Ponekad možete zaustaviti kihanje držanjem nosa, ali s obzirom na brzinu kihanja, nije baš najbolja ideja da to učinite.
Kihanje nastaje kada osjetilne živce u našem nosu stimulira iritant kao što su alergeni, virusi, bakterije ili čak tekućina. Ta informacija potom dolazi u mozak nakon čega se aktivira refleks kihanja.
Kihanje prvo uključuje duboki udah i povećanje pritiska u dišnim putevima. Potom slijedi kontrakcija dijafragme i mišića oko rebara, refleksno zatvaranje očiju i snažan izdisaj.
Prilikom izdisaja kihanja, vaš jezik je podignut do nepca. Ovo zatvara stražnji dio usta tako da zrak prolazi uglavnom kroz nos. Zrak izbačen kroz nos ispire one tvari koje su izazvale iritaciju i kihanje.
Trograni ili trigeminalni živaci prenose senzorne informacije od lica do mozga. To uključuje senzorske informacije o dodiru, boli i iritaciji kože lica te iz unutrašnjosti nosa i usta. Unutar svakog trigeminalnog živca nalaze se tisuće pojedinačnih živčanih grana od kojih svaka nosi određenu vrstu senzornih informacija.
Osjetni živci putuju do mozga preko leđne moždine, a potom ti živci u leđnoj moždini komuniciraju jedni s drugima.
Kihanje se može zaustaviti primjerice tako da začepite nos ili usta, no to onda povećava tlak u dišnim putovima pet do 20 puta više nego kad samo nromalno kihnete. Taj se pritisak mora prenijeti negdje drugdje i može oštetiti vaše oči, uši ili krvne žile. Iako je rizik nizak, zabilježeni su neki ozbiljni slučajevi kao što aneurizma mozga, puknuće grla i kolaps pluća, piše ScieneceAlert.
Upravo zbog toga se ne preporučuje da pokušavate spriječiti kihanje. Prihvatite svoj osobni stil kihanja i jednostavno kihnite u maramicu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!