Ovoga tjedna Vlada bi trebala predstaviti sedmi po redu paket mjera za ublažavanje inflatornih učinaka i porasta cijena energenata. Izvjesno je da će biti manji nego prošli.
Da će s novim paketom doći do smanjenja dijela subvencija iliti “kalibriranja” kako to ugodnije uhu kaže premijer Andrej Plenković, u utorak je potvrdio i ministar financija Marko Primorac.
Najavio je da će cijene energenata rasti, doduše ne 30 posto koliko je isprva pisalo na probnom balonu puštenom u javnost, nego 10 do 15 posto, a subvencije na energente smanjivat će se postupno.
Paket mjera postaje paketić
Te subvencije idu na teret svih poreznih obveznika, kazao je Primorac, pa u tom su smislu sve manje opravdane.
“Ako imate dugoročno povećane cijene energenata, a umjetno iz proračuna tu cijenu pokušavate smanjiti za građane i poduzetnike, tada i građani i poduzetnici nisu svjesni da je došlo do dugotrajnog poremećaja na tržištu, odnosno do dugotrajno formiranih novih cijena, a onda nisu motivirani trošiti manje energije niti su motivirani prelaziti na neke druge oblike energije, primjerice obnovljive izvore, solarne panele i slično”, rekao je ministar.
Logično je i politički oportuno subvencije ukidati postupno, a ne ih ugasiti preko noći. Pogotovo nakon što se građane naviklo na tu vrstu pomoći kroz već šest paketa mjera.
“Subvencije da, ali samo u dva slučaja”
Ekonomist Ljubo Jurčić napominje kako te mjere, koje su socijalne, a ne ekonomske, ujedno pokazuju da Vlada ne radi svoj posao.
“Devedeset posto posla svih vlada suvremenih zemalja jest dizanje plaća, odnosno BDP-a. A subvencije se koriste u samo dva slučaja. Prvi, kad hoćete razviti neki novi proizvod i tada ta subvencija ne traje duže od pet godina. A drugi je u izvanrednim situacijama, kad prijeti udar na životni standard, pa se subvencijama taj udar kompenzira, ali opet ne duže od godinu dana. Osim toga, subvencije su posao za samo jedan odjel u vladi, a zadaća ministarstava gospodarstva, graditeljstva, turizma, poljoprivrede i drugih je da u tim krizama podižu domaću proizvodnju i dohodak građana”, tumači Jurčić.
Visoke cijene i nizak dohodak
Cijene, kaže, caruju tržištem i reguliraju ekonomske aktivnosti i na njih se može utjecati samo kratkoročno.
“Subvencije su bile dobar izbor i podržavao sam odluku da se daju, ali dva-tri mjeseca, najviše pola godine. Više od toga ne”, kaže Jurčić.
Pita se što je Plenkovićeva vlada, sada već u svome trećem mandatu, učinila za povećanje dohotka građana te povećanje domaće industrijske i poljoprivredne proizvodnje.
“Nisu cijene glavni problem u Hrvatskoj. One su iste kao u Europi, neke čak i manje. Problem je što je dohodak u Hrvatskoj tri puta manji od prosjeka razvijene Europe. Da imamo i duplo veći dohodak još ne bi bili na europskom prosjeku. A da imamo prosječni europski dohodak tada nam cijene energenata ne bi bile problem. Ovako se bakćemo s njima kao sirotinja”, govori Jurčić.
“I ja, kojemu ne treba, dobivam subvenciju”
Upozorio je i na apsurd linearnog subvencioniranja cijena energenata svim kućanstvima.
“I ja, kojemu to ne treba, dobivam tu subvenciju, a time ostaje manje za one kojima je potrebno. Što će ta subvencija ljudima s dohotkom od 2000 eura? I sad kad energenti malo poskupe ljudi koji imaju iznadprosječan dohodak neće to ni primijetiti. A kod ovih koji imaju male plaće i mirovine bome će se vidjeti jer su im to glavni troškovi”, istknuo je Jurčić.
Krivo tumačenje pada inflacije
Objasnio je i krivo tumačenje inflacije koje se često može čuti.
“Točno je i kad Vlada kaže da se inflacija smanjuje, ali točno je i kad građani kažu da se cijene ne smanjuju. No pad cijena i pad inflacije nisu isto. Kad Vlada kaže da inflacija pada to znači da cijene i dalje rastu, samo ne tako puno. A ljudi to shvaćaju kao da cijene padaju. Da padaju, onda bi to bila deflacija.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!