Ivo Jelušić (SDP) bio je dugogodišnji suradnik Milana Bandića, neko vrijeme i zamjenik gradonačelnika. Ispričao je kako to da su se razišli i s čime se poklopilo to da su Bandića "preuzeli neki drugi ljudi, neki drugi interesi".
Jelušić se složio s time da je Bandić u 90-ima podigao na noge SDP u Zagrebu:
“Dobar dio toga je istina. Ja ga promatram u dvije dimenzije; jedna je kao čovjeka, druga je kao političara.
Jelušić je rekao da kod Bandića treba odijeliti ta dva dijela:
Odvajanje čovjeka od političara
“U političkom smislu, osobno ga dijelim u nekoliko faza. Poznavali smo se 30 godina. Skupa smo od 90-ih na ruševinama one stare partije počeli graditi SDP. To je (bio) jedan drugi Milan Bandić s kojim sam radio, a koji je puno učinio za SDP, pa i za grad Zagreb. Nažalost, stvari su se mijenjale. U jednoj fazi mi smo se razišli.”
“Kad su ga preuzeli neki drugi ljudi, neki drugi interesi, kad se sve više odvajao od socijaldemokracije, politički sam se s njim razišao, dao sam ostavku na mjesto zamjenika gradonačelnika, i to u času kad je on bio na vrhuncu političke moći, kad je neposredno bio izabran za gradonačelnika Zagreba i kada se išao kandidirati za predsjednika države”, pričao je dalje Jelušić.
“Ja znam da će sada krenuti niz kritika, opravdanih i neopravdanih, onih koji su ga i do sada kritizirali, pa imaju na to pravo, ali će me jako smetati da će ga i oni koji su ga do sada tapšali, krenuti kritizirati. To ću smatrati lešinarskim. Čovjeku treba reći kad je na vrhuncu moći tko je i kakav je, a ne kad ga više nema”, rekao je dalje.
“Mi smo zaista dobro radili i 90-ih smo dignuli SDP iz pepela. 1992. je naša vrijednost na tržištu, da tako kažem, bila samo pet posto. Za samo nekoliko godina mi smo postali vodeća stranka u Zagrebu i preuzeli smo odgovornost za upravljanje Zagrebom”, kazao je i objasnio kako je došlo do prijelomnog trenutka:
“Sve je krenulo, ako mogu tako reći, nizbrdo, onako kako nije trebalo, jednim događajem koji nije vezan za Milana Bnadića niti mene, nego za Ivicu Račana. Dok je Ivica Račan bio živ, a mogu to reći kao svjedok jednog vremena, da je u stranci manje više bilo dobro i ako je bilo problema, oni su se rješavali pravovremeno. Nije bilo ozbiljnijih grešaka. 2005. zajedno s Milanom Bandićem u dogovoru s Ivicom Račanom preuzimamo odgovornost za Zagreb. Ivica Račan mi je ponudio mjesto dogradonačelnika, pitao sam Račana tko će biti gradonačelnik, a on je rekao: ‘Da, vratit ćemo Milana ponovno.'”
“Rekao je, to će tako biti, ja ću s njim razgovarati, ne trebate vas dva niti razgovarati na tu temu”, opisao je atmosferu Jelušić.
“Dok god je Ivica bio živ, imao je određeni autoritet kod svih nas pa i kod pokojnog Milana Bandića. Problemi kreću kad se Račan razbolijeva, to je bilo 2006. Račan 2007. umire. Tada se jednostavno stvari duboko mijenjaju u SDP-u. Već tada, iaklo se to izvana nije vidjelo, Milan Bandić i neki ljudi oko njega kreću svojim putem”, kazao je Jelušić.
Slijedilo je doba Zorana Milanovića, za koje je Jelušić prvo ustvrdio:
“Ne bih rekao da je bio problem s Milanovićem.”
Objasnio je:
“Bandić je kao svi mi uvažavao Račana kao osnivača i lidera SDP-a, pa i kao starijeg od nas, dok se Milanović pojavio kao netko sa strane. Bandić ga je doživio kao nekoga tko mu nije ravan, kamoli da bude iznad njega i nikako ga nije mogao prihvatiti kao predsjednika. Komunikacija između njih nikada nije uspostavljena kako treba.”
“Milan Bandić kad se kandidirao za predsjednika države, on je još uvijek mahao iskaznicom SDP-a da ima iskaznicu broj 2, što naravno nije bilo točno. Stranka ga je isključila iz SDP-a. To je povijesna činjenica. Naravno da je tada bilo određenih napisa na račun Bandića, ali nije bilo niti jedne relevantne optužnice”, pričao je dalje Jelušić i dodao:
Bernardić išao razgovarati s Bandićem kad se odlučio kandidirati
“Bandić je 2008. biran u najviše vodstvo SDP-a. Ne opravdavam niti krivim Milanovića, nego naprosto stvari stavljam u kontekst u kojem su bile.”
Bandić je i nakon toga zadržao veliki utjecaj u SDP-u, primijetio je voditelj.
“To je točno”, potvrdio je Jelušić, “Mnoge je ljude vezao osobno za sebe, prijateljski”.
Rekao je da je bila riječ o ljudima koji su se poznavali još iz 1990-ih, iz drugačijih okolnosti:
“Ja sam htio i pokušao SDP vratiti izvornim vrijednostima, poštenju, odgovornosti, solidarnosti, neklijentelizmu, stručnosti itd. Nažalost, u unutarstranačkom nadmetanju nisam dobio bitku, dobio je Davor Bernardić i preuzeo je vođenje SDP-a, on i Gordan Maras preuzeli su vođenje zagrebačkog SDP-a, mogu sada reći, i onda sam to rekao, ne na dobar način. Dozvolili su da SDP bude onakav kakav je bio. Bio je loš. Rejting SDP-a je padao. Broj mandata je padao iz izbora u izbore.”
“Sada, novi ljudi na čelu s Joškom Klisovićem idu raditi novi posao. Dobro bi bilo da je bilo i prije”, kazao je Jelušić i za Bernardića primijetio:
“Davor Bernardić kad se išao kandidirati, prvo je išao razgovarati s Bandićem.”
Je li ga iznenadilo kad je Milanka Opačić odlučila postati “Bandićev žetončić”?
“Moram priznati da me je to jako iznenadilo. Jedina olakotna okolnosti je bila ta da su se poznavali iz 90-ih godina, kada je među tadašnjim SDP-ovcima vladalo iskreno prijateljstvo, jer smo tada iskreno kretali u borbu iz opozicije.”
Rekao i to da je Bandić doista posjedovao dvije ljudske vrline, “strašnu energiju, kao malo tko” i “strašnu socijalnu inteligenciju”.
Jelušić je konačno rekao i gdje je SDP sada, posebno u odnosu na Možemo!.
“Možemo! nije protivnik, nije neprijatelj SDP-a, nego prirodni saveznik. Da je bilo više mudrosti i pameti, manje uskogrudnosti kod gospodina Tomaševića, mi smo mogli i biti skupa. Imali smo anketu iz 11. mjeseca koja je govorila da zajednička lista dobiva 46 posto. Pa to je pobjeda u ruci!”, ustvrdio je i rekao da to, međutim, nipošto nije kraj:
“Bez obzira na tu grešku, idemo zajedno napraviti promjenu u Zagrebu, jer smo na istom tragu.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!