Apraksija je neurološko stanje o kojem se ne zna previše, a karakterizira ga nemogućnost izvršavanja određene naučene i poznate motoričke radnje, pokreta ili geste bez obzira što ih osoba može fizički izvršiti.

Do apraksije dolazi zbog disfunkcije hemisfera u mozgu ili zbog oštećenja mozga. Postoji više vrsta apraksije, a najčešća je orofacijalna apraksija, dok se govorna apraksika pojavljuje i kod djece. Ovo stanje nije izlječivo, ali se uz pomoć terapija mogu poboljšati funkcije pacijenta.

Zašto dolazi do apraksije?

Apraksija je najčešće posljedica lezija (abnormalna područja tkiva u ili na mozgu) koje se nalaze u dominantnoj hemisferi mozga, obično u frontalnom i tjemenom režnju, odnosno nalaze se na mjestu gdje se nalazi područje zaduženo za pamćenje naučenih pokreta.

Lezije se mogu pojaviti kao posljedica moždanog udara, ozljede mozga, tumora ili pak bolesti kao što su demencija, Alzheimerova bolest ili Parkinsonova bolest, a nekada se može raditi i o genetskom poremećaju. Samim time, apraksija je češća kod starijih ljudi. Osoba koja ima apraksiju razumije naredbu, mišići su funkcionalni te mogu i žele izvršiti naredbu, ali jednostavno ne uspijevaju.

Kako prepoznati apraksiju?

Apraksija može biti simptom neke druge bolesti ili poremećaja, ali jednako tako može biti samostalno stanje kod pojedinaca. Može se prepoznati po nespretnim i nekontroliranim pokretima, po nerazumnom govoru i po nemogućnosti obavljanja svakodnevnih jednostavnih zadataka.

Koje su vrste apraksije?

Kod orofacijalne apraksije osoba neće moći raditi radnje koje uključuju pokrete na licu, kao što su zviždanje, oblizivanje usnica ili namigivanje.

Druga najpoznatija apraksija je govorna apraksija kod koje osoba teško ili nikako ne može micati usnama i jezikom kako bi proizvela zvuk i komunicirala. Osoba ima želju za govorom i mišići lica normalno funkcioniraju, ali jednostavno ne može govoriti. Ova apraksija se javlja kod ljudi svih dobi, a postoji i dječja govorna apraksija koja se javlja rođenjem te se terapijama kroz godine stanje može u potpunosti ispraviti.

Još jedna vrsta je i kinetička apraksija, odnosno nemogućnost preciznog pokreta rukom ili nogom, ideomotorna apraksija, nemogućnost pravilnog kretanja, ideacijska apraksija, nemogućnost obavljanja složenih aktivnosti s više uzastopnih pokreta, konskrutivna apraksija, nemogućnost crtanja, kopiranja ili kreiranja oblika.

Kako se dijagnosticira apraksija?

Liječnik će prvo proučiti kompletnu medicinsku dokumentaciju, kao i postoji li slučaj apraksije u obitelji. Nakon toga se izvodi niz testova kako bi se ispitala reakcija i ponašanje pacijenta, koordinacija, verbalna i neverbalna komunikacija. Kako bi se otkrio uzrok apraksije, potrebno je napraviti CT glave, magnetsku rezonancu ili EEG.

Kako se apraksija liječi?

Ne postoji lijek za apraksiju, ali može se primijetiti napredak kod bolesnika nakon određenih terapija. Svaki slučaj apraksije je jedinstven i potrebno je pronaći terapiju koja daje najbolje rezultate. Kod nekih će se rezultati vidjeti odmah, dok će kod drugih poboljšanje doći s godinama. Važna je i podrška obitelji i prijatelja te stalan rad i vježba.

Zaključak

Dakle, apraksija je neurološko stanje do kojeg dolazi zbog oštećenja mozga, ali i zbog određenih bolesti i stanja koje napadaju mozak. Ovo stanje se ne može izliječiti, ali postoji cijeli niz terapija koje mogu bolesnicima olakšati život. Važno je imati podršku liječnika, ali i obitelji jer bolesnik postaje ovisan o drugima.