Još malo i ulazimo u 2023. godinu koja bi mogla biti svojevrsna uvertira u superizbornu 2024. godinu.
Ako sve bude u redu i 2023. prođe bez većih političkih iznenađenja, 2024. godina bit će ‘superizborna’, jer će se tijekom te godine održati nekoliko izbora.
Prvo ćemo te godine ići na birališta na kojima ćemo birati zastupnike u Europskom parlamentu. Ulaskom u Schengen i eurozonu te zastupanjem interesa hrvatskog naroda u BiH, neki hrvatski europarlamentarci izgubili su stigmu skupo plaćenih foteljaša. Neki, poput Tonina Picule, Karla Resslera, Biljane Borzan i Željanje Zovko istaknuli su se vođenjem važnih parlamentarnih odbora. Posljednji put birali smo ih u svibnju 2019. godine, a mandat im traje pet godina.
(NE)Ustavni izbori za Hrvatski sabor
2024. godine hrvatski građani imat će priliku ponovno birati zastupnike u Hrvatskom saboru. Na posljednje izbore izašli u jeku epidemije koronavirusa u srpnju 2020. godine. Tad je, podsjetimo Andrej Plenković netom pred izbore “pobjedio” virus, a onda i organizirao izbore za Hrvatski sabor u srpnju, iako se, sad već tradicionalno, u posljednjih dvadesetak godina parlamentarni izbori uvijek održavaju krajem godine. HDZ je na tim srpanjskim izborima osvojio najviše mandata te je s partnerima formirao vladajuću većinu. Zastupnicima u Hrvatskom saboru mandat traje četiri godine.
PItanje je i kako će se ovog puta provesti izbori za Hrvatski sabor. Naime , Ustavni sud u listopadu ove godine upozorio je da ako ne bude promjena u granicama izbornih jedinica tako da glas svakog birača približno jednako vrijedi, da bi idući parlamentarni izbori mogli biti proglašeni neustavnima. Prema trenutnom stanju, a zbog iseljavanja stanovništva i povećane smrtnosti, u dijelu jedinica postoje odstupanja veća od 5 posto u broju birača, pa tako, primjerice, glas u Slavoniji vrijedi više od onog u Dalmaciji.
Podsjetimo, Goran Čular, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, ustvrdio je da je u izborima od 2000. godine dosad nepravedno raspodijeljeno čak 64 zastupničkih mjesta. “Ustavni sud nije izrijekom rekao da su dosadašnji izbori bili neustavni”, naveo je Čular za N1 i rekao da smatra da bi Ustavni sud mogao biti akter koji bi mogao natjerati Sabor i stranke na promjenu. “Ustavni sud na kraju verificira zakonitost i ustavnost svih izbora. Ako smatra da ovo dovodi u pitanje zakonitost i ustavnost, on već sada, jer su sljedeći izbori su 2024. godine, bi mogao reći da, ako se dokaže da se nisu poštovali parametrui sadašnjeg zakona, neće proglasiti te izbore ustavnim i zakonitim. To bi bila sasvim dovoljna poruka Saboru”, prokomentirao je.
Tko će izazvati Milanovića?
A onda, krajem 2024. građani će imati priliku izaći i treći put na izbore. Naime, krajem 2024. godine birat će se i Predsjednik Republike. Ako dođe do drugog kruga, kao i na izborima 2019. godine na kojima je pobijedio Zoran Milanović, on će se održati početkom 2025., do kada i aktualnom predsjedniku Milanoviću traje petogodišnji mandat. Pitanje je samo tko će biti taj tko će izazvati Zorana Milanovića na politički “megdan”?
Lokalni izbori prilika za potvrdu novih politika
Nećemo se stići ni odmoriti od političkih obećanja, a već nas u svibnju 2025. godine očekuju i lokalni izbori. Posljednji su održani 2021. godine i tada su neka nova lica pobjedila velike stranke i pokazala nove trendove u politici. Lokalni čelnici, stari i novi, za kampanju imaju malo više vremena. no tek nakon parlamentarnih i predsjedničkih moći ćemo vidjeti jesu li nove politike pustile korijenje.
Dakle, ako ne dođe do prijevremenih izbora poput onih iz 2016. godine kad je Most rušio vlastitu vladu, 2023. godina bit će savršena godina za propagandnu uvertiru u superizborni period u kojem ćemo imati priliku slušati nove izlike i obećanja. Pod uvjetom, dakako, da na parlamentarne izbore ne izađemo već u 2023.
“Realnija mi je priča da se istovremeno izađe na izbore za EP i Sabor”
Politički analitičar Davor Gjenero ne vjeruje da ćemo na izbore za Hrvatski sabor izaći u jesen 2023. godine. “Osim ako Andrej Plenković ne očekuje nekakvu krizu za koju mi još ne znamo, ne znam što bi time dobio.”, smatra Gjenero.
Kaže kako u političkom marketingu vrijedi pravilo da godinu dana unaprijed nije zahvalno raditi bilo kakve političke prognoze jer se u godinu dana sve može promjeniti i da bilo kakvi podaci o trendovima nisu relevantni. Vjerovatnijim smatra to da će Plenković spojiti izbore za Hrvatski sabor s onima za Europski parlament. “Te priče o jeseni 2023. godinu dana prije roka, nisu realne. Realnija mi je priča da se istovremeno izađe na izbore za Europski parlament i Hrvatski sabor. Tu može postići određenu sinergiju, a i Plenković bi imao manevarski prostor procjenjivati na koju će stranu okrenuti svoju političku karijeru”, kaže politički analitičar.
