Zdravstvo već dugo grca u problemima. Nakon liječnika koji su se izborili za veće plaće, to isto sada traže i medicinske sestre i tehničari, no zasad vlada ne popušta. U međuvremenu svi oni zajedno rade dalje, vrlo često u itekako izazovnim situacijama. Takvih je najviše, bez sumnje, na hitnim prijemima. Kaotičan je to posao. Kada padne večer, izazov je još i veći. Tko su liječnici, medicinske sestre, tehničari i osoblje jednog od najvećih prijema u Hrvatskoj - onog u KBC-u Zagreb? Provjerite u priči Eme Bašić koja je te najizazovnije noćne sate provela na tom odjelu.
21 sat je, odjel hitnog prijema na Rebru dinamičan je baš kao i noćni život grada petkom. Već na samoj trijaži – nije lako.
“Ja razumijem vas, ali vi morate shvatit da ne možete ući ako je tamo 50 ljudi ispred vas!!! Gospon ako želite čekat čekajte, ako ne, ja ne znam šta da vam kažem. gospon ima i drugih bolnica u gradu Zagrebu. ali svi dolaze ovdje, ovdje je kaos, gužva je.”
Glavni zadatak trijaže – odrediti tko ima prioritet prema simptomima.
“Pa većinom pacijenti surađuju. Većinom bude sve u redu, ali bude i ovako par ispada gdje nije sve. Pripreme nema, ali navika je, nikad ne znate šta vas čeka. Koliko dugo sam u struci? 25 godina, cijelo vrijeme na KBC-u”
Vrijeme odmiče, gužva se ne smanjuje, većina pacijenata strpljiva.
“Došli smo u pola pet, unučica je na pregledu imali smo malo problema nije mogla na WC. Koliko je to čekanja? 4 i pol, 5 sati ko’lko je to sad. Pošto sam prije 2 tjedna bila u novoj bolnici od 2 popodne do pola 1 u noći to je i malo.”
“Neki čekaju bome i duže i po 5,6 sati. Čak je bilo i na šalteru malo se zagužvalo sa sestrom. Pa mislim da je do toga što ih nema dovoljno, a i stvar je plaće isto”
“Ide dosta brzo. Liječnici i medicinsko osoblje brine se dosta.”
“Ha oni rade, vele da rade, ali ne stignu napraviti tol’ko. Nema ih dovoljno? Vjerojatno, jer vidim da rade, al ne stignu tol’ko napraviti.”
Smjena – od 8 do 8 ili 12 sati. U timu je 20-ak sestara i tehničara, liječnika specijalista od kardiologa do neurokirurga, ali i nemedicinsko osoblje poput čistačica i čuvara, te dva tima hitne.
Jasno je tko ne čeka.
“Mislim da je baš došla disekcija aorte što je recimo najveća hitnoća pa bi morali stati, možemo zaustavit?”
I ovo je relativno mirna noć. Sandra je 31 godinu u bolnici. “Ima puno posla, malo je sestara u smjeni, treba nas biti više. Smjestimo ljude gdje trebamo, otpustimo kući, primamo na odjel, smjestimo u opservaciju i onda malo bude mirnije, a nekada zna biti i cijelu noć posla nema pravila”, objašnjava.
Čitavu noć posla ima i laboratorij. Rezultati moraju biti gotovi u sat vremena. Iza njih je 35 godina staža. “Educirani smo za rad na aparatima, ali ne samo mi imamo i kontakt s pacijentima. Ponekad se ne može izvaditi pogotovo djeci iz vene pa vadimo iz prsta”, kažu.
“Viču nam svi – heroji ste, ne, mi smo samo ljudi koji vole svoj posao”, dodaju.
“Dođemo iz noćne smjene i onda opet imamo doma svoj život privatni, ne mogu odmah svi otići spavati odmoriti se, neki imaju malu djecu, treba ih odvesti u vrtiće, škole, skuhat nešto, svako se organizira kako može, tako smo navikli. Ne znam ništa drugo raditi. Kad ste najsretniji? Kad sam najsretnija? Kad je uspješna reanimacija, kad dobiješ jedno hvala”, kaže nam jedna od djelatnica.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare