Bacanje hrane u Hrvatskoj prisutan je problem dugi niz godina. U smeću godišnje završi više od 286 tisuća tona hrane odnosno oko 71 kilogram po glavi stanovnika. Zabrinjavajuće je što 76 posto otpada dolazi iz kućanstava. Zato je grad Zagreb s Ministarstvom poljoprivrede potpisao dobrovoljni sporazum za sprječavanje i smanjenje nastajanja otpada. Cilj je da u iduće tri godine za 30 posto smanji otpad od hrane.
Gospođa Vesna pažljivo je obilazila zagrebački Dolac ne bi li pronašla sve namirnice za ručak.
“Ja svaki dan kuham. I nikad ne bacam hranu niti kruh, stavim ga u frižider zamrznem i potrošim. Štedim na svakom koraku”, rekla je.
No, mnogo toga što ostane na tanjuru građana završi u smeću jer hranu bez razmišljanja baca gotovo trećina.
“Uvijek se pitam u čemu je problem? U današnje vrijeme kruh se može narezati, staviti u frižider i uvijek ga se može ispržiti u tosteru i imati savršen kruh. Zašto netko ima potrebu bacati cijele štruce kruha? To je meni fascinantno”, rekla je Branka Levaj s Prehrambeno biotehnološkog fakulteta u Zagrebu.
Samo u Hrvatskoj godišnje se baci više od 286 tisuća tona hrane.
A čak 129 tisuća tona hrane moglo bi se dalje iskoristiti.
“Ne bacam hranu nego dobro razmišljam što ću, kada i koliko kuhati”, rekla je Kaja dok je Katica kazala: “Puno nas je i ono što se ne pojede za ručak, jede se za večeru”.
“Skuham koliko mislim da će se potrošiti. Ne bacam ništa. Čak se i kore od jabuka mogu posušiti i iskoristiti za čaj”, rekla je Božica.
Svaki građanin Hrvatske godišinje baci 71 kilogram hrane. Najviše bacamo meso, voće, zatim ostalo povrće te krumpir. I to zato što najčešće previše kupimo i skuhamo.
“Mislim da je ta kultura koju mi imamo kriva pogotovo u današnje doba kada nas je sve više na zemlj i resursi su nam ograničeni – treba mijenjati kompletno tu svjest. Ako vam je svejedno hoćete li baciti 100 ili 150 eura mjesečno hrane, onda morate preispitati sami sebe”, kaže kuhar Mato Janković.
Kućanstva su ta koja najviše bacaju hranu. U Hrvatskoj 76 posto, a 24 iz poslovnog sektora. Da bi restorani donirali hranu najpotrebnijima trebaju posrednike.
“Infrastrukturalno je bilo toliko loše opremljeno da se često nije imalo čime otići po tu hranu. Nema vozilo s rashladnim sustavom jer tu hranu treba čuvati u adekvatnim uvjetima, nema prostor s rashladnim sustavima, vitrinama gdje bi ih čuvali do daljnje otpreme gdje se javi potreba”, rekao je Zdravko Barać, ravnatelj Uprave za stočarstvo i kvalitetu hrane iz Ministarstva poljoprivrede.
Pomoći bi trebale banke hrane – koje bi trebale zaživjeti do početka 2024. i u svakoj županiji koordinirati sustav doniranja hrane. A potreba itekako postoji. Više od 20 posto hrvatskih građana živi na rubu siromaštva, a mnogi preživljavaju zahvaljujući pučkim kuhinjama.
“Donacije su dobro došle, primamo ih svakako i ima ih, ali prvenstveno moramo razmišljati na sigurnost obroka, na sigurnost korisnika, znači zdravstvena ispravnost prije svega”, kazao je Alen Župan, ravnatelj Ustanove Dobri dom Grada Zagreba.
U socijalnoj samoposluzi gdje se dijele paketi hrane ima oko 600 korisnika mjesečno. Mnogima je to jedini spas.
“S obzirom na broj donacija i naše mogućnosti korisnici dobivaju paket dobivaju jedanput u mjesec, do mjesec i pol dana. Negdje oko 8 pua godišnje dobiju pomoć”, rekao je Luka Jalžabetić iz Crvenog križa.
No, jasno da je onima koji žive u siromaštvu i gladi i to premalo i da je svaka donacija, kao i pojednostavljivanje procedure za doniranje bez da to utječe na sigurnost hrane – itekako dobrodošla.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare