Prof. dr. Tomislav Jovanović za portal N1 ističe da je voda najvažniji sastojak našeg organizma.

“Život započinje u vodi, završava u vodi. Količina vode u oganizmu je postotno u odnosu na tjelesnu masu jednaka postotku vode na zemljinoj kugli. Za srednju životnu dob to je oko 60 posto”, kaže.

Dr. Tomislav Jovanović naglašava da je voda neophodna zbog “odžavanja funkcije života”.

“Nijedna funkcija u organizmu se ne može obaviti bez prisustva vode. Voda je kao kohezivni faktor. Faktor integriteta i normalnih funkcija. Za sve oblike transporta, za održavanje tjelesne temperature, za funkciju bubrega, mozga, srca i svih vitalnih organa”, ističe.

Dva načina unosa vode

Održavanje konstantne količine vode je osnovni razlog unosa. Voda se unosi na dva načina.

“Najviše putem hrane i pijenjem vode. Količina vode koja se unosi pijenjem, određena je mehanizmom žeđi i činom pijenja, a na osnovu prethodnog gubitka vode. Postoji ravnoteža između ovih složenih neuronskih mehanizama”, kaže dr. Jovanović.

Dodaje da, ako je gubitak vode iz organizma veći od unosa putem hrane, voda se mora nadoknaditi pijenjem.

Ako u organizam ne unosimo dovoljno vode, dr. Jovanović kaže da nastaje niz poremećaja koji ne mogu biti kompenzirani vodom koja nastaje u toku metaboličkih aktivnosti i koja se naziva endogena voda u obujmu oko 700 ml. Gubitak vode između 7 i 10 posto može biti fatalan, dodaje.

Može se i pretjerati

S druge strane, doktor naglašava da se može i pretjarati s unosom vode.

“Unos vode značajno iznad osjećaja žeđi dovodi prvo do gastrointerstinalnih problema, a onda do snažne bubrežne stimulacije radi ubrzane eliminacije viška putem mokraće. Ako mehanizmi eliminacije ne uspiju izbaciti viškove vode, uz nastavak njenog unosa može se fatalno završiti”, upozorava on.

Suvremeni problem

Nedovoljna količina vode je problem suvremenog čovječanstva. Nažalost, značajan broj stanovnika na Zemlji je primoran koristiti i zdavstveno neispravnu vodu što dovodi do teških posljedica.

Sve je manje i vodovodne vode koja prevazilazi karakteristike tehničke vode. Iz tih razloga, a i još niza praktičnih koji prate suvremeno čovječanstvo, orijentirani smo na upotrebu flaširanih voda.

“U razvijenim zemljama količina vode koju popije svaki njen stanovnik, je između 200 i 300 litara godišnje. Naš prosjek je značajno manji, oko 70 litara. Postoji niz opravdanih i, nažalost, drugih bizarnih razloga”, kaže on.

Govoreći o tome na što treba obratiti pažnju prilikom odabira flaširanih voda, dr. Jovanović ističe da to pretežno treba biti voda koju smo već koristili i ona koja brzo utažuje žeđ.

“Voda koja nije tehnološki prethodno obrađena ili u koju nisu dodavani sastojci. Znači – prirodna. Posebno obratiti pažnju na bocu od kojeg je materijal s jasno ispisanim podacima o njenom porijeklu, mineralnom sastavu, pH vrijednosti, vremenu punjenja boce i načinu njihovog čuvanja-skladištenja. Jasno je da je prednost staklena ambalaža, uz jasnu ogradu komfora i manje dostupnosti u prodaji onih s manjim volumenom, kao i činjenice o kojima ne obraćamo pažnju da se one u više navrata koriste nakon posebnog pranja”, navodi on.

Kao i u drugim prilikama, uvijek su u prednosti vode čiji su izvor i punionice bliže krajnjem korisniku.

“Svako od nas na tržištu može izabrati vodu koja mu najviše odgovara organolepički, odgovarajuće temperature i naravno mogućnošću da posebno može doprinijeti očuvanju zdravlja svojim specifičnim mineraloškim sastavom”, zaključuje dr.Tomislav Jovanović.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram