U TNT rješenju o inkluziji i obrazovanja djece s teškoćama u razvoju, Mila Moralić je razgovarala s Lidijom Blažević iz udruge Sjena, Momirom Karinom iz Ministarstva obrazovanja, ravnateljicom Centra za odgoj i obrazovanje "Juraj Bonači", Snježanom Čotić i s psihologinjom Karlom Matić.
Blažević navodi da problemi inkluzije djece s teškoćama u razvoju u obrazovnom sustavu počinju na upisima u predškolski i školski sustav.
“Još uvijek dobivamo odgovore ‘nećemo ga’, ‘vodite ga tamo gdje mu je mjesto’. Nemamo podrške i tu odma kreću problemi. Ovisimo o volji pojedinca. Nema sankcija za ljude koji ne provode pravilnike, koji su isto loše pisani jer naši pravilnici i zakoni o predškolskom i školskom odgoju su pisani s ‘može se’, a da su pisani ‘mora se’ to bi bilo nešto što je i kažnjivo. Ovako vi ovisite o tome kako se neka osoba probudila – na lijevu ili desnu nogu.”
Blažević ima dvoje djece s poteškoćama i kad ih je upisivala u vrtić jedno je primljeno, a drugo odbijeno jer nisu imali specifične uvjete.
“Ja bih trebala u Zagreb voziti svoje dijete u vrtić jer u Svetoj Nedelji ne postoje uvjeti, gdje se individualizacije pišu da se one pokriju, a ne da se provode. Asistenti u nastavi se čekaju po mjesec, dva. To nije mjesto za moje dijete.”
Karin poručuje da Ministarstvo uvijek reagira prema prijavama roditelja i da je interes djeteta uvijek prije svega.
“Taj predškolski odgoj je na razini osnivača gdje. Ima toliko raznolikih mogućnosti, od kadrovskih, prostornih i svih ostalih, jednostavno ne uspijevaju naći rješenja i ovi odgovori koje je gospođa Blažević dobila su potpuno neadekvatni. Nije uloga jedinica lokalne samouprave reći da ne mogu nešto riješiti, nego da riješe taj problem.”
“Potporu ministarstva svakako imaju. Iznenađen sam kad se kaže da se pomoćnik u nastavi čeka mjesec dana – to se rješava u jednom danu. Mi kao ministarstvo financiramo pomoćnike u nastavi kroz udruge i sa sredstvima iz Europskog socijalnog fonda. Svi dobiju novac na vrijeme. Nema potrebe da se pomoćnik u nastavi čeka toliko.”
Karin kaže da postoje sankcije ukoliko se krše prava djeteta.
“Ukoliko se krše bilo koja prava djeteta, ministarstvo može poslati inspekciju koja će utvrditi činjenice i inspekcija predlaže sankcije.”
Blažević smatra da sustav ne funkcionira.
“Dok god mi iz udruge vodimo roditelje u ministarstvo da potraže tamo odgovore nakon eskalacija na terenu, u vrtićima ili školama, dok god imamo situacija kao u Križevcima u osnovnoj školi gdje će dijete tek sad u ponedjeljak 13.11. dobiti pomoćnika u nastavi. Do sada je bilo bez rješenja i bez pomoćnika u redovnoj školi, jer se škola izričito očitovala da ga ne žele…mislim da sustav ne funkcionira.”
Karin je upoznat sa slučajem i kaže da Koprivničko-križevačka županija na cijelom svom području nema poseban razredni odjel. Roditelji su se žalili ministarstvu i situacija je bila rješena kroz tjedan dana, poručuje Karin.
“Sad smo dali preporuku i županiji. Ne može se dogoditi da jedna županija kao osnivač uskrati pravo djeteta na oblik obrazovanja. Iz ove situacije izlazimo na način da se ministarstvo angažiralo s prijedlogom županiji da iznađe školu koja ima uvjete”, izjavio je Karin.
Alarmantno stanje u Centru za autizam Zagreb
“Moja rak rana je Centar za autizam Zagreb. Škola pogotovo, vrtić također, odrasli da ne govorim. Centar za autizam u Zagrebu je u kaosu. Djeca u školi borave u nehumanim i neadekvatnim uvjetima. Grad se već godinama nateže za nekakav projekt ‘Oporavec’ koji je već postao utopija. Ništa se ne poduzima po tom pitanju”, poručuje Blažević.
“Ljudi iz centra odlaze na bolja radna mjesta. Mislim da nikom nije u interesu nosit glavu u torbi hoće li se djetetu nešto dogoditi. Imaju tri njegovatelja na školu od 76 učenika. Ja ne znam kako oni to izvode. Mislim da ljudi koji rade u centru za autizam ili jako vole taj svoj posao i tu djecu ili su totalni mazohisti, jer to ljudski uvjeti nisu – niti za djecu niti za ljude koji tamo rade.”
Integracija za vrijeme i nakon školovanja
Ravnateljica Centra za odgoj i obrazovanje “Juraj Bonači”, Snježana Čotić kaže kako oni na inkluziji rade od najranije dobi.
“Nastojimo djecu u što ranijoj fazi pripremiti i intervjuirati za redovni sustav i redovnu školu. Naši stručnjaci vide koliko su oni sposobni za redovnu školu, a postoji mogućnost da dođu i kod nas. Mi ne možemo reći ne i ne želimo reći ne jer mi smo ta ustanova – moramo pružati kvalitetnu skrb djeci s intelektualnim poteškoćama.”
“Kod nas je centar jako dobro organiziran. Od rane razvojne dobi, programa osnovne i srednje škole. A brinemo za njih da ih integriramo i kasnije, nakon školovanja. Oni su aktivni i imaju život u zajednici. Uspijevamo ih čak i zaposliti. Potrebno je osvijestiti zajednicu da su oni dio nas, i da mogu, i da im treba dati šansu”, dodaje Čotić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!