infrastrukture) poklopila s velikom obljetnicom 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj.
Projekt SOPI, suradnja Hrvatskog planinarskog saveza i Ministarstva turizma i sporta najveće je ulaganje u planinarsku infrastrukturu u posljednjih nekoliko desetljeća, piše HRT.
“Projekt sigurne i održive planinarske infrastrukture za cilj ima uređenje planinarske infrastrukture u Hrvatskoj, a usmjeren je na obnovu i rekonstrukciju planinarskih domova, kuća i skloništa i planinarskih putova. U Hrvatskoj danas imamo oko 6000 kilometara planinarskih putova i 160 planinarskih domova, kuća i skloništa. Upravo kroz ovaj projekt, uz potopru Ministarstva turizma i sporta, Hrvatski planinarski savez ulaže u te planinarske objekte s ciljem da oni pružaju sigurnost i udobnost svima onima koji dolaze u planine”, objašnjava Alan Čaplar, glavni tajnik HPS-a.
Korisnici tih tragova civilizacije u prirodnim bespućima nisu isključivo planinari, riječ je o koristi za opće dobro:
“Postoji stalan rast članstva i rast novoosnovanih planinarskih društava jer sad nas ima udruženih u naš savez preko 330 planinarskih društava, klubova, a individualnog članstva je preko 40 tisuća. Procjenjujemo da barem još dvostruko više ljudi nego što je kod nas registrirano planinari”, ističe Darko Berljak, predsjednik HPS-a.
“Priroda je uvijek jedan od najvećih motiva dolaska odnosno preko 60% turista izjavljuje da u Hrvatsku dolaze radi njezinih prirodnih ljepota. Želim stvarno infrastrukturu obnoviti i staviti u funkciju turizma, da u konačnici i naši građani, ali i turisti mogu u tomu uživati”, kaže Slavko Štefić iz Ministarstva turizma i sporta.
Iako je na rubu goranskog naselja, uloga planinarskog doma u Tuku više se prepoznaje u zimskim mjesecima kada postaje polazišna točka za većinu planinarskih ruta u Gorskom Kotaru.
“Dom nudi smještaj planinarima, noćište i polaznu točku na Samarske, Bijele stijene, na Bjelolasicu, na Čelembašu, na Maj. Kad je loše vrijeme, kad je zima i snijeg dođu tu na okrepu, dođu se skloniti od kiše, snijega”, napominje voditeljica planinarskog doma Tuk Nikolina Horjak Vilić.
Financijska potpora u sklopu projekta SOPI cijelu je obitelj potaknula na ostanak u Tuku:
“Ova podrška koju smo dobili nam puno znači, da nismo sami u ovoj priči… Ključno je bilo kroz taj program što su se napravili sanitarni čvorovi. To je bila prevelika investicija za nas, i prozori, što isto puno znači za zimsku sezonu za izolaciju i očuvanje energije”, dodaje Nikolina.
Naglasak projekta ipak je bio na planinarskim kućama i skloništima – udaljenim objektima do kojih je teško pristupiti:
“Mi njima nabavljamo materijal alat i pribor te omogućavamo da ti planinarski objekti budu uređeni uz dobrovoljni rad volonterskih snaga, a to je sve potrebno za saniranje krovova, prozora, sanitarnih prostorija i sve što je nužno da bi taj objekt bio siguran za prenoćište, odnosno boravak u njima”, upozorava Mladen Vrabec, stručni tajnik za planinarsku infrastrukturu i provedbu projekta.
Upravo sve to ima takozvano “Orlovo gnijezdo”, obnovljeno Ratkovo sklonište na Samarskim stijenama do kojeg iz doma na Tuku ima oko 2 sata hoda.
