Od strateškog plana za rak još ništa, a nakon gostovanja liječnice Klinike za tumore na N1 dodatni razlozi za zabrinutost: Pita se zašto Vlada privatnu onkološku bolnicu proglašava strateškim projektom dok se istodobno ne ulaže u najvažniju državnu kliniku za onkološke pacijente.
Iz najvažnije ustanove za onkološke bolesnike u Hrvatskoj, Klinike za tumore pri KBC-u Sestara Milosrdnica, teške vijesti za već ionako teške životne situacije.
“Preko tri tisuće slučajeva, pretkorona godina. Iammo samo šest onkologa. Ne trebaju svi, mi se nadamo da će sve manje i manje ljudi trebati onkologa, ali ako dođete u 3. stadiju onda ga trebate za kemoterapiju. Za taj iznos koliko košta CT stroj, mogao bi i javni sektor raditi kao najnapredniju metodu ono što može privatni. U ovom slučaju dvoje ljudi iz naše ustanove su radili tamo, tako da tu postoji i znanje”, rekla je za TNT liječnica Iva Kirac.
Iz ravnateljstva tvrde – u nas će se ulagati:
“Ministarstvo zdravstva apsolutno prepoznaje značaj i važnost Klinike za tumore Zagreb kao stožerne ustanove za onkološko liječenje. U tijeku su javni natječaji u sklopu NPOO-a kojim se nabavlja 21 linearni akcelerator i ostala radioterapijska oprema za potrebe liječenja onkoloških pacijenata, od čega će čak dva biti namijenjena Klinici za tumore Zagreb, a dva za lokaciju Vinogradska. U okviru istog natječaja je i nabava dodatnih CT simulatora.”
Strah od troškova
No, zašto je onda Vlada proglasila privatnu polikliniku kao strateški projekt za jednu od najskupljih grana medicine, onkologiju?
Pacijenti kažu – osim za život moramo sada strahovati i za potencijalne troškove.
“Apsolutno to mora ostati u javnom zdravstvu. Onkološki pacijenti su jedni od najtežih bolesnika jer mi nikad ne znamo kad će se vratiti i mi uvijek živimo u strahu”, priča nam Sanja Šutej, onkološka bolesnica.
Šutej strahuje da bi prednost u privatnim poliklinikama imali oni koji plaćaju, a ne oni koji su stigli s uputnicom HZZO-a. U sustavu i društvu je, dodaje, već ionako kaos:
“Prvo postanemo maltene socijalni slučajevi, moram naglasiti jer vidim, članica sam i povjerenstva za prava pacijenata grada Zagreba pa sam spala na nižu naknadu, mnogi su dobili otkaz jer poslodavac neće bolesnika ili se ne može vratiti na posao.”
Problemi onkologije
Aktivist i dugogodišnji humanitarac za žene oboljele od karcinoma dojke Bruno Šimleša ističe – postoje europske države koje imaju poluprivatni, poludržavni sustav – no, oba moraju biti održiva i uređena.
“Imaš povjerenja u svog onkologa, onda ćeš imati i povjerenja u sustav. Sustav, naravno, ima svoje probleme. Mi ulažemo neusporedivo manje novaca nego jedna Njemačka, stoga je logično da je ne možemo sustići. Ali mislim da su pacijenti tu realni. Ima nešto psihologa koji rade dragocjen posao, u nekim gradovima i sredinama ih uopće nema, svjesni smo da je to važno, ali kad gledamo problem u praksi, očigledno nismo dovoljno”, rekao je.
Istovremeno, na strateški okvir protiv raka, težak 8,5 milijardi eura – još uvijek se i čeka. I to od 2009.!
“Ne znam zašto se odugovlači, nekako mi se čini da su se nakon što je donesen nacionalni strateški okvir raznorazni dionici pokušali uključiti koji nisu bili predviđeni. Ono što je velik problem, nije napravljena mreža onkoloških ustanova. Upravo zato što je onkologija prilično skupa u njoj ima jako puno problema, naravno da koristimo već neke resurse iz privatnih sektora, PETCT dio kirurgije u Sv. Nedjelji, ali ne znamo što javni sustav ima i zašto to ne radi optimalno”, kaže nam Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu.
A ne radi za preko 20 tisuća građana, koliko ih se na godišnjoj razini dijagnosticira i uvede u sustav liječenja. Pacijenata koji pred sobom imaju brojna obećanja, ali nemaju – vremena za gubiti.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
