Tisuće građana svake godine dolaze u Vukovar na tužnu obljetnicu. Tako će biti i ovog 18. studenog. Hodat će u koloni zajedno s Vukovarcima koji, nakon sto se svi raziđu, žive i rade u svom gradu i ostalih 364 dana u godini. Vedriju stranu priče života u Vukovaru, gradu heroju donosi Matea Klišanin.
Ono što je bio hobi, Maji i njezinom suprugu postao je posao. Prije tri godine pokrenuli su tvrtku koja se bavi 3D printanjem.
“Krenuli smo s idejom da ćemo raditi figurice za naše dječake, međutim dogodilo se nešto sasvim drugo. Od našeg hobija razvili smo jedan poseban brend i većinom radimo ukrase za torte i kolače jer smo prepoznali da tržište to traži i u biti dobro smo se postavili prema zahtjevima tržišta, radimo ih jako puno i u biti sve manje figurica, sve više topera za torte”, ispričala nam je Maja Grunvald Maksimović.
Rade, kažu, sve što im mašta može zamisliti. Od ukrasa za torte do dijelova za hladnjake, kuhinje, rezača za kolače, rezervne dijelove za traktore. Osim što se proizvodi prodaju po cijeloj Hrvatskoj, ova 3D uspješna poduzetnička priča pronašla je svoje mjesto i u drugim zemljama Europske unije. Sretni su što su posao i obiteljski život mogli spojiti u Vukovaru.
“U Vukovaru se baš živi jedan zdrav, čist i bogat kulturološki život. Vukovar ima sve sto može pružiti jednoj obitelji. Ja se baziram na obitelj jer imam djecu, ali sigurno ima sadržaja i za stariju generaciju”, kaže Maja.
Oni najmlađi od najranije dobi uče o ljubavi prema gradu. “Zato što je puno cvijeća i lijep je”, “Volim svoj grad zato što ima puno lijepih parkova i može se popeti na Vodotoranj i zato sto ima puno drveća i zato što nam daje puno sreće i ostavi smiješak”, govore najmanji.
U vukovarskim vrtićima svake je godine sve više djece.
“Svake godine sve više. Ove godine otvorili smo još dvije odgojne skupine i zaista rastemo iz dana u dan”, rekla je Mirjana Kulić, ravnateljica Dječjeg vrtića Vukovar 1.
Ne samo na obljetnicu stradanja, grad privlači tijekom cijele godine. Osobito studente, koji su upisali studije na Veleučilištu Vukovar.
“Oduvijek me to zanimalo, završio sam srednju za fizioterapeuta u Splitu. I onda sam odlučio doći u Vukovar. Sviđa mi se grad. Malo je povučeniji, mirniji, ali isto ima nekih svojih pogodnosti”, kaže Ivan Vidović, student iz Splita.
Svoje mjesto ovdje je pronašla i Alina iz ratom pogođene Ukrajine, a na studij u rodnom gradu odlučio se i Dimitrije.
Zgrada Veleučilišta postala je pretijesna pa se tako uskoro sele u novouređene prostore nekadašnjeg radničkog doma u Borovu naselju.
“Vjerujemo da ćemo u prosincu ili siječnju preseliti u nove prostore prozore radničkog doma, projekt koji smo radili s Gradom i razvojnom agencijom, povukli 10 milijuna eura i imati najbolji studentski standard u regiji”, optimističan je Željko Sudarić, dekan Veleučilišta Vukovar
Novouređeno Veleučilište zasigurno će privući još studenata, ali i omogućiti onima koji u Vukovaru žive da se ondje školuju, ostanu i rade jer prema tvrdnjama dekana, 85 posto onih koji završe studij pronađu posao.
Maja s početka priče s obitelji je pokrenula vlastiti, a Vukovar je, dokazala je, mjesto gdje se može raditi i živjeti 365 dana u godini.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare