Osjećaj tuge, žaljenja, emocionalne boli pa čak i fizičke posebno je težak za podnijeti kada se događa kod osoba starije životne dobi. O ovoj pojavi se ne govori mnogo i često te se staračka depresija često pogrešno dijagnosticira ili se na nju ne reagira pravodobnim terapijama.

Depresija u starijoj dobi povećava smrtnost jer može uzrokovati fizičke poteškoće i bolesti te oslabljuje imunitet kod oboljelih. Depresija nije samo osjećaj tuge već bolest središnjeg živčanog sustava koja nastaje zbog kemijskih promjena u živčanim stanicama u mozgu. Kod starijih osoba često se javlja uz druge bolesti i zdravstvena stanja te dugo traje.

Uzrok staračke depresije, točnije, okidač može biti socijalna isključenost zbog gubitka partnera, odlaska u dom za starije, odvajanje od obitelji ili prestanak posla, odlazak u mirovinu. Životne promjene mogu iznimno utjecati na pojavu depresije kod starijih ljudi.

Kako prepoznati staračku depresiju?

Uz potištenost, tužno raspoloženje i tugu, depresiju odlikuju jasni simptomi. Često se pojavljuje potištenost, navala crnih misli i sjećanja te samosažaljenje. Ovo su još neki od simptoma staračke depresije:

• napadaj plača
• osjetljivost i ranjivost
• razdražljivost na najmanje sitnice
• strah, tjeskoba i strepnja da će se nešto dogoditi
• beznađe i bespomoćnost, osjećaj da “nema spasa”
• osjećaj krivnje i osamljenosti

Kod osoba koje doživljavaju staračku depresiju često se mogu čuti izjave poput “dogodit će mi se nešto strašno”, “sve me boli, sve me smeta”, “meni nema pomoći”, “nikad mi neće biti bolje, nema mi spasa”, “mene nitko ne voli i ne treba”, “bolje da me nema”.

Osim simptoma depresije u smislu turobnog osjećaja, mogu se pojaviti i drugi koji ponekad mogu lažno ukazivati na pojavu drugih bolesti. Osoba bi mogla prestati uživati u stvarima koje su je prije veselile poput hobija ili slično, imati nepravilan ritam spavanja ili doživljavati nesanicu, te tjelesne bolove koji nemaju konkretan uzrok.

Staračku depresiju karakterizira i pretjerana želja za spavanjem te želja za smrću ili planiranje samoubojstva.

Zašto nastaje depresija u starijoj dobi?

Pojava staračke depresije može imati razne uzroke, a neki čimbenici mogu povećati rizik od nastanka. Na razvoj depresije mogu utjecati stresni događaji u životu osobe poput odlaska u starački dom, gubitak dugogodišnjeg partnera ili smrt djeteta, ali i promjena životnog ponašanja.

Mnogi stariji s godinama prestanu imati tjelesne aktivnosti, manje borave na danjem svjetlu te koriste brojne lijekove za druge bolest, a neki od lijekova koji se propisuju mogu imati depresiju kao jednu od nuspojava. Među čimbenicima većeg rizika je i ženski spol, obiteljsko nasljeđe te nepravilna prehrana. Istraživanja su pokazala kako kod žena postoji povezanost nedostatka B12 vitamina i sklonosti za razvoj depresije, no postoji mogućnost da je nedostatak vitamina zapravo posljedica depresije.

Na nastanak staračke depresije mogu utjecati druge bolesti poput demencije, moždanog udara i tumora. Depresija također može utjecati na povećanje rizika za stvaranje drugih bolesti poput kardiovaskularnih bolesti, razvoja infekcija zbog oslabljivanja imunološkog sustava te smrti.

Liječenje staračke depresije

Pojava depresije kod starijih ljudi utječe na njihove živote, ali i okolinu koja u početku obično ne zna kako reagirati. S obzirom na to da je ponekad potrebno više vremena da se dijagnosticira depresija, pacijent i okolina se mogu usredotočiti na liječenje drugih bolesti s razmišljanjem kako su one te koje uzrokuju tjeskobu i turobno ponašanje.

Pri pojavi prvih znakova bilo bi poželjno reagirati kod liječnika opće prakse jer osobe koje pate od staračke depresije puno teže prolaze rehabilitaciju od drugih bolesti i stanja. Osim toga, staračka depresija može dovesti do samoubojstva ako se ne liječi na vrijeme zbog čega je nužno da se pregled obavi čak i ako se pojavljuju samo blagi znakovi.

Pregled i liječenje staračke depresije ne treba odgađati. Terapija se provodi lijekovima, psihoterapijom te alternativnim oblicima liječenja. Jedna od mjera terapije je i uvođenje redovitih obroka odgovarajućeg energetskog i nutritivnog sadržaja, boravak na otvorenom uz nadzor te umjereno kretanje.