Psihoza spada u teže psihijatrijske poremećaje ili duševne bolesti te se iza pojave paranoidne psihoze nalazi velika stigma. Psihotični poremećaji velik su dio dijagnoza kod kliničke psihijatrije.

Neki poremećaji mogu biti doživotni te nastajati kroz određeno vrijeme. Paranoidna psihoza kod bolesnika stvara iskrivljenu percepciju stvarnosti i remeti svakodnevno funkcioniranje u smislu nemogućnosti obavljanja uobičajenih zadataka.

Uzrok nastanka psihoze ovisit će od osobe do osobe jer se može razviti zbog različitih čimbenika, jednako kao što se i simptomi psihoze mogu vrlo razlikovati od osobe do osobe.

Simptomi psihoze

Paranoidna psihoza spada u teško psihičko stanje i karakterizira je postojanje više različitih simptoma po skupinama. Psihoze mogu biti endogene ili funkcionalne poput shizofrenije, psihotične slike te organske psihoze.

Simptomi i obilježja koja su karakteristična za paranoidnu psihozu su:

• sumanute misli
• halucinacije
• dezorganizirano mišljenje
• abnormalna motorika
• obmane osjetila
• gubitak volje i motivacije
• socijalna isključenost i povlačenje
• smanjenje koncentracije
• otežano razumijevanje apstraktnog značenja
• depresivnost i tjeskoba

Posebnost paranoidne psihoze su sumanute misli koje uključuju različite scenarije i mišljenja o ljudima, stvarima ili događajima u okolini. Sumanute misli često nemaju uporište u racionalnom ili logičnom te osobama u okolini predstavljaju neobjašnjivo ponašanje. Pod sumanute misli spadaju one da bolesnik ima nevjerojatno bogatstvo, moć ili značaj, da smatra da će za nešto biti okrivljene, da boluje od teške i neizlječive bolesti iako je fizički zdrav, da ih partner vara ili da im netko želi nauditi.

Uz sumanute misli koje su karakterističan simptom paranoidne psihoze mogu se pojaviti halucinacije ili obmane osjetila. Kao i sumanute misli događaju se spontano i bez želje pacijenta. Kod nekih se mogu pojaviti u određenim situacijama primjerice kod velikog umora, tjeskobe, sljepoće ili gluhoće. Halucinacije u paranoidnoj psihozi mogu biti slušne, okusne, tjelesne i vidne. Osoba u psihozi može vjerovati da vidi likove, oblike, bljeskove ili boje, čuje da joj netko šapće na uho, osjeća dodir osobe koje nema i slično.

Karakteristično za shizofreniju, ali se pojavljuje i u paranoidnoj psihozi je pojava dezorganiziranog mišljenja. Radi se o poremećaju koji pacijenti opisuju kao gomilanje misli i ideja koje se ne mogu jasno razaznati. Ovo može uzrokovati poremećaj u govoru, zamršenim govorom, buncanjem, ali i rasplinutim mišljenjem jer se osoba teško koncentrira. Može doći i do raspadanja riječi i rečenica, spajanja riječi i potpuno krivog izgovaranja.

Koji je uzrok paranoidne psihoze?

Kod pacijenata koji pate od paranoidne psihoze rijetko postoji karakterističan uzrok poteškoća i pojave sumanutih misli. Postoji više vrsta psihoza, a organske mogu uzrokovati bolesti ili tjelesna stanja koja mijenjaju psihičko stanje. Tako, primjerice, osoba može patiti od Parkinsonove bolesti, Alzheimerovog poremećaja, epilepsije, Huntingtonove bolesti, HIV-a ili tumora mozga. Budući da većinu paranoidnih psihoza ne uzrokuju tjelesne smetnje, nije lako odrediti uzrok psihoze.

Neki oblici duševnih poremećaja mogu biti češći kada se radi o obiteljskoj anamnezi te je tako poznato da se shizofrenija javlja češće u nekim obiteljima. Također, kod roditelja koji su oboljeli se povećava šansa da i dijete ima slične ili iste psihološke poteškoće te da postoji “shizofreni gen“.

Iako je teško razlučiti, čimbenici u nastanku duševnih bolesti su stres i trauma koji se mogu dogoditi u ranom djetinjstvu ili kasnijoj dobi. To se obično odnosi na seksualno, fizičko ili emocionalno zlostavljanje. Smatra se kako pojava traumatskih događaja u odrasloj dobi može pokrenuti ekspresiju patoloških gena koji se do tada nisu prezentirali.

Iako još uvijek nije dovoljno istraženo, postoji povezanost između regulacije receptora, ravnoteže neurotransmitera te promjena u moždanim tvarima s pojavom paranoidne psihoze.

Može li se izliječiti paranoidna psihoza?

Liječenje duševnih bolesti jačeg intenziteta provodi se uz pomoć lijekovima, točnije, antipsihoticima. Radi se o skupini lijekova koji smanjuju i otklanjaju simptome psihoze. Nova skupina lijekova su atipični antipsihotici koji smanjuju učestalost i intenzitet nuspojava.

Uz lijekove preporučuje se i provodi psihoterapija, relaksacijske tehnike te podizanje svijesti bolesnika o distorzijama koje doživljavaju.

Liječenje je obično individualno jer ovisi o trajanju, učestalosti i intenzitetu paranoidne psihoze, pa o tome ovisi i proces oporavka. Kod pacijenata može doći do potpunog oporavka, no kod onih bolesnika koji liječe kronične psihoze liječenje može trajati godinama. Više od polovice pacijenata u kroničnim stanju nakon liječenja i dalje može imati neke zaostale simptome.