Strojarski inženjer Paolo Luzzatto-Fegiz s Kalifornijskog sveučilišta zajedno je s kolegama primijetio da je virus u eksperimentima inaktiviran čak osam puta brže nego što je predviđao najnoviji teorijski model, piše ScienceAlert.

“Teorija pretpostavlja da inaktivacija djeluje tako što UVB zrake pogode RNK virusa oštećujući je”, objasnio je Luzzatto-Fegiz.

No, neslaganje sugerira da se događa nešto više od toga, a otkrivanje što točno moglo bi biti korisno za upravljanje virusom. UV svjetlost ili ultraljubičasti dio određene baze nukleinske kiseline u DNA i RNA lako apsorbiraju, što može dovesti do stvaranja veza koje je teško popraviti. 

Ali nisu sva UV svjetla ista. Duži UV valovi, nazvani UVA, nemaju sasvim dovoljno energije da izazovu probleme virusu. Upravo su UVB valovi srednjeg dometa  prvenstveno odgovorni za ubijanje mikroba i izlaganje vlastitim stanicama riziku od oštećenja na Suncu.

Učinkovitost kratkovalnog UVC zračenja

Pokazalo se da je kratkovalno UVC zračenje učinkovito protiv virusa poput SARS-CoV-2, čak iako su još uvijek sigurno obavijeni ljudskim izlučevinama. No, ova vrsta UV zračenja obično ne dolazi u kontakt s površinom Zemlje zahvaljujući ozonskom sloju.

“UVC zračenje izvrsno je za bolnice”, rekla je koautorica i toksikologinja Državnog sveučilišta Oregon Julie McMurry. “Ali u drugim okruženjima – na primjer, u kuhinjama ili podzemnim željeznicama – UVC bi komunicirao sa česticama tako što bi stvorio štetni ozon”, dodaje.

U srpnju 2020. eksperimentalnim istraživanjem testirani su učinci UV svjetlosti na SARS-CoV-2 u simuliranoj slini. Zabilježili su da je virus inaktiviran kada je bio izložen simuliranoj sunčevoj svjetlosti između 10-20 minuta.

“Prirodna sunčeva svjetlost može biti učinkovita kao dezinficijens za onečišćene neporozne materijale”, zaključili su Wood i kolege u radu.

Luzzatto-Feigiz i njegov tim uspoređivali su te rezultate s teorijom o tome kako je to postigla sunčeva svjetlost, koja je objavljena samo mjesec dana kasnije, i vidjeli su da se brojke ne poklapaju.

SARS-CoV-2 osjetljiviji od gripe tipa A

Ova studija otkrila je da je virus SARS-CoV-2 tri puta osjetljiviji na UV na sunčevoj svjetlosti od gripe tipa A, s 90 posto čestica koronavirusa koji su inaktivirani nakon samo pola sata izlaganja podnevnoj sunčevoj svjetlosti ljeti.

Za usporedbu, na zimskoj svjetlosti čestice mogu danima ostati netaknute. Proračuni za okoliš koji je izveo zasebni tim istraživača zaključili su da sunčeve zrake izravno fotokemijski oštećuju RNA molekule virusa.

Ovakav učinak snažnije se postiže svjetlostima kraće valne duljine, poput UVC i UVB. Kako UVC ne doseže Zemljinu površinu, svoje su izračune izloženosti svjetlosti u okolišu temeljili na srednjevalnom UVB dijelu UV spektra.

“Eksperimentalno uočena inaktivacija u simuliranoj slini više je od 8 puta brže nego što je teorijom predviđeno”, napisali su Luzzatto-Feigiz i kolege.

“Dakle, znanstvenici još ne znaju što se događa”, rekao je Luzzatto-Fegiz. Istraživači sumnjaju da je moguće da, umjesto da izravno utječe na RNA, dugovalna UVA možda djeluje s molekulama u ispitnom mediju (simulirana slina) na način koji ubrzava inaktivaciju virusa. Nešto slično se vidi u pročišćavanju otpadnih voda – gdje UVA reagira s drugim tvarima stvarajući molekule koje oštećuju viruse.

Potrebni dodatni eksperimenti

Ako se UVA može iskoristiti za suzbijanje SARS-CoV-2, jeftini i energetski učinkoviti izvori svjetlosti specifični za valnu duljinu mogli bi biti korisni za povećanje sustava za filtriranje zraka s relativno malim rizikom za ljudsko zdravlje.

“Naša analiza ukazuje na potrebu za dodatnim eksperimentima kako bi se odvojeno testirali učinci određenih valnih duljina svjetlosti i sastava medija”, zaključuje Luzzatto-Fegiz.

S obzirom na sposobnost ovog virusa da ostane suspendiran u zraku dulje vrijeme, najsigurnije sredstvo za njegovo izbjegavanje u zemljama u kojima divlja i dalje je društveno distanciranje i nošenje maski u situacijama i prostorima gdje distanciranje nije moguće.

Studija je objavljena ovdje.