Kako doznaje N1, radna skupina za imigracijsku politiku, koju koordinira MUP, predlaže novi mehanizam za privlačenje useljenika u Hrvatsku uz izdavanje dozvola za boravak i rad bez ugovorenog radnog mjesta. To bi bilo trajnije od sadašnjeg modela uvoza radne snage, značilo bi i dolazak cijelih obitelji, a podrazumijevalo njihovu integraciju u društvo i učenje hrvatskog jezika. Za useljavanje bi morali ispuniti niz uvjeta, poput vještina i radnog iskustva, no cijeli model se još razrađuje, a detalji bi trebali biti poznati najesen
U sklopu imigracijske politike, novog strateškog dokumenta čiji bi prijedlog trebao biti objavljen najesen, državljani trećih zemalja mogli bi steći pravo useljavanja u Hrvatsku i bez da prethodno imaju ugovoreno radno mjesto, saznaje N1 iz izvora bliskih radnoj skupini koja djeluje pod vodstvom Ministarstva unutarnjih poslova.
Očito se smatra da bi se time unaprijedio postojeći sustav uvoza stranih radnika u Hrvatsku koji se sada temelji na izdavanju privremenih dozvola za boravak i rad, a poticao bi se ujedno i dolazak obitelji.
Uvjeti i kriteriji pod kojima bi se odobravalo useljavanje, pa i sustav bodovanja koji bi se za to vjerojatno uveo, još nisu razrađeni, kako saznajemo, ali obično se radi o raznim vještinama, obrazovanju, radnom iskustvu te poznavanju jezika, budući da država na taj način cilja određenu populaciju i regulira useljavanje u skladu sa svojim (ekonomskim) interesima. Cilj bi, naravno, trebao biti da se postigne brza integracija useljenika i njihovo učenje hrvatskog jezika kako ne bi ostali na društvenim marginama.
Kakav bi interes izazvalo takvo otvaranje vrata te u kojim sve dijelovima svijeta, ostaje da se vidi. Trenutno svjedočimo da je na tržištu radne snage hektično, posebno u graditeljstvu i turizmu, te je Hrvatska postala kao protočni bojler. Strani radnici stižu na zahtjev poslodavaca te često preko agencija za posredovanje pri zapošljavanju čiji je broj zadnjih godinu-dvije eksplodirao, a nakon isteka ugovora o radu ili dozvole boravka (ili prije, ako su nezadovoljni uvjetima u Hrvatskoj) odlaze dalje, pri čemu oni sa schengenskim vizama ponekad Hrvatsku i koriste samo kao „ulaznicu“.
Prošle je godine odobreno 124 tisuće dozvola za boravak i rad stranaca, a ove se godine očekuje da će brojka doseći i 180 tisuća, no kako su u pitanju privremene dozvole na godinu dana, uglavnom još ne dolaze s obiteljima. Kako je Hrvatska, prema najnovijem popisu stanovništva, u zadnjih 10 godina ostala bez 400 tisuća stanovnika, trendovi jasno govore da je dugoročna imigracijska politika urgentna.
Nemamo migracijsku politiku od 2015. godine
„Očekivano je da se mehanizam dolaska stranih radnika olabavi jer to tržište rada treba. No mi od 2015. godine nemamo migracijsku politiku, sve ide stihijski, pa tržište rada definira našu migracijsku politiku“, kaže Sanja Klempić Bogadi, viša znanstvena suradnica s Instituta za migracije i narodnosti. Još uvijek u Hrvatskoj prevladavaju strani radnici iz zemalja regije, ali napominje da zemlje zapadne Europe olabavljuju migracijsku politiku prema zapadnom Balkanu, pa je pitanje hoće li ti radnici i ubuduće birati Hrvatsku. „Hrvatska je atraktivna za sve kojima druge EU zemlje nisu tako dostupne“, dodaje.
Nije uključena u MUP-ovu radnu skupinu pa stoga ne može, kaže, komentirati kakav se dokument piše, ali napominje da bi imigracijska politika trebala obuhvatiti i integraciju stranaca, povratak onih koji su iselili, te se također pozabaviti tražiteljima azila i ilegalnim migracijama.
Zamolili smo je za komentar najnovijih brojki o useljenima i iseljenima iz Hrvatske u 2022. godini, gdje se po prvi puta nakon niza godina bilježi pozitivan migracijski saldo, što znači da je više doseljenih nego iseljenih. „To ne iznenađuje, ali kako još uvijek nemamo podatke po državljanstvu useljenika i iseljenika, ne vidi se struktura. Jasno je da su kod useljenih većina stranci, ali i kod iseljenih je njihov značajan broj“, napominje. Zasad je nepoznanica kako stvari stoje s hrvatskim državljanima, odnosno koliko je njih u lanjskoj brojci od oko 46 tisuća iseljenih.
Što se tiče dozvola za boravak i rad, one se odnose na „državljane trećih zemalja“, što je termin za strance koji nisu državljani članica Europskog gospodarskog prostora (EU, Lihtenštajn, Norveška i Island) i Švicarske, a uvjeti njihova ulaska, kretanja i boravka te rada u Hrvatskoj reguliraju se Zakonom o strancima. Raditi pak mogu samo na onim poslovima za koje im je izdana dozvola za boravak i rad i samo kod poslodavca za kojeg je izdana i s kojim je radnik zasnovao radni odnos, a za očekivati je da će izmjene Zakona o strancima i tu donijeti neke novosti, osim što se planira maksimalno trajanje dozvola na razdoblje od tri godine. Dugotrajno boravište državljaninu treće zemlje MUP sada može odobriti tek nakon što neprekidno ima pet godina odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu.
Vlada je još u prosincu prošle godine donijela odluku o osnivanju međuresorne radne skupine za izradu prijedloga dokumenta o imigracijskoj politici RH. U MUP-u kažu da je do sada održano nekoliko sastanaka radne skupine, a u tijeku je usuglašavanje nadležnih Vladinih tijela i institucija oko elemenata imigracijske politike, te bi se nacrt prijedloga dokumenta trebao naći u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću u trećem tromjesečju ove godine.
Vezano za sam sadržaj dokumenta kažu tek da planiraju mjere kojima će se poticati doseljavanje novih stanovnika, u skladu sa zahtjevima tržišta rada te olakšavati uključivanje useljenika i povratnika u svakodnevni život, „uz čuvanje ljudskih prava, sigurnosti i dobrobiti svih koji žive u Republici Hrvatskoj“. Tko od stručnjaka sujeluje u izradi politike, nisu nam odgovorili.
Većina dozvola se ne obnavlja
Dosadašnja statistika vezana za dolazak radnika iz trećih zemalja pokazuje doista rapidan rast u svega nekoliko godina. Primjerice, 2018. godine, dok je još postojao sustav kvota za uvoz radne snage, odobreno je bilo 32.734 dozvola za boravak i rad, 2019. godine je brojka već skočila na 72.523 dozvole, a prve godine otkako je sustav kvota ukinut i donijet novi Zakon o strancima, 2021. godine, izdana je 81.995 dozvola. Ove godine, kako se čini, strani će radnici činiti 10 posto svih zaposlenih u Hrvatskoj. Ono što je u statistici također primjetno je da se većina dozvola ne obnavlja, što znači da se većina stranih radnika ne zadržava u Hrvatskoj dulje od godine dana. Lani je tako bilo tek 27.827 produljenih dozvola, a 79.458 je bilo za novo zapošljavanje, te 16.836 za sezonsko zapošljavanje.
Imigracijska politika treba odgovoriti i na pitanje kako će Hrvatska riješiti problem integracije stranaca, odnosno koliko će za to predvidjeti novca i iz kojih izvora. U Austriji, primjerice, postoji poseban zakon o integraciji, državljani trećih zemalja potpisuju „ugovor o integraciji“ koji podrazumijeva i učenje jezika, a država je osnovala i Austrijski integracijski fond te integracijske centre u glavnim gradovima pokrajina.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare