Presađivanje ili transplantacija organa je uspješna metoda liječenja kada dođe do nepovratnog gubitka funkcije nekog od organa. Presaditi se mogu mnogi organi, a u Hrvatskoj se danas uspješno mogu presaditi svi organi, a odnedavno i pluća. Najčešće transplantirani organi su bubrezi, gušterača, jetra, pluća, srce ili tanko crijevo.
Hrvatska transplantacijska medicina zauzima ravnopravno mjesto u društvu visoko razvijenih zemalja EU po pitanju presađivanja organa. Da bi sustav transplantacije organa funkcionirao, potrebno je imati donore organa. Podaci pokazuju kako je broj donora svake godine iznimno malen, tek oko dva posto stanovništva godišnje. Osobe koje trebaju transplantaciju organa nažalost, često ostaju na listama čekanja.
Tako premine oko 35 posto bolesnika, a brojka onih koji trebaju novi organ svake je godine veća za oko 15 posto. Trenutno je na listama čekanja za transplantaciju organa više od 50 tisuća ljudi.
Koji se sve organi mogu transplantirati?
Razvijanje medicine u svijetu i Hrvatskoj omogućava da se što veći broj organa može presaditi. Mogućnosti koje danas imamo su gotovo neograničene. Tome u prilog ide i činjenica da se donedavno u Hrvatskoj nisu mogla presađivati pluća, a u siječnju 2023. godine je provedena prva transplantacija pluća kod djeteta na KBC-u Zagreb.
Osim toga, početkom iste godine provedena je po prvi puta simultana transplantacija srca i jetre kod istog pacijenta. Srce i jetra transplantirani su kod pacijenta koji je bolovao od rijeke bolesti taloženja, a pluća su transplantirana 12 godišnjem dječaku kojemu je organ otkazao zbog leukemije. Oboje se uspješno oporavljaju.
Danas smo i u Hrvatskoj dosegli taj standard da se svi organi tijela osim mozga mogu transplantirati, čak i simultano. Kod presađivanja se ne presađuje samo organ već i tkivo. Transplantirati se mogu koža, srčane valve i krvne žile, ligamenti, rožnica, ali i kosti.
Koža se transplantira kada dođe do po život opasnih opeklina, srčane valve i žile kod određenih bolesti, a rožnica kod ozljeda i bolesti oka.
Bolesniku je potrebna transplantacija organa kada dođe do propadanja i potpunog nedostatka funkcije organa. Obično se na ovu soluciju liječnici odlučuju kao posljednji korak, odnosno, nakon što su svi ostali oblici liječenja već isprobani.
Tko može biti donor organa ili tkiva?
Mnogi organi bolesnicima dolaze nakon što je osoba koja je zapisana kao donator organa preminula. No i kao živući možete pod određenim uvjetima donirati određene organe. Za života u Hrvatskoj možete donirati bubrege, dio jetre, dio pluća, matične stanice, kožu, hrskavicu, dio kosti i ostale bez kojih bi život i dalje bio moguć.
Živuća osoba koja odluči darivati organ te prolazi sve uvjete najčešće će ga moći dati članu obitelji. Za ovaj postupak se odlučuje nakon što ne postoji odgovarajući organ donatora ili tkivo te ne postoji druga metoda liječenja. Glavni uvjet je da su organi potpuno zdravi, a o uzimanju odlučuje etičko povjerenstvo zdravstvene ustanove koja vrši transplantaciju. Inače, ne postoji dobna granica za transplantaciju organa.
Nakon smrti osoba može darivati jetra, bubrege, gušteraču, srca, pluća te druge organe i tkiva. Ovo je moguće nakon što je medicinsko osoblje potvrdilo smrt mozga. Smrt mozga se utvrđuje u dva uzastopna klinička pregleda putem tročlanog povjerenstva. Ti liječnici ne sudjeluju u transplantaciji organa.
Osoba može za života zatražiti donatorsku karticu i time potvrditi da nakon smrti dopušta eksplantaciju, odnosno, uzimanje organa i tkiva. Osim toga, može darivati cijelo tijelo u svrhu znanosti i znanstveno medicinskog istraživanja. Kod transplantacije organa se moraju poduzeti sve mjere opreza s ciljem zaštite dostojanstva, prava i anonimnosti darivatelja i primatelja organa.
Transplantaciju organa sa živuće ili preminule osobe rade visoko specijalizirani medicinski timovi u posebno ovlaštenim bolnicama ili akreditiranim transplantacijskim centrima.
