Sedamdeset kilograma - toliko svaki građanin Hrvatske godišnje baci hrane. Najviše bacamo meso, voće i povrće, i to zato što kupujemo više nego što nam treba, pa hrana propadne. Od koronakrize, kada je došlo i do problema u opskrbi hranom, o tom se problemu više govori, ali se i više djeluje.
Iako postoje poznate fraze poput “Samo da ne fali” ili “Neka se nađe” koje opisuju našu tendenciju da pripremamo više hrane nego što nam je potrebno, mnogi građani su svjesni ovog problema. Neki su za N1 iskreno priznali da često imaju viška hrane nakon obroka.
“Nikad ne znam pravu mjeru, uvijek napravim više, a to nitko ne jede za večeru, tak da završi na kraju… Iskreno, uvijek toga ima viška”, kazuje Zagrepčanka Dajana za N1 televiziju. “Svi bacaju, svi bacaju hranu, prvo i ja bacim. Nešto ostane u frižideru. Krivo procijenimo, uzmemo više i onda vam ostane”, iskrena je i Petra.
Zagrepčanka Mirjana opreznija je kod pripreme obroka. “Ne, ne bacam, pripremam koliko mi treba za taj dan. Evo, jedna ribica za danas. Jedan krumpir, malo blitve, jedna ribica i to je to”, rekla nam je Mirjana.
Najviše hrane baca se u – kućanstvima
Najviše hrane baca se baš u kućanstvima. Svaki Hrvat godišnje baci 70 kilograma hrane. U usporedbi s europskim prosjekom, gdje je to oko 130 kilograma, i nismo loši. Ali prostora za napredak ima. Čest problem je što kupujemo ili naručujemo više nego što možemo pojesti.
Osim kućanstava, problem bacanja hrane postoji i u restoranima. Nepravilno procijenjeni obroci i ostaci na tanjuru često završe nepojedeni. Iako se nastoji smanjiti bacanje hrane u restoranima, ovaj problem i dalje postoji.
“Uvijek je taj, ja to zovem, problem gladnih očiju, svi žele da toga ima puno, a na kraju ljudi to ne mogu pojesti. Jedino što bacamo u našoj obradi su ljuske, kosti, neke stvari koje ne možemo u potpunosti iskoristiti iako kuhamo i temeljce i juhe, koje ne može iskoristiti za prehranu. A najviše otpada se stvara od ostataka na tanjuru što gost sam ne pojede”, kazuje vlasnik jednog restorana Marin Medak.
Kakav je plan Ministarstva?
Kupujemo više nego što nam je potrebno, skladištimo hranu u hladnjacima ili policama pa se često dogodi da joj istekne rok prije nego što je iskoristimo. Ministarstvo poljoprivrede za N1 ističe da je svjesno toga problema i da radi na podizanju svijesti građana o njemu, posebno među djecom. Također, planira se podržati takozvane “banke hrane” koje bi pohranjivale hranu na siguran način i distribuirale ju gdje je potrebno.
“Financirat ćemo i takozvane ‘banke hrane’ u kojima bi se u svakoj županiji pohranjivala hrana na siguran način, pa dalje distribuirala gdje je to potrebno. Hrana nikad nije višak na ovakvim mjestima. U Zagrebu su četiri gradske pučke kuhinje u kojima se dnevno podijeli 1850 obroka. Hranu omogućava Grad, ali donacije su uvijek dobrodošle”, kazuje Ministarstvo.
Tako razmišlja i ravnatelj ustanove Dobri dom Alen Župan. “Pazimo da ništa ne propadne i u našem sustavu proizvodnje, optimiziramo proizvodnju, količinu, da smanjimo taj otpad, a ono što i dođe, pravovremeno redistribuiramo našim sugrađanima koji su korisnici usluge”, govori.
Dakle, sva hrana koja stigne, podijeli se tamo gdje je potrebno. Cilj je da ništa ne propadne i ne baca se. To je i nacionalni cilj, da do 2028. godine u Hrvatskoj smanjimo bacanje hrane za 30 posto.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
