Ustavni sudac, Goran Selanec, gostovao je u Newsroomu te je govorio o načinu na koji funkcionira Ustavni sud i čime je zadovoljan, a čime ne.

“Ustavni sud je imao nekoliko odluka u kojima je ocjenjivao Zakon o policijskim ovlastima i zauzeli smo prilično jasne stavove. Nema tu neke velike demokracije, vlada načelo razmjernosti, je li neka ovlast razmjerna već na samom papiru, a onda i kada se koristi. Ne znam što bih točno mislio o tome da su ovlasti policije suviše demokratske i što uopće znači da je nešto suviše demokratsko”, rekao je.

Detaljnije o nedavnom slučaju premlaćivanja migranata na granici nije želio govoriti, kako kaže, suzdržat će se od konkretnih odgovora jer se radi o slučaju koji bi se mogao naći pred Ustavnim sudom.

“Ono što mogu reći, čisto da gledatelji znaju, s Ustavnog aspekta u kojem području mi postupamo, to je nehumano postupanje. Tu je izrazito važno načelno temeljite istrage i na temelju istrage poduzeti odgovarajuće mjere”, dodaje.

“Ustavni sud je već odlučivao u određenim predmetima o temama koje su, u najmanju ruku srodne, i to bi bilo u situacijama u kojima su ljudi tražili azil, je li im RH na odgovarajući način odgovorila na njihova traženja, koja oni vuku iz europskih zakonodavstava jer međunarodna zaštita je regulirana EU zakonodavstvom i tu država ima određene obaveze o tim ljudima i Ustavni sud već je u nekim predmetima odlučivao je li država ispoštovala te obaveze ili nije”, objasnio je.

“Mi kao suci nismo gluhi na ono što se događa izvan suda”

U nastavku je govorio o predsjedniku Ustavnog suda koji je danas izabran. Ponovno je to dr. Šeparović.

“Danas je bila sjednica Ustavnog suda, na kojoj je većinom glasova, ponovno izabran dr. Šeparović kao predsjednik Ustavnog suda na sljedeće četiri godine. Ustavni sud funkcionira tako da sam bira predsjednika i tako je bilo i danas, nije bilo problema, sve je bilo vrlo uljuđeno.

Većina glasova, znači većina glasova, sjednica ima svoj zapisnik koji se objavljuje na stranicama Ustavnog suda, za sve drugo treba konzultirati taj zapisnik i zbog kolegijalnosti neću komentirati detalje”, rekao je.

Govorio je, zatim, o funkcioniranju Ustavnog suda:

“Naša izdvojena mišljenja, moje i kolega koje se slažu, odnosno stajalište što se tiče samog suda, je da bi postupak i način na koji sud odlučuje i način na koji vodi sudski postupak trebao biti nešto otvoreniji, posebno otvoren prema javnosti i posebno otvoren, ne samo u sudjelovanju stranaka u nekom postupku nego i šire javnosti, odnosno da mogu biti prisutni kada sud raspravlja o nekim predmetima gdje nema zaštite identiteta. Ne vidim razloge zašto bi sjednice suda bile redovito zatvorene kao sada.

Argument klasični ide da je rasprava iskrenija, da suci mogu koristiti, ne samo argumente, nego i slobodniji način obraćanja jedni drugima, da ih nitko krivo ne interpretira jer se krivom interpretacijom stvara privid da sud funkcionira na način na koji ne bi trebao. To je moje shvaćanje tog argumenta zašto bi sud trebao ostati u svojim prostorijama”, kaže.

Rekao je da je iz njihovih izdvojenih mišljenja vidljivo da smatraju da bi bilo zdravije, transparentnije i otvorenije da se argumenti, naročito u postupcima gdje ne treba štititi privatnost samih stranaka, suoče javno i da se o tome raspravlja i u široj javnosti.

“Mi kao suci nismo gluhi na to što se događa izvan sud. Ne u smislu da slušamo tko bi što htio nego što govore stručnjaci, a može nas netko i naučiti nečemu kroz raspravu. Poanta rasprave upravo je u tome da rasvijetli neke aspekte koji bi bili malo pokriveni da rasprave nema”, veli.

