Već otprije opustošenu tekstilnu industriju u Hrvatskoj proteklih tjedana i mjeseci zapljusno je novi val stečaja i gašenja tvrtki.
Prošloga tjedna tekstilna tvrtka Leonarda iz Daruvara naprasno je prestala s radom, a tridesetak radnica ostalo je bez posla. Na zatvaranje Leonarde izravno su utjecali financijski problemi Benettona u Osijeku, čiji je Leonarda bila kooperant.
Početkom prošloga tjedna otvoren je stečaj i nad sisačkom tvornicom konfencije Zlatna igla – Siscia kojoj su nepodmireni dugovi premašili vrijednost imovine. Ta je tvornica sljednik Siscije koja je prije 1990. bila jedna od perjanica ovdašnje tekstilne industrije, imala ugovor s Yves Saint-Laurentom i bila veliki izvoznik.
Ljetos je zbog nagomilanih dugova u stečaju završio varaždinski Varteks nekadašnji domaći tekstilni div.
Deseci posrnulih i likvidiranih divova
U srijedu je objavljeno da su bivše radnice još jednog nekadašnjeg tekstilnog diva, šibenske Revije, prosvjedovale tražeći isplatu devet neisplaćenih im plaća i otpremnina ukupnog iznosa oko 1,29 milijuna eura. Stečaj Revije trajao je 21 godinu i do sada je najduži stečaj u Hrvatskoj. Država je 2019. preuzela dugove Revije, a time i obvezu isplate zaostalih plaća i otpremnina za tristotinjak radnica, ali to se još nije dogodilo.
Dodamo li ovom nizu još desetak nekoć velikih i uspješnih tvornica konfekcije koje su iz raznih razloga neslavno propale ili završile u stečaju, jasno je da tekstilna industrija u Hrvatskoj proživljava agoniju započetu još u pretvorbi 1990-ih godina.
Kamensko, Nada Dimić, Vesna i Domaća tvornica rublja (DTR) iz Zagreba, Dalmatinka iz Sinja, Arena iz Pule, Međimurska trikotaža Čakovec, Zelinka iz Križevaca, Pamučna industrija iz Duge Rese, Orljava iz Požege… neke su od tih tvornica, a većina ih je na svome poslovnom vrhuncu bila među snažnijim i boljima u Europi.
Nekoć 80.000 zaposlenih, sada jedva 15.000
Prije osamostaljenja Hrvatske, tekstilna je industrija u Hrvatskoj bila iznimno snažna i zapošljavala je više od 80 tisuća radnica i radnika. Prema nekim izvorima čak više od 100 tisuća. Nenad Leček, predsjednik Sindikata tekstila, obuće, kože i gume (TOKG) kaže da je u tom sektoru trenutno oko 15 tisuća zaposlenih.
“Pad je drastičan. Interesantno je da još ima jako puno, kako ih ja zovem, garažnih poslodavaca poput Leonarde iz Daruvara. Oni zapošljavaju 30-40 ljudi i rade samo low effort poslove kakav im je sada otkazao Benetton koji je već puno puta ostavljao naše radnike na cjedilu. Bez puno pompe zatvara se mnogo tih malih garažnih poduzeća i kad se sve zbroji, puno konfekcijskih radnika, šivača, ostaje bez posla”, objašnjava Leček.
Stanje je takvo iz niza razloga, ponajprije zbog velikog uvoza jeftine odjeće. Ali ne samo zbog toga.
“Tako je i zbog nemogućnosti sklapanja kvalitetnih poslova koji bi mogli biti konkurentni i dovoljno produktivni da to onda prati i povećanje plaća. Sva radna mjesta u ovom sektoru ne mogu to više izdržati pa se firme polako i sigurno zatvaraju”, dodaje sindikalist Leček.
Nije bilo kontrole nad jeftinim uvozom
Napominje kako je sindikat deset godina upozoravao da za opstanak radnih mjesta u tekstilnoj industriji nije dovoljno samo “prodavati ruke” jer brendovi definitivno odlaze na tržišta gdje je radna snaga jeftinija.
“Naše tržište je abnormalno malo, a zatrpano je uvoznom robom koja je puno jeftinija. Kontejneri i kontejneri tih roba se uvoze, a ljudi kupuju ono što im je jeftinije”, govori Leček.
Tomu je u određenoj mjeri kumovala i država, dodaje, jer nije dovoljno kontrolirala uvoz. A taj uvoz, kaže, osim što je jeftin u velikoj mjeri je i nekvalitetan. Pogotovo kada je u pitanju dječja odjeća.
“Nažalost, država nije reagirala kako je trebala. Njoj je bilo u interesu da poveća određena porezna davanja, a nije poslodavcima omogućila neke povlastice kako bi im pomogla da prebrode krize. S druge strane i mnogi su poslodavci vjerovali da će im država davati subvencije pa da neće morati nešto posebno raditi. Recimo, tražiti nova tržišta i kupce ili ponuditi nove proizvode, a ne samo ruke za rad”, kaže Leček.
“Tekstilci tek jedan euro iznad minimalca”
Povrh svega, plaće su niske. Točnije – najniže. Prema Državnom zavodu za statistiku (DZS), prosječna neto plaća najniža je upravo u sektoru proizvodnje odjeće – 856 eura. S tim da većina zaposlenih u tom sektoru prima plaću ispod tog prosjeka. Primjerice, prosječna plaća krojača je 728 eura, a šivača 760 eura, što je gotovo upola manje od prosječne neto plaće u državi.
“Već godinama su tekstilne radnice i radnici najslabije plaćeni i uvijek su blizu minimlaca ili tek jedan euro iznad minimalca. Pokušavali smo s nekim poslodavcima koji imaju velike profite dogovoriti da povećaju plaće, ali oni ne žele ni čuti za to”, kazao je predsjednik Sindikata tekstila, obuće, kože i gume.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare