Mnogim se riječima koristimo u svakodnevnom govoru bez da ih zapravo upotrebljavamo na pravi način. Hiperaktivnost je jedna od tih riječi kojom opisujemo najčešće dijete koje je brzopleto, neposlušno i nemirno. Međutim, hiperaktivnost kod djece je sindrom koji se pojavljuje kod 10-ak posto djece školske i predškolske dobi.
Poznatiji termin je možda ADHD ili engleskim nazivom attention deficit/hyperactivity disorder. Hiperaktivni poremećaj ili ADHD je sindrom nepažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti. Postoje tri oblika za koje se postavlja dijagnoza.
Hiperaktivnost je češći problem kod dječaka nego djevojčica, a posljednji podaci pokazuju kako je sve veći broj djece koji pate od hiperaktivnosti. Liječenje se provodi bihevioralnim putem te lijekovima sa stimulativnim djelovanjem.
Što je hiperaktivni poremećaj kod djece?
Hiperaktivnost kod djece se obično može lako prepoznati, no neki se simptomi hiperaktivnosti mogu pripisivati djeci koja nemaju naveden sindrom. Dijete koje je jako aktivno, voli puno pričati ili je brzopleto ne znači nužno da je i hiperaktivno.
Poremećaj s nedostatkom pažnje i hiperaktivnošću ili ADHD jedan je od razvojnih poremećaja. Odnosi se na čitav niz ponašanja koja ukazuju na poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj te uključuje razne simptome. Hiperaktivnost nije nešto što dijete može samo prerasti, niti je znak i prikaz odgoja djeteta iako se može pojavljivati u obiteljima. Hiperaktivno dijete nije lošije odgojeno, slabije inteligencije ili samo zločesto. Riječ je o ozbiljnom i stvarnom poremećaju na koji treba reagirati.
Postoje tri oblika hiperaktivnosti:
– oblik pretežito s nepažnjom
– pretežito hiperaktivni-impulzivni oblik (pojavljuje se češće kod dječaka)
– kombinirani oblik
Dok je pretežito hiperaktivno-impulzivni oblik češći kod dječaka, druga dva podtipa pojavljuju se u gotovo jednakim postocima kod oba spola. Jedan od razloga zašto je tomu tako može biti i činjenica da je veća mogućnost identificiranja simptoma hiperaktivnosti kod dječaka jer su češće impulzivni i nasilni. Odnosno, kod dječaka se lakše zamjećuju poteškoće kao što to biva i s raznim drugim sindromima i poteškoćama u razvoju kod djece.
Simptomi hiperaktivnosti koju treba liječiti
Poteškoće kod hiperaktivnog djeteta mogu se pojaviti na području pažnje ili nepažnje, kontroliranju impulsa i ponašanja te na hiperaktivnosti. Jedan od temeljnih simptoma je motorički nemir, dakle nemogućnost mirnog bivanja kod djeteta. Simptomi hiperaktivnosti ovisit će o tome koji podtip dijete ima. Kada se pokušavaju prepoznati simptomi hiperaktivnosti oni trebaju biti izraženiji od onoga što se inače smatra normalnim za djetetovu dob i stupanj razvoja. Glavne karakteristike su nepažnja, impulzivnost i hiperaktivnost. Kod hiperaktivne djece je često poremećeno i obrazovno te društveno funkcioniranje.
Stoga je važno prepoznati simptome koji narušavaju funkcioniranje u svakodnevici kod djeteta. Hiperaktivno dijete ima karakteristična ponašanja poput:
– brzopletost i želja da se krene sa stvarima prije nego je zadatak objašnjen
– često trese rukama ili nogama
– dijete se vrpolji kada treba mirno sjediti, naslanja se i nemirno je
– pretjerano mnogo priča i često upada u riječ
– smeta drugim učenicima jer je nemirno i ne može mirno sjediti
– ne može mirno čekati u redu ili svoj red
– daje odgovore prije nego je pitanje završeno
– gube stvari, nespretni su i padaju im stvari iz ruke
– teško podnosi mirno i tiho ponašanje ili mirnu igru
– želi sve riješiti prvi i sam
– stalno je u nekom pokretu i pogonu, ne može dugo ostati mirno
– često u rukama mora imati neke predmete ili se igrati
– neumorno je i kao da stalno ima energije za vrpoljenje
– teško pamti upute i nije najbolje u timskom radu
– brzo prelazi s jedne aktivnosti na drugu iako prvu možda nije završio
– pogrešno pretpostavlja izgovoreno
– priča samo sa sobom, pjevuši, šapće naglas
– lako odustaje od zadataka prije nego pokuša
– ne može se logično i razumljivo izraziti
VEZANE VIJESTI
Navedeni simptomi obično dolaze do izražaja u školi jer se tada od djece očekuje pažnja, brza reakcija i dulje slušanje. Djeca s poremećajem pažnje će teško podnositi takve zadatke i funkcioniranje. Međutim, hiperaktivno dijete ne mora nužno imati problema s učenjem. Djeca s oblikom hiperaktivnosti obilježenog pretežito nepažnjom su češće praktičari koji imaju poteškoće kod pasivnog usvajanja znanja ili učenja nad knjigom. Problemi se javljaju i kada dijete treba duže učiti i završavati zadatke. Smatra se da oko 30 posto hiperaktivne djece ima poteškoća s učenjem.