“Znali smo koja je težina odgovornosti koju preuzimamo”

Jesu li suci onda u komotnijoj poziciji kada javnost nije uključena?

“Pa jesu li u komotnijoj poziciji to je stvarno pitanje empirije. Nije da te rasprave među nama nisu žustre i postoji argument s druge strane da bi možda ta žustrina bila blaža da je sud više otvoren javnosti jer bi se neki suci suzdržavali od oštrije kritike baš kako bi očuvali taj privid određene kolegijalnosti koji je nužan za zdravo funkcioniranje institucije kao što je Ustavni sud. Bilo bi im čak malo ugodnije. Poanta nije u tome kako je kome ugodnije. Kada smo imenovani znali smo točno koja je težina odgovornosti koju preuzimamo tako da ugoda ne bi trebala biti element. Ono što je stvarno bitno je da rasprava služi da se rasvijetle svi problemi, rješenja i argumenti koji mogu uvjeriti da sudac ili sutkinja prevagnu na jednu ili drugu stranu”, objašnjava.

Istaknuo je i kako se na Ustavnom sudu ne propušta niti jedan predmet te da su svi rješavani i bit će rješavani kao i dosad.

“Kada bi različiti suci obrađivali premete koji su srodni možda bi različiti suci imali drugačiji pristup i argumentaciju što bi rasvijetlilo određene aspekte koji inače ostaju po strani. S druge strane, s obzirom na to da ovdje nema druge strane, korektno je da predstavim i argument koji ide u korist drugoj strani, a to je da učinkovitost, ako se jedna osoba bavi nečime, stječe iskustvo i moći će lakše sagledati problem umjesto da svaki put novi sudac ili sutkinja ispočetka sagledavaju”, kaže.

Dodaje i kako je u nekim aspektima zadovoljan funkcioniranjem Ustavnog suda, ali u nekima i nije.

“Izdvojena mišljenja jednom kada su napisana, ona se odvajaju od nas i na raspolaganju su svima. Nije bitno što sam ja mislio kada sam ih pisao nego kako će ih ljudi tumačiti. Ono gdje Ustavni sud ima ogroman izazov je način na koji se percipira zadaća Ustavnog suda, odnosno u slučaju Ustavnih tužbi, kada građani dolaze pred Ustavni sud i tvrde da im je neko državno tijelo ograničilo njihovu temeljnu slobodu. U tom trenutku morate formirati pravni argument i trenutno u Hrvatskoj preko 90% onog što mi dobivamo kroz Ustavne tužbe ljudi se pritužuju na povredu članka 29. koji jamči pravično suđenje. Ljudi to shvaćaju da je svaka pogreška u suđenju automatski povreda ustava”, govori.

“Presuda Ustavnog suda podložna je različitim tumačenjima”

Rekao je i kako je Ustavni sud najviše ustavno pravno tijelo u Republici Hrvatskoj te kada donese odluku ona ima dalekosežne učinke.

“Stvari koje će za građane zvučati teoretski, ali kada mi odlučujemo o nekim pitanjima, odlučujemo kada dođu do razine koja bi mogla uzdrmati sustav. Onog trena kada odluka izađe van ona živi svoj život. Neću ja pet godina tumačiti što to što sam ja stavio na papir. Presuda Ustavnog suda je pravni akt koji uzrokuje pravne učinke i kao takav je podložan tumačenjima. Kao sa svakim tekstom, on se može drugačije tumačiti”, veli.

No što ako netko protumači to obrazloženje drugačije od onoga što se na Ustavnom sudu mislilo?

“Pitanje je koliko dobro Ustavni sud obrazlaže svoje odluke. Svaka odluka se sastoji od izreke, ali jednako važno tome je obrazloženje. Na tumačenja se može utjecati tako da će u sljedećem predmetu još čvršće zauzeti to stajalište i kroz sljedeću odluku poslati poruku koje je stajalište Ustavnog suda”, zaključuje.