” Ovo mi je sklonište jedno od najdražih skloništa jer je u rupi u jednoj stijeni i normalno kad ideš po stijenama, a ima jako puno tih putova, onda ti ovo dobro dođe kao zaklon. Unutra je gitara. Tako da je ovo baš kao “Orlovo gnijezdo” u stijeni. Unutra je čisto i suho tako da mislim za sada se dobro održava”, komentira planinar Boris Roce iz Rijeke.
U ovakvim planinarskim skloništima komfor nije imperativ:
“Bitno je da su stalno otvorena, da postoji peč, da se može preko panela napuniti mobitel, a sve ostalo planinari donesu sa sobom. Ta planinarska skloništa imaju funkciju osim da veću turu na mjestima gdje se puno hoda, da se u njega sklanjaju ljudi i zbog noći i zbog lošeg vremena, a u zimskim uvjetima ono vam omogućava da se tamo zagrijete, zaštitite i nemaju neki veliki standard, ali imaju onu osnovnu funkciju da nas sačuvaju od tih vremenskih nepogoda i da možemo sigurno nastaviti ture u planinama”, objašnjava Darko Berljak.
Malo veći komfor pružaju planinarska kuća i planinarsko sklonište na Bijelim stijenama. U sklopu projekta obnove ovamo je po strmom usponu na ramenima dopremljeno više od 12 tona materijala i opreme.
“Tu je Planinaska kuća “Dragutin Hirtz” na Bijelim stijenama, a malo dalje se nalazi planinasko sklonište “Miroslav Hirtz”. Sad obnavljamo prozore, mijenjamo sustav kompostnog WC-a, postavili smo nove klupe… To je planinarska kuća i otvorena je u pravilu od sredine svibnja do sredine listopada. Sklonište je otvoreno stalno, cijele godine, 0-24 i svaki planinar izletnik koji se tu zatekne može ući u njega i prenoćiti za sve ljude je otvoreno stalno”, ističe Vjekoslav Habulinec, predsjednik PD-a Kapela, Zagreb.
Izgrađeno je na mjestu staroga prema suvremenim standardima dojmljive ljepote. Najveće je to planinarsko sklonište u Hrvatskoj. U sklopu projekta nastalo je prema ideji arhitekta koji je, među ostalim, osmislio i izgradio gotovo svemirsko jaje navrh Učke:
“Kao arhitekt imaš odgovornost da napraviš nešto najbolje što možeš, znači da se na neki način nadovežeš na to savršenstvo prostora, da ga ne oskvrneš, da ga ne unerediš, nego da ga nadogradiš. Koliko god apstraktno ovo izgledalo, nije toliko jer zapravo mi stojimo u ornitološki bogatom prostoru i zapravo priča o tom gnijezdu i jednom jaju kao parafraza te ornitološke teme je jednostavno povela do ovoga rješenja”, kaže arhitekt Ivan Juretić.
Na većini lokacija na kojima su skloništa najveći je problem zahtjevan i mukotrpan transport opreme.
Neku su objekti toliko udaljeni od prometnica da je moguća dostava materijala za obnovu jedino helikopterom.
Mala kamena Rossijeva koliba nudi predah na Premužićevoj stazi podno Rožanskih kukova na putu od Zavižana prema Alanu. Sa svojih gotovo 100 godina žudi za obnovom.
“Imamo pukotine koje za lošeg vremena smrznu kad uđe voda pa se kamen odvaja od fuge. Helikopter nam je dostavio materijal u težini od tonu i više gdje praktički to ne bi mogli sami odraditi. Imamo pijesak, ljepilo, vapno, cementa, daske i ostali materijal”, kaže Darko Bradičić iz PD Gromovača, Otočac.
Na sreću i Rossijeva koliba i sve ostale planinarske kuće i skloništa uz Hrvatski planinarski savez za svoj 150 rođendan pronašli su i novog pokrovitelja – Ministarstvo turizma i sporta koje će uz volonterski rad brojnih planinara omogućiti da se vrijedno planinarsko nasljeđe i objekti sačuvaju i za buduće generacije, piše hrt.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!