Ništa u životu vas ne može pripremiti na ono što vas čeka kad postanete roditelj. To je za mlade parove velika nepoznanica, osobito ako razmišljaju o potpomognutoj oplodnji. Najčešće su to pitanja vezane uz mogućnost uspjeha, ali i trajanje same procedure, koliko je bolna i je li potreban poseban režim ishrane i promjena životnog stila.
Novi podaci koje su prikupili australski istraživači ukazuju na to da je većini ljudi potrebno više od jednog ciklusa izvantjelesne oplodnje za razumne šanse za uspjeh i da te šanse opadaju što ste stariji, piše Science Alert.
Žene koje su započele s izvantjelesnom oplodnjom s 40 godina imale su samo 13 posto šanse da imaju bebu nakon jednog ciklusa, dok su žene koje su započele bilo u srednjim tridesetima ili prije tridesetog rođendana imale 40 odnosno 43 posto šanse.
U svim starosnim grupama, šanse za rođenje bebe su rasle sa svakim uzastopnim ciklusom oplodnje, ali su te šanse i dalje opadale s godinama.
Žene koje su započele ovaj proces s 35 godina imale su stopu uspjeha od oko 60 posto nakon tri ciklusa, pokazala je analiza. Do pada na 25 posto došlo je nakon tri kruga za žene starosti 40 godina.
S obzirom na to da je starost najveći faktor koji utječe na plodnost, takav trend se i očekivao.
vezana vijest
Podaci su važni jer ljudi imaju tendenciju da precjenjuju svoje šanse za uspjeh izvantjelesne oplodnje, vjerojatno potaknuti činjenicom da su ukupne stope uspjeha porasle tijekom prošlog desetljeća i s postupnim poboljšanjima u tehnologiji.
Ove, najnovije brojke su utemeljene na broju žena koje su izvantjelesnu oplodnju započele 2016. godine u australskoj državi Victoria. Istraživači su pratili ishode porođaja tijekom pet godina do 2020. godine, kako bi procijenili kolika je vjerojatnost da će žene imati bebu nakon završetka jednog, drugog ili trećeg ciklusa izvantjelesne oplodnje.
Karin Hammarberg sa Sveuličišta Monash koja se bavi plodnošću rekla je da nova serija podataka pokazuje da izvantjelesnu oplodnju ne treba promatrati kao “policu osiguranja” i da ljudi koji žele bebu trebaju pokušati što prije.
Hammarberg je također povezana s Upravom za potpomognutu oplodnju u Victoriji i naručila je istraživanje kao dio svog godišnjeg izvještavanja. Podaci nisu recenzirani, ali su usklađeni s nacionalnom statistikom.
Tipičan ciklus izvantjelesne oplodnje uključuje stimuliranje ženskih jajnika da proizvode jajne stanice, koje se prikupljaju, oplođuju u posudi za stvaranje embrija i nakon toga se prenose nazad u matericu.
Prečesto se liječnici fokusiraju na plodnost žena i zanemaruju zdravlje ili starost muškaraca.
Istraživanja pokazuju da šanse muškaraca da dobiju bebu putem izvantjelesne oplodnje padaju za oko četiri posto svake godine, bez obzira na godine njihove partnerice.
“Važno je da i muškarci i žene budu svjesni utjecaja koji starost ima na plodnost i da izvantjelesna oplodnja ne može u potpunosti ‘nadvladati’ neplodnost zbog starosti“, kaže Luk Rombauts, specijalist za plodnost na Sveučilištu Monash.
Kao i kod žena, plodnost muškaraca počinje opadati oko 40. godine, a do 45. godine muškarcima može biti potrebno pet puta više vremena nego što bi bilo u 20-im godinama.
Važno je napomenuti da ovi podaci na razini populacije ne uzimaju u obzir pojedinačne faktore koji utječu na nečiju šansu za uspjeh izvantjelesne oplodnje.
To uključuje opće zdravlje para, težinu, druge faktore koji utječu na plodnost, kao što je endometrioza i to koliko jajnih stanica žena ima u rezervi, a njihov broj opada s godinama.
Podaci također nisu obuhvatili parove koji su odlučili prekinuti ovaj proces.
Svjetski trendovi rađanja potpomognutom olodnjom također daju potpuniju sliku od australskih podataka.
Studija iz 2019. ukazuje na to da je stopa rađanja kod izvantjelesne oplodnje dostigla vrhunac oko 2001. godine, da je nakon toga zadržala razinu, a zatim počela opadati u većem dijelu svijeta.
Ginekolog opstretičar Norbert Gleicher sa Sveučilišta Rockefeller u New Yorku i dvojica njegovih kolega tvrde da je do tog pada djelomično dovelo i povećanje troškova izvantjelesne oplodnje i dodatne procedure. Široko je rasprostranjena i zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti u industriji izvantjelesne oplodnje. Australske klinike, primjerice, nisu obvezne objaviti svoje stope uspjeha, a to potencijalnim roditeljima onemogućava usporedbu usluge koju klinike nude.
“Ne postoji utvrđeno pravilo o tome kako prijaviti uspjeh, tako da klinike to rade na različite načine, i to je krajnje zbunjujuće za pacijente”, izjavila je Hammarberg 2019.
Samo ako na raspolaganju imaju sve potrebne informacije, ljudi se mogu pripremiti na ovakav proces.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!