Ako obitelj nije upoznata o namjerni uzimanja organa, osoba nije prihvatila eksplantaciju ili ako nisu ispunjeni svi etički, zakonski i medicinski uvjeti, nije moguća transplantacija organa. Po zakonu se darivateljem organa smatra svaka preminula osoba koja se za života tome nije izričito protivila te ne propisuje obvezu traženja dozvole od obitelji. U praksi se obitelj uvijek pita.
Kako postati donator organa?
Ako nakon smrti želite postati donator organa i na taj način nekome možda spasiti život, nije potrebno posebno se upisivati nigdje dok god su članovi vaše obitelji upoznati s vašom odlukom. Po zakonu su sve preminule osobe donatori organa osim ako se tome nisu izričito protivile, odnosno, ako se nisu ranije upisale u registar nedarivatelja u Ministarstvu zdravstva.
Međutim, ako želite biti sigurni da će postojati mogućnost transplantacije organa nakon vaše smrti, možete preuzeti donatorsku karticu koju dobivate od liječnika primarne zaštite. U ovom slučaju obitelj ima više informacija o stavu preminule osobe i obično se ne protivi eksplantaciji.
Ako svoje tijelo nakon smrti želite dati u znanstveno-medicinske svrhe to možete učiniti. Međutim, tijela osoba koje nemaju obitelji i koje nisu u registru nedarivatelja također mogu uz odobrenje etičkog povjerenstva biti dana u nastavne svrhe. Ovo je moguće ukoliko unutar 48 sati nitko nije podnio zahtjev za pokop ili kremiranje. Jednako vrijedi i za osobe koje su živjele same, nisu se tome protivile u pismenom obliku, a kod kojih se članovi obitelji, partner, roditelj ili skrbnik slažu s time.
U oba slučaja će Hrvatska liječnička komora izvijestiti nadležno tijelo.
Što o transplantaciji organa kaže vjera?
Sve religije podržavaju darivanje organa.
To se smatra plemenitim i nesebičnim humanim činom.
Iskustva pacijenata s transplantiranim organima
U nastavku donosimo nekoliko iskustava pacijenata koji su prošli transplantaciju organa.
“Danas živim s tuđim srcem koje više nije tuđe, nego moje. Da mi je prije infarkta neko rekao kako će mi biti presađeno srce prije bih povjerovao da ću kao Armstrong stići na Mjesec. Ljudi često pogrešno misle da se kod transplantacije plaća organ. Ne, on se dobije besplatno, donira se dobrom voljom plemenitih ljudi. A novac se prikuplja za troškove liječenja. Nebrojeno mnogo ljudi mi se javilo i pomoglo. I danas kad se sjetim tog poziva, a sjećam se sata i minuta kad su me nazvali, suze mi pođu na oči. Nije bilo više čekanja, jer sam živio za taj trenutak. Samo sam razmišljao da mi je zaspati, pa probudio se ili ne. Ipak sam se probudio. Tih nekoliko sati koliko je trajala operacija činio mi se kao san u koji je stalo svih onih pet godina nakon infarkta. A na javi, mogao sam disati, sve su tegobe nestale, kao da sam postao drugi čovjek. I to sam zaista postao, jer su mi se sve životne funkcije vratile u normalno stanje, a taj 22. prosinac postao mi je drugi rođendan”, ispričao je svoje iskustvo Adnan za AlJazeeru.
O svom iskustvu s transplantacijom organa govorila je i majka malene Julije. Ovaj slučaj pobudio je dosta zanimanja medija.
“Malena je do 11. mjeseca svojeg života bila potpuno zdrava, a onda je sve krenulo po krivu. Nakon temeljitijih pretraga otkriven joj je zapetljaj crijeva, a liječnici su uočili i problem u radu bubrega. Odmah je stavljena na hemodijalizu, a na odjelu intenzivne njege ostala je idućih devet mjeseci. Prvo pitanje koje mi je postavio koordinator bilo je je li Julija dobro, a potom me pitao koliko brzo možemo doći jer bubreg može čekati samo 24 sata. Pitali su me možemo li stići u Lyon do 9 sati ujutro. I stigli smo. Prve godine s novim organom Julija je imala priličan broj infekcija, no danas je puno bolje. Julija će cijelog života morati piti imunosupresive, zbog kojih mora često na kontrole kako bi se prilagođavala njihova razina da postigne balans. Uz to pije i dva lijeka za tlak i vitamin D”, piše majka malene Julije za Jutarnji list.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!