U Dvoboju Točke na tjedan na temu autorskih prava raspravljaju profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu Romana Matanovac Vučković, voditeljica radna skupine za izradu zakosnkog prijedloga, te predsjednica Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava Valentina Wiesner.

Romana Matanovac Vučković rekla je kako novi zakon koji bi uredio pitanje autorskih prava na internetu nastoji urediti autorsko i srodna prava na internetu.

“Cilj je na najbolji način zaštititi autorsko i srodna prava, te kreativne i kulturne industrije. Na EU razini su se već donijele određene direktive, uredbe… A cilj nam je donijeti sveukupan pravni tekst.

Dosadašnji pravni okvir nije omogućavao ostvarivanje autorima komercijalnu korist na internetu. Ovaj zakon temeljen europskim direktivama to namjerava urediti. Sada se odgovornost ne usmjerava više na pojedince koji nešto stavljaju na platforme, nego na platforme su te koje postaju odgovorne za sadržaj koji komuniciraju. Oni koji rade na nekomercijalnoj osnovi, provode neko istraživanje i slično, više nisu odgovorni, nego to postaju platforme”, rekla je Romana Matanovac Vučković.

Novinari kao autori jako su zainteresirani da se uredi dio zakona koji uređuje prava autora na internetu, rekla je Valentina Wiesner.

“No zakon ne regulira način na koji će se naplaćivati naknade, niti od velikih platformi, niti kako ćemo između nakladnika i autora regulirati podjelu”, rekla je Valentina Wiesner.

“Ideja je da Google news ili neka druga platforma za medije ekstrahira naslove, tizere itd. Oni bi s predstavnicima novinskih nakladnika trebali ispregovarati naknadu, te ju poslije podijeliti između nakladnika i novinara.

Mi imamo lijepu tradiciju ostvarivanja prava kolektivno, i mislimo da bi tako moglo biti i sada. Zakon nema namjeru urediti točne postotke i odnose tih naknada između nakladnika i novinara, niti to koliko platforma mora platiti, to je stvar tržišta i same platforme. Između nakladnika i novinara bi se trebao postići neki dogovor i u tom bi se dijelu trebali dogovoriti o podjeli kolača”, rekla je Romana Matanovac Vučković.

Wiesner je navela kako se naknade od press clipping agencija dijele 50-50 između novinara i nakladnika, a ovo što se tiče prava na internetu nije još regulirano.

“Dosadašnji razgovori s nakladnicima nisu nam dali nadu da će se to regulirati na adekvatan način. Sadašnji prijedlog novog zakona predlaže da novinari imaju primjeren udio u naknadi koju ostvaruju nakladnici, no nije definirano na koji će način novinari doći do svog udjela u naknadi ako je nakladnik ne uspije dogovoriti.

Udio i raspodjela nisu bili regulirani zakonom, nego ugovorima. Za druge umjetnike se pregovara i potpisuju se ugovori, ali novinari nisu umjetnici.

Nakladnici nemaju neku svoju udrugu nego prava ostvaruju tako što im mi dajemo dio koji dijelimo 50-50. Najpravednije bi bilo da se tako i sada reguliraju prava na internetu. No bilo bi zgodno da to zakon predvidi, jer u prijedlogu ne piše da novinari imaju prvo na primjeren udio. Piše da imamo udio u primjerenoj naknadi, a ne primjeren udio u naknadi – direktiva kaže primjeren udio u naknadi. No to se odnosi na naknadu koju ostvaruju nakladnici. Istina je da se to zove nakladničko pravo, no direktiva kaže da autori, novinari imaju pravo u njemu. Treba predvidjeti da mi možemo i izravno ostvariti svoje pravo”, rekla je Valentina Wiesner.

Matanovac Vučković je kazala kako se tekst mogu doraditi, no glavno je to da se naknada može ostvariti od platformi.

“Nastojimo stvoriti pravni okvir koji osigurava da platforma plati ono što je vrijednost medijskog sadržaja. Postotak i naknade ne možemo odrediti. Mi ćemo vjerno pratiti tekst direktive i naš prijedlog zakona blizak je onoga što su Francuzi potpisali, no problem nam predstavlja prikupljanje naknada od platformi. Predsjednik vodeće platforme rekao je da ne želi razgovarati s asocijacijom novinara, jer želi smanjiti broj dionika s kojima mora pregovarati.

Cilj je da se ukupna kreativna industrija što bolje pozicionira i da se sadržaj što bolje komercijalizira”, rekla je Matanovac Vučković.

Implementacija direktive iskorištena je da se mijenjaju i drugi dijelovi zakona na štetan način po novinare kao autore, posebno one koji su u radnom odnosu, naglasila je Valentina Wiesner.

“U tom se dijelu zakon mijenjao tako da se sva materijalna prava prenose na poslodavca trajno, neovisno o tome je li radni odnos prestao trajati. Direktiva koja štiti autorska prava to čini na dvije godine. Poslije te dvije godine, giganti mogu prenositi autorska djela bez naknade. U prijedlogu stoji da se prava prenose trajno na poslodavca.

Sada i nakladnici imaju pravo mijenjati, dovršavati autorska djela… To znači da netko u vaše djelo netko može intervenirati tako da vi više ne stojite iza njega. Mi smo tu zbog prava javnosti na točnu informaciju, a uplitanje u autorsko djelo može utjecati na to”, rekla je Valentina Wiesner.

Poslodavac je taj koji treba imati materijalna prava da što lakše može komercijalizirati to djelo, odgovorila je Romana Matanovac Vučković.

“Poslodavac daje plaću i naručuje djelo i odgovoran je za komercijalizaciju. Nakladnik ima pravo dovršiti djelo ako radnik napusti posao, ode na bolovanje… Interes je da se djela mogu komercijalizirati. Poslodavcima želimo ponuditi mogućnost da prodaju to što su naručili, kao i da mogu adaptirati proizvod i modificirati ga kako smatra da bi se ispunilo ono što je naručeno”, rekla je Romana Matanovac Vučković.