Disocijativni poremećaji su različita mentalna stanja u kojima se osoba osjeća udaljeno od stvarnosti, ljudi oko sebe ili samoga sebe, razvija se dodatni identitet, a može se pojaviti i gubitak pamćenja.

Postoji nekoliko vrsta ovog poremećaja, a tretira se uz pomoć stručnjaka i odgovarajuće terapije.

Što uzrokuje disocijativne poremećaje?

U nekim slučajevima se ovi poremećaji pojavljuju kao odgovor na kronični stres ili određenu trauma koja se osobi dogodila u ranom djetinjstvu. U ovoj dobi se osoba ne zna nositi sa stanjem koje ju je zadesilo pa se jednostavno odluči udaljiti od stvarnosti. Problem nastaje kada se trauma potiskuje cijeloga života te osoba briše sjećanja duljih vremenskih perioda, a odvajanje od stvarnosti ne prestaje. Među potencijalne traume spadaju:

• rat
• bilo kakva vrsta zlostavljanja
• elementarna nepogoda
• nesreća

Postoje tri vrste ovog poremećaja. To su: disocijativna amnezija, disocijativni poremećaj identiteta i depersonalizacija. Kod disocijativne amnezije osoba će zaboraviti određene informacije, događaje ili čak naučene talente i vještine. Disocijativni poremećaj identiteta obuhvaća postajanje više identiteta kod osobe, od kojih svaki ima svoje ime, glas, povijest i ponašanje. Kod depersonalizacije osoba osjeća kao da se nalazi izvan tijela i promatra ponašanje, osjećaje i misli iz daljine.

Kako prepoznati disocijativne poremećaje?

Poremećaji neće imati jednake znakove kod svih osoba. Ipak, najčešće će osoba s disocijativnim poremećajima imati dva različita identiteta te će doći do čestih prebacivanja iz jednog u drugi identitet. Osim toga, pojavit će se i rupe u sjećanjima, potiskivanje traumatičnog događaja, a mogu biti prisutni i problemi u svakodnevnom životu, na radnom mjestu te u komunikaciji. Osoba neće znati kako se nositi sa stresom u životu. Ovi se problemi mogu s vremenom povećavati i biti sve ozbiljniji. Simptomi se posebno pogoršavaju u vrijeme stresnih perioda.

Kod nekih osoba se mogu javiti i depresija, PTST, panični napadaji, fobije, poremećaji u prehrani, anksioznost, alkoholizam, nesanica, samoozljeđivanje, suicidalne misli i pokušaji samoubojstva.

Kako se disocijativni poremećaji dijagnosticiraju?

Kod pojave simptoma i neobičnog ponašanja osobe, treba potražiti stručnu pomoć. Psiholog će prvo razgovarati s pacijentom da sazna što više o njegovoj prošlosti te o tome što je moglo potaknuti pojavu poremećaja. Važno je napraviti i niz testova i pregleda kako bi se utvrdilo da se

ne radi o nekoj drugoj bolesti ili stanju. Disocijativni poremećaji su rijetko dijagnosticirani, a češće ih imaju žene.

Kako se disocijativni poremećaji tretiraju?

Psihoterapija je jedan od načina kako se može pomoći osobi s disocijativnim poremećajima. Ona za cilj ima pomoć osobi u spajanju identiteta, ali i u ublažavanju simptoma.

Također, pokušava se naučiti nositi osobu s traumom, a sam proces je dugotrajan i zahtjeva potpunu suradnju pacijenta. Pomoći može i kognitivno-bihevioralna terapija, kao i hipnoza. Neki će pacijenti trebati uzimati lijekove koji će ublažiti simptome depresije i anksioznosti.

Zaključak

Disocijativni poremećaji su ozbiljna stanja koja je potrebno tretirati psihoterapijom. Najčešće nastaju kao posljedica preživljene traume ili zlostavljanja pri čemu se tijelo brani ignoriranjem i odvajanjem od tih događaja.