S obzirom na to da se hiperaktivnost može pojaviti i u dojenačkoj dobi, ovo su simptomi koji su karakteristični za hiperaktivne bebe:
– aktivnije je u odnosu na drugu djecu
– vrlo razdražljivo i često plače
– traži hranjenje kasno u noći
– teško ga je uspavati, loše spava, ne može ga se utješiti
– teško se hrani, odbija određenu hranu
– može imati trbušne kolike
– može imati pojačane mišiće
– nespretnije je nego druga djeca
Ako kod svog djeteta prepoznajte neke od karakterističnih simptoma hiperaktivnosti kada dijete nije pod stresom ili kada ne možete pronaći razlog njegovog ponašanja, obratite se stručnjaku. Psiholog, defektolog i drugi stručnjaci će pomoći utvrditi je li riječ o hiperaktivnom poremećaju ili drugoj poteškoći.
Dijagnoza i liječenje hiperaktivnosti
Hiperaktivnost kod djece se obično počinje pokazivati već prije četvrte godine života, a beziznimno prije sedme. Dijagnoza se obično postavlja oko osme do desete godine života djeteta. Međutim, kod neke djece se simptomi ne otkrivaju niti ne dijagnosticiraju kao hiperaktivnost sve nakon adolescencije. Kod mnoge djece se simptomi smanjuju ili nestaju s odrastanjem.
Da bi se dijagnosticirala hiperaktivnost, simptomi se trebaju pojaviti u barem dvije situacije ako je dijete mlađe od sedam godina. Za sva tri oblika hiperaktivnosti se trebaju dogoditi barem šest simptoma nepažnje kako bi se dijagnoza postavila. Pravilna dijagnoza je nužna jer se hiperaktivnost može zamijeniti s drugim poremećajima poput mentalne retardacije, poremećajima učenja, poremećajima sluha ili vida, smetnjama ponašanja ili traumama glave.
Dodatni simptomi koji se mogu pojaviti, a na koje treba obratiti pozornost mogu biti oni koji ometaju svakodnevno funkcioniranje djeteta. Nerijetko su tu poremećaji spavanja, frustracije, niska tolerancija, ispadi bijesa, nasilje, loša komunikacija s vršnjacima, anksioznost, depresija i nagle i brze promjene raspoloženja.
Rijetko se na temelju tjelesnih pretraga ili laboratorijskih nalaza može dijagnosticirati hiperaktivnost. Neki simptomi i znakovi mogu uključivati motoričku neusklađenost ili nespretnost, nelokalizirane “meke” neurološke nalaze i motoričke poremećaje.
Liječenje hiperaktivnosti uključuje bihevioralnu terapiju i savjetovanje u kombinaciji sa stimulacijskim lijekovima.
Savjeti za roditelje
Ponašanje djeteta se neće promijeniti preko noći, ali roditelji mogu pomoći tako da se ponašaju dosljedno i ustrajno s ciljem smanjivanja simptoma. Nije rijetko da hiperaktivnost kod djece utječe na odnose u obitelji i s prijateljima. Roditelji hiperaktivne djece najteže probleme imaju s neposluhom i “zločestim” ponašanjem što često izazva svađu, podizanje glasa i slično.
Neki od savjeta za roditelje hiperaktivnog djeteta su da pronađete zajednički jezik, način na koji će vas dijete slušati bez da koristite podizanje glasa ili pogrdne riječi.
Roditelj treba prepoznati što je za dijete prava kazna za loše ponašanje, a što će dijete brzo zaboraviti. Sve treba krenuti od ponašanja roditelja koji svojim primjerom treba podučavati dijete pristojnom i nenasilnom ponašanju.
Hiperaktivno ponašanje je ponekad potrebno ignorirati iako vama osobno možda smeta. Dijete ima svoje načine i na neke stvari koje mu ne štete možda trebate zatvoriti oči.
Primjerice, ako dijete skače po krevetu i pleše, glasno se igra ili slično – sve to su ponašanja na koja se ne bi trebali obazirati. Strogim zabranjivanjem mogli biste postići kontra efekt jer djeca će upravo to vidjeti kao izazov te još više prkositi jer će doživjeti nepravdu. Nije dobro niti dijete podmićivati, odnosno, stalno mu dopuštati sva ponašanja.
Znajte svoje granice i pokažite im vlastitim primjerom što je prihvatljivo, a što nije.
Ovo su neki od savjeta:
– jasno i iskreno komunicirajte s djetetom
– dajte djetetu da radi uz vas, zadajte mu zadatke
– pružite djetetu strukturu i rutinu
– razvijajte samopoštovanje kod djeteta
– razvijajte solidarnost i toleranciju kod djeteta
– budite realni u svojim pothvatima
Nije neobično da roditelji teško podnose hiperaktivno ponašanje djece te da su oni sami možda izopćeni iz društva zbog njegova ponašanja.
Roditelji hiperaktivnog djeteta nisu nesposobni, nisu loši odgajatelji te nisu krivi za poremećaj koji njihovo dijete ima. Ako se kao roditelj teško nosite s hiperaktivnim djetetom pokušajte i vi pronaći pomoć stručnjaka. Terapija bi mogla pomoći vama, vašem djetetu i čitavoj obitelji. Jedan od izvora pomoći je i SOS linija Hrabri telefon 0800 0800.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!