“Ovo bi moglo dati poticaj bržem donošenju promjena izbornog sustava”
Na pitanje koliko je moguće da se unutar ustavnog roka donese novi zakon o izbornom sustavu, Gjenero podsjeća da postoji ustavna odredba da se godinu dana prije redovitih izbora ne smije zadirati u izborni sustav. “Dakle, za promjenu izbornog sustava, zastupnici imaju vremena samo do rujna 2023. godine”, kaže Gjenero i dodaje kako je profesor Mato Palić izašao s jako ozbiljnom interpretacijom što bi se moglo dogoditi nakon toga, a što bi moglo dati poticaj bržem donošenju promjena izbornog sustava.
“Ako bi se sljedeći izbori provodili po trenutnom modelu, Ustavni sud je zaprijetio da će ih proglasiti nelegalnima, a time bi izazvao ozbiljnu konstitucionalnu krizu u kojoj bi kao akteri vlasti ostali samo trenutna Vlada RH, ali koja bi morala za sve odluke tražiti supotpis predsjednika Republike. Meni se čak čini da je to upozorenje puno oštrije upozorenje parlamentu od onog kojeg je izrekao predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović“, smatra Gjenero.
“Pitanje je postoji li manvearski prostor za ozbiljnu promjenu izbornog modela ili za sitne reforme unutar modela”, kaže Gjenero.
Podsjeća kako postoji problem i unutar HDZ-a kojeg će Andrej Plenković morati riješiti. “Naime, župan Ivo Anušić, otvoreno je rekao da neće podržavati prekrajanje okvira Slavonije i slavonskih izbornih jedinica niti smanjivanje političkog pondera Slavonije u parlamentu. A upravo je iseljavanje iz Slavonije glavni problem zbog kojeg se moraju prekrajati izborne jedinice”, kaže politički analitičar.
Dodaje kako postoji i još jedan problem na kojeg se počelo sve češće upozoravati. Naime, osim kod utvrđivanja biračkog prava nacionalnih manjina, nije konstitutivan popis stanovništva, nego popis birača. “To opet otvara problem kod utvrđivanja broja zastupnika koji pripadaju određenoj izbornoj jedinici”, podsjeća Gjenero.
“Nije bilo političke volje za promjenu modela”
Gjenero smatra kako reforma izbornog zakonodavstva nije postavljena na samom početku na prave temelje i dodaje da smo Sabor birali po konzistentnijem izbornom modelu 1990., 1992. i 1995. godine nego što to radimo od 2000. godine.
“Ali nažalost nije bilo političke volje da se taj model iz 2000-ih promjeni i problem je taj što izborni zakon ne može promjeniti nitko drugi nego parlamentarni zastupnici koji su sami izabrani po postojećem izbornom modelu i oni naravno štite i svoju osobnu poziciju, a zahvaljjujući trenutnom zakonu se i nalaze u parlamentu”, smatra Gjenero.
A na pitanje hoće li zbog manjka vremena i zbog podilaženja stranačkim kolegama Plenković odabrati najlakše rješenje i proglasiti Hrvatsku jednom izbornom jedinicom, politički analitičar kaže: “To bi odgovaralo svima osim IDS-u i liberalima. S time da većina liberalnih stranaka ni ne računaju na samostalan nastup.”, kaže Gjenero i dodaje da bi po njemu najbolje za Hrvatsku bio povratak na model iz 1992. godine.
“Smanjenje broja zastupnika koji se biraju, na 100-120 zastupnika, od kojih bi se pola biralo s jedne izborne liste u kojoj bi Hrvatska bila jedna izborna jednica i podjela Hrvatske na onoliko izbornih jedinica koliko se zastupnika iz njih bira”, objašnjava naš sugovornik.
Kaže kako ne bi bio problem uspostaviti ravnomjerne izborne jedinice i podsjeća kako onda postoji mogućnost da pripadnici nacionalnih manjina glasuju u posebnoj jedinici za nacionalne manjine i glasuju kao građani za političke stranke.
“Tako se otklanjaju i drugi ustavni problemi oko izbornog modela. A onda ostaju slatke brige, izabrati rovovski model za uspostavu većine u Saboru, koji smo imali 1992. godine ili ćemo izabrati njemački model koji uspostavlja razmjernost broja zastupnika izabranih u onim malim izbornim jedinicama i broja zastupnika izabranoj sa stranačkih lista. Odnosno, oduzima se nekoliko mandata onima koji su nadzastupljeni u izbornim jedincama”, kaže Gjenero i dodaje kako mu se čini da to ne bi bio HDZ-ov interes, ali da bi bio modelski najčišći.
“HDZ bi bio skloniji tome da se reproducira rovovski model kako bi osigurali nadzastupljenost, ali bi taj model i manjim liberalnim opcijama IDS-u, Centru i drugima bio prihvatljiv jer bi mogli živjeti s tim, a SDP bi mogao onda prikriti i činjenicu da je u dijelu zemlje izgubio stranačka uporišta”, kaže Gjenero.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!