Jerko Rošin, istaknuti arhitekt s više od pola stoljeća iskustva rada u struci i bivši zastupnik HDZ-a u Saboru, čiji član nije već godinama, detaljno je ispričao za N1 što misli o obnovi nakon potresa, o stanju s obnavljanim, pa stradalim kućama nakon Domovinskog rata i svemu ostalom.
Za obnovu stradalih krajeva Sisačko-moslavačke županije rekao je da će trajati jako dugo:
“Problemi su puno složeniji od samog potresa. Naravno, potres je donio svoje štete, ali taj kraj ionako živi naopako već dugo vremena. Nije to samo pitanje obnove nakon Domovinskog rata, nego su tu prisutni neki (dugotrajni) trendovi koji idu loše.”
Objasnio je da je uživo gledao program N1 kad je udario najsnažniji potres u Petrinji, odnosno u trenutku kad se novinarka N1 spremala prenositi razgovor s gradonačelnikom:
“Gotovo da sam bio svjedok. Pa mi se čini da treba istaknuti da zagrebački potres i potres Sisačko-moslavačke županije nisu iste vrste posljedica od potresa. U Zagrebu su stradale mnoge kuće, razrušene su ili nisu bitno razrušene, nisu za stambenu funkciju. Međutim, u Sisačko-moslavačkoj županiji radi se o velikom dijelu porušenog grada, ne kuća nego grada.”
“Sisak je urbanija sredina u kojoj se mogu naći poveznice sa Zagrebom, Petrinja je nešto drugo, a okolica Petrinje je katastrofa”, dijagnosticirao je.
“Po svjedočenju prijatelja koji su i sad tamo, što mi prenose”, podsjetio je da su se iz Splita mnogi organizirali ići na sjever pomagati, “tamo je u okolici situacija najlošija i tamo gdje potres i nije napravio nikakvu štetu, da je to sve vrlo zapušteno.”
Ustvrdio je da je potres, osim što je napravio štetu, svratio pozornost na katastrofalnu zapuštenost tog kraja tijekom desetljeća.
Neće doživjeti obnovu jer su već jako stari
Hoće li ti ljudi dočekati obnovu nakon potresa?
“Mnogi neće niti dočekati obnovu, jer su u tim okolnim selima sve neka staračka domaćinstva, pa je pitanje hoće li to uopće doživjeti”, rekao je, a potom komentirao i obnovu kuća nakon Domovinskog rata, odnosno optužbe da se često radilo loše kako bi se nezakonito uštedjelo na materijalu:
“Lako je povjerovati u to i realno je za pretpostaviti da su se u obnovi nakon Domovinskog rata događale razne špekulacije, ovome ili onome u korist.”
“Kako ima ljudi koji rade sebi u korist, ne vodeći računa kakvo zlo rade drugome, tako su se i ljudi pokazali u ovom slučaju itekako empatični. Špekulacije nakon Domovinskog itekako treba istražiti. To su krimeni, neću reći težine ratnog zločina, ali zločina u posljedicama rata. I bilo koga od njih bi trebalo itekako osuditi, ako je to posljedica toga. To se nije smjelo niti raditi ako projektna dokumentacija nije u redu. To se nije smjelo niti dati u upotrebu, ako nije bilo sve u redu. Puno je tih krivaca. Teško će se oni ustanoviti koji stvarno jesu, koji nisu”, kazao je Rošin.
Stoga bi se, dodao je, radije skoncentrirao na budućnost “koja može biti još puno gora”.
Voditeljica na N1 je konstatirala da sva projektna dokumentacija treba i dalje postojati.
“Apsolutno. Ali to nije dovoljno. Projektna dokumentacija može biti sasvim u redu, pitanje je je li sve napravljeno po projektnoj dokumentaciji. Zato sam i spomenuo uporabnu dozvolu, da je netko sve napravio po projektu. Nije sve do projektanta, nego i do onih koji su provjeravali projektnu dokumentaciju i do onih koji su kontrolirali je li po projektnoj dokumentaciji sve izvedeno. Često se dogodi da marke betona nisu kakve bi trebale biti, jer često se događa da se ne provjeravaju uzorci, kocke betona”, rekao je Rošin.
“Na tome se može puno zaraditi. Željezo se naručuje u tonama, a ako netko na gradilištu ne vidi je li profil 10 ili je profil 8, to je velika razlika u novcu”, objasnio je samo jedan način takvog kriminala:
“To se da istražiti, ispitati se uzorci na nekoliko kuća, pa da se rade analize i ide dalje i dalje. To postoji kao mogućnost. Vjerujem da je takvih događaja bilo.”
Na pitanje o skupoći obnove nakon potresa, rekao je da ljudski život ne može imati cijenu. Upozorio je da se pri obnovi mora voditi računa o nizu stvari već i prije gradnje, poput sastavu tla, primjerice, je li tlo sklono klizištima, a potom da se mora voditi računa o kvaliteti materijala.
“Ono što sam vidio na televiziji je da ima puno kuća koje nisu razrušene, ali tako izgledaju. Puno kuća su radili sami investitori iz one svoje financijske nemoći da naprave što više, a potroše što manje”, upozorio je i na taj element tog zapuštenog kraja.
Pustili da propadne industrija, cijeli kraj zamro
“Taj prostor je sasvim zaboravljen. Propala je industrija u Sisku i u Petrinji”, podsjetio je što se događalo.
Infratruktura je loša, ako je čak i nema, kazhao je, urbana struktura nikakva, zbog čega je stanovništvo izrazito staro u prosjeku.
“(Ti problemi nemaju) nikakav nacionalni predznak, puno je tih prostora zaboravljeno u ekonomskom pogledu, a Hrvatska nema strategiju svog prostornog razvoja. Nitko se ne bavi time ima li Petrinja i njeni prostori budućnost. Ili što je sa Siskom odakle je u stadion u Splitu ugrađena njegova željezna proizvodnja koja je ono vrijeme bila pojam”, kazao je Rošin.
Kao primjer zapuštenosti kraja uništene ekonomije već i prije potresa, demografski upropaštenog, kako ga je opisao, naveo je i slučaj muškarca kojega je intervjuirao N1 danas, što je gledao, a koji ima 12 djece. Rošin je ustvrdio da je vrlo indikativno za sveopće stanje to što u takvom kraju obitelj s toliko djece nije imala adekvatnu podršku